U Tuzli su i ove godine održani mirni protesti članova Sindikata solidarnosti, ispred zgrade SodaSo mjesta koje je ostalo simbol radničkog otpora iz 2014. godine. Ovog puta, pod sloganom „Nije vrijeme za slavlje“, radnici su poslali poruku upozorenja: industrija Bosne i Hercegovine ubrzano nestaje.
Za razliku od masovnih okupljanja prije više od decenije, ovogodišnji protest okupio je znatno manji broj ljudi. Upravo to, kako ističu organizatori, pokazuje da u društvu više ne postoji kritična masa spremna da se bori za radnička prava.
Bivši radnik Fabrike obuće Aida Tuzla, Hasan Užičanin, upozorio je da je industrijski sektor u Tuzlanskom kantonu gotovo uništen. Prema njegovim riječima, nekadašnji industrijski giganti poput Koksare i Željezare više ne postoje u punom kapacitetu, a s njima su nestala i radna mjesta.
Posebno zabrinjava, kako kaže, činjenica da se danas radnicima često smatraju političari i budžetski korisnici, dok je realni sektor gotovo iščezao.
Predsjednik Sindikata solidarnosti Sakib Kopić upozorio je na izostanak reakcije šire javnosti, uprkos sve težoj socijalnoj situaciji. Naglasio je da bi ozbiljan bunt mogao nastati tek kada dođe do kašnjenja penzija, invalidnina i drugih socijalnih davanja – ali tada bi, kako kaže, moglo biti prekasno.
Okupljeni su poručili da bez većeg angažmana građana i radnika nema ni ozbiljnog pritiska na institucije. Smatraju da se industrijski pad neće zaustaviti sam od sebe, te da je nužno aktivnije uključivanje društva u borbu za očuvanje radnih mjesta.
Protest u Tuzli tako je još jednom podsjetio na duboke probleme domaće ekonomije – ali i na sve slabiju spremnost građana da se za svoja prava izbore na ulici.