Odluka suda u Banjaluci nije napad na RTRS, već posljedica dugogodišnjih zakonskih rješenja i političkih odluka donesenih na nivou BiH
Nedavna presuda kojom je RTRS obavezana da RTVBiH isplati 5,4 miliona KM izazvala je burne reakcije i optužbe na račun pravosuđa. Ipak, detaljnija analiza pokazuje da korijeni ovog problema sežu decenijama unazad – do zakona i odluka koje su donosili upravo domaći politički predstavnici.
Ključne činjenice:
- RTRS mora isplatiti 5,4 miliona KM RTVBiH po presudi suda
- Spor potiče iz načina raspodjele RTV takse definisanog zakonom iz 2005.
- Ustavni sud BiH potvrdio da 50% RTV takse pripada državnom servisu
- RTRS od 2017. godine nije uplaćivao zakonom definisani dio
- Političke odluke iz prošlosti danas imaju direktne finansijske posljedice
Presuda Višeg privrednog suda u Banjaluci, kojom je potvrđena ranija odluka o obavezi RTRS-a da isplati dug RTVBiH, otvorila je pitanje odgovornosti za nastalu situaciju. Dok se u javnosti ova odluka predstavlja kao napad na javni servis Republike Srpske, činjenice ukazuju na drugačiji kontekst.
Korijeni problema datiraju još od kraja devedesetih godina, kada je uspostavljen sistem javnog RTV emitovanja u Bosni i Hercegovini. Posebno važnu ulogu imali su zakoni koje je 2002. godine nametnuo visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, a kojima je precizno definisana raspodjela RTV takse.
Prema tim rješenjima, entitetski servisi su imali dominantan udio u prihodima, dok je dio pripadao državnom javnom servisu. Međutim, ključni zaokret dogodio se 2005. godine kada su domaće vlasti usvojile novi zakon o javnom RTV sistemu.
Tim zakonom značajno je promijenjen model raspodjele – umjesto ranijih odnosa, uvedeno je pravilo prema kojem 50% prikupljene RTV takse pripada državnom servisu, dok entitetski servisi dijele preostalih 50%. Upravo ova promjena postala je temelj današnjih sporova.
Dodatni problem nastao je jer RTRS od 2017. godine nije uplaćivao dio sredstava koji po zakonu pripada državnom servisu. Uprkos činjenici da zajednička korporacija javnih servisa nikada nije formirana, sudovi su zauzeli stav da to ne može biti opravdanje za nepoštovanje zakonskih obaveza.
Ovakav stav potvrđen je i odlukom Ustavni sud Bosne i Hercegovine, koji je jasno naveo da državni javni servis ima pravo na polovinu ukupno prikupljene RTV takse. Sud je takođe zaključio da RTRS nije imao pravno uporište da zadrži cjelokupan iznos.
Zbog toga, aktuelna presuda ne predstavlja presedan niti politički pritisak, već logičan epilog dugogodišnjeg ignorisanja zakonskih obaveza.
Ovaj slučaj otvara i šire pitanje političke odgovornosti. Upravo su predstavnici vlasti iz Republike Srpske učestvovali u donošenju zakona koji su kasnije doveli do finansijskih obaveza za RTRS.
Slična nedosljednost može se primijetiti i u drugim političkim pitanjima. Primjeri iz pravosudne i političke prakse pokazuju da pojedini akteri zauzimaju različite stavove u zavisnosti od trenutnih interesa, iako su ranije učestvovali u donošenju odluka koje danas kritikuju.
Na kraju, slučaj RTRS-a jasno pokazuje kako odluke iz prošlosti mogu imati dugoročne posljedice – ne samo po institucije, već i po povjerenje javnosti u sistem.