Prema rezultatima Istraživanja o legislativnim i administrativnim
preprekama za
korištenje porodiljskog odsustva očeva u Bosni i Hercegovini – Otac na porodiljskom odsustvu koje
je proveo Sarajevski otvoreni centar svega 0,36% ispitanih očeva koji su dobili
dijete u periodu od 2016. do 2021. godine, je koristilo pravo na porodiljsko
odsustvo.
„Od 500 ispitanih, njih 13 je izjavilo da su koristili porodiljsko
odsustvo. No, daljom analizom njihovih odgovora uvidjeli smo da ni ta brojka
nije konačna, odnosno da im pojam porodiljskog odsustva nije najjasniji.
Tvrdili su da su koristili zakonskih pet, odnosno sedam dana, dakle pomiješali
su pravo na porodiljsko odsustvo sa odsustvom u slučaju sklapanja braka,
rođenja djeteta, smrti člana porodice itd, koje prema važećim zakonima o radu
može trajati do pet, odnosno sedam dana u toku cijele godine za sve navedene
životne situacije“, rekla je za BUKU Amina Dizdar, koordinatorica programa u
SOC-u i jedna od autorica ovog istraživanja.
Očevi ne znaju svoja
prava
Korištenje ovog prava vezano je i za lošu informisanost jer je više od od
polovine (57,8%) anketiranih očeva odgovorilo da nisu upoznati sa pravom na
korištenje porodiljskog odsustva. Od ukupnog broja očeva koji nisu koristili
porodiljsko odsustvo 49,7% je navelo da nisu znali za tu mogućnost.
„Ako su anketirani očevi bili u potpunosti iskreni prilikom odgovaranja
na pitanja, onda definitivno možemo reći da bi se broj očeva koji koriste
porodiljsko odsustvo drastično povećao. Čak 73,4% očeva odgovorilo je da bi
koristili porodiljsko odsustvo da su znali za postojanje te mogućnosti. Upravo
zato smo izdali preporuku za sprovođenje kampanje za promociju ovog prava, što
je svakako jedna od obaveza koju su kantonalna ministarstva, u čijoj
nadležnosti su pitanja iz oblasti rada i socijalne politike, preuzela na sebe u
okviru važećih kantonalnih gender akcionih planova“, dodaje Dizdar.
Sociologinja Smiljana Vovna za BUKU kaže kako je poražavajuće mali
procenat očeva koji koriste porodiljsko odsustvo umjesto svojih supruga.
Ona je skeptična prema odgovorima očeva koji kažu da nisu upoznati sa svojim
pravom.
„Nisam baš sigurna da ne postoji neinformisanost da imaju pravo na to.
Mislim da je jedan od problema i u našem vaspitanju koje je htjeli priznati ili
ne patrijarhalno i podrazumjeva da je žena majka koja je odgovorna za ovaj
preiod u razvoju djeteta. Istina za volju nisam sigurna ni koliko same žene
“vjeruju” svojim supruzima da će oni odraditi onako kako one misle da
treba da izgleda njega malog djeteta“, dodaje Vovna.
U popularizaciji korištenja ovog prava osim informisanosti i
socio-društvenih faktora veliku ulogu imaju i poslodavci. Anketirani očevi su u
velikom broju (70%) rekli da ih poslodavac nije upoznao sa pravima u pogledu
korištenja porodiljskog odsustva.
„Na osnovu ovih procenata možemo samo špekulisati kakav je stav
poslodavaca prema radnicima koji koriste ovo pravo i tvrditi da im nije u
interesu da ga radnici koriste. Ali, kao što rekoh, to je trenutno samo
špekulacija i bilo bi potrebno sprovesti istraživanje ili intervjue sa poslodavcima
kako bi se izveo valjan zaključak. Pet očeva koji su koristili porodiljsko
odsustvo i koji su dali svoje izjave za potrebe istraživanja su izjavili da
nisu imali problema sa svojim poslodavcima, tako da je vrlo moguće da ni oni
sami nisu u velikoj mjeri upoznati sa tim pravom, ili ako jesu, nisu se često
susretali s takvim situacijama što može izazvati nejasnoće u procedurama kada
dođe do takvog slučaja. Dosta puta sam čula komentare poput ma takvo nešto ne
dolazi u obzir kod privatnika, ali tu opet govorimo o nekom generalnom tretmanu
radnika/ca i uskraćivanju osnovnih radničkih prava (minimalne plate, rad na
crno, uskraćivanje godišnjeg odmora, rad tokom praznika, neplaćen prekovremeni
rad i rad praznicima…), tako da je tu problem mnogo veći od uskraćivanja
prava na porodiljsko odsustvo i treba ga posmatrati u širem kontekstu“, dodaje
naša sagovornica.
No, Vovna vjeruje da poslodavci nisu blagonakloni prema korištenju ovih
prava.
„Ukoliko je otac u privatnom sektoru nisam baš sigurna da će poslodvac
biti naklon prema tome da on koristi porodiljsko odsustvo. Većina privatnih
firmi pri zapošljavanju, pogotovo kod žena, isključivo traže one osobe koje
neće koristiti ovo pravo, rijetki su izuzeci“, mišljenja je Vovna.
Neusaglašenost zakona
koji regulišu prava očeva
Kompolikovano ustano uređene odrazilo se i na regulaciju ovog prava, a zakoni
koji regulišu ovu oblast su Zakon o radu FBiH, Zakon o radu RS, Zakon o radu BD
BiH i Zakon o radu u institucijama BiH. Postoje razlike između samih zakona i
većinom se odnose na trajanje porodiljskog odsustva. Dizdar kaže kako je potrebno
uskladiti postojeće zakone sa Direktivom EU o ravnoteži između privatnog i
poslovnog života.
„Prije svega neophodno je izmijeniti terminologiju. Sam pojam porodiljsko
odsustvo je zbunjujući i upućuje na to da se radi o pravu koje je rezervisano
isključivo za porodilju. Preporuka je da se zadrži pojam porodiljsko odsustvo i
koristiti se isključivo za porodilje. Pored toga uvode se pojmovi roditeljsko
odsustvo koje podrazumijeva da su dva od minimalno četiri mjeseca roditeljskog
odsustva neprenosiva na drugog roditelja i pojam očinsko odsustvo koje
podrazumijeva pravo na korištenje najmanje 10 plaćenih radnih dana odsustva u
slučaju rođenja djeteta. Trenutno je pružena veća zaštita majčinstvu, i naravno
da trebaju majke uživati zaštitu, ali ako želimo poručiti da su oba roditelja
podjednako važna i odgovorna za odgoj djeteta, onda ih moramo i u zakonu
jednako tretirati. Stoga je neophodno eksplicitno zabraniti dovođenje u
nepovoljniji položaj očeva koji koriste neko od ovih prava, zabraniti prekovremeni
i noćni rad i za očeve, odnosno omogućiti rad u tim uslovima samo uz isključivi
pristanak radnika i omogućiti i očevima korištenje odsustva u slučaju rođenja
mrtvog djeteta (trenutno je to pravo koje pripada samo majci)“, dodaje Dizdar.
Dok jedni ne znaju za svoja prava, drugi ih žele koristiti, oni treći,
njih 11,2% ne žele koristiti pravo na roditeljsko odsustvo jer smaraju da su
žene te koje brinu o djeci, a 6,3% očeva smatra da to niko ne radi.
„To je mnogo manji procenat nego što sam očekivala na samom početku
istraživanja, što znači da ni ja nisam lišena predrasuda i podcijenila sam
muškarce. Tako da ne bih rekla da nije zanimljivo, samo da ne raspolažu sa
dovoljno informacija o svojim pravima. Očevi koji čine gore navedeni procenat
bi zasigurno drugačije razmišljali da živimo u društvu koje brigu o djeci i
drugim članovima/cama ne pripisuje samo ženama. Ali mislim da polako razbijamo
te naučene obrasce ponašanja i da će iskustva očeva koji su podijelili svoje
individualne priče sa nama biti motivirajuća i za one koji su tek postali ili
će postati očevi. Sama činjenica da se odlučite postati otac bi trebala biti
dovoljna da želite brinuti o svom djetetu, tako da ne mislim da treba učiniti
neke velike napore da im se to učini dodatno zanimljivim. Ako ipak treba, onda
razmislite još jednom da li želite postati otac“, kaže istraživačica iz
Sarajevskog otvorenog centra.
Ovakav stav 11% očeva za Vovnu je rezultat tumačenja uloge žene koju ona ima u društvu.
„Ona je supruga, majka, ljubavnica i u našoj kulturi stub porodice. Ako
taj stub pomjerimo i podupremo muškarecem možemo da dobijemo samo stabilinuju
porodicu, a ne muža koji je u službi žene, kakva je percepcija nažalost kod
nas. Interesantno je da se ove uloge lako mjenjau kada se preselimo i odemo da
živimo u druge zemlje i druge kulture. Tada nam uloga oca koji brine o maloj
bebi postaje sasvim normalno jer nema komšiluka koji će to komentarisati niti
će muškarac izgubiti išta na svojoj “muškosti” kao oca, hranitelja
porodice“, zaključuje Vovna.