Još od 16. stoljeća most se ponosno nadvijao nad Neretvom, preživio
je brojne ratove, no 9.11 1993. godine je uništen u sukobu HVO-a i
Armije BiH.
U prvostepenoj presudi 2013.
godine Haški je sud utvrdio da je rušenje mosta bilo neopravdano vojnim
potrebama rezultiravši potpunom izolacijom dijela stanovnika Mostara i
imalo je veliki psihološki učinak na stanovništvo zbog čega su optuženi
bili proglašeni krivima.
Ipak, u srijedu je odlukom
Žalbenog vijeća ta presuda poništena uz tvrdnju da je rušenje Starog
mosta bilo vojno opravdano prihvaćajući tako žalbe obrane šestorice, no i
dalje se za njegovo uništenje krivima smatraju hrvatske snage.
Davne 1998. godine Praljak se pojavio u emisiji Telering Mate Đakovića i uvjeravao gledaoce da Stari most u Mostaru nisu srušili po njegovoj zapovijedi.
“Ovdje
sam došao sasvim miran, spreman sam na sve moguće upite, vrlo siguran u
svoje stavove, u ono što sam u životu radio i što sam radio u ovome
ratu. Kako sigurno u mnogim gledateljima, zbog čitavog niza okolnosti,
sada treperi mržnja spram mene, ja ih mogu zamoliti da je malo stišaju,
da me saslušaju, pogledaju, mirno procijene moje odgovore, koji će biti
jasni, u oči gledateljima, u oči vama, gospodine Đakoviću. Ja se ničega
ne bojim, niti ne stidim. Sve sam radio po svojoj punoj savjesti,
spreman na odgovornost kako se patetično kaže – i pred Bogom i pred
ljudima”, rekao je.
“Ja nisam srušio
Stari most. Pazite rečenicu – ja nisam srušio Stari most niti sam dao
zapovijed”, rekao je Praljak i ponovno se okrenuo prema kameri:
“Dakle,
dragi gledatelji, Praljak Slobodan niti je dao zapovijed, niti je
srušio Stari most. Ali je izjavio, i sad izjavljujem, i sutra ću
izjaviti da bih u onakvoj hajci za prst svoga vojnika dao srušiti tri
Stara mosta. I to ću ponoviti – nisam srušio Stari most, ali bih tri
Stara mosta srušio za prst svoga vojnika”, kazao je tada Praljak.