Javna diskusija “Kad jedan dan vrijedi četiri godine!” održana je sinoć u Domu omladine u Banjaluci u organizaciji Udruženja građana Oštra nula.
Učesnici debate bili su Srđan Puhalo, psiholog i kolumnista, Bojana Trninić – koordinatorica koalicije „Pod lupom“ i predstavnica organizacije „Perpetuum Mobile“, Amel Petrović, aktivista iz Bugojna, a a moderator debate bio je Borislav Vukojević, istraživač u Institutu za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka
Učesnici debate su razgovarali o tome zašto glasati, kako mlade ljude – nosioce i nositeljke političkih promjena uključiti u političke odnose, kako razvijati političku kulturu i koliko ličnim angažmanom možemo ozbiljnije uticati na političku realnost u našoj državi.
Iz Oštre nule su rekli da u zadnje četiri i više godina nije došlo do nikakvog napretka u Bosni i Hercegovini.
“Protesti i plenumi koji su se desili u februaru 2014. godine u Federaciji BiH pokazali su ozbiljan revolt prema nefunkcionalnoj vlasti koji je izostao u Republici Srpskoj. S druge strane, dvije godine unazad, odvijala se prva globalno-lokalna inicijativa ‘Park je je naš!’ koja je uspjela okupiti veliki broj građana/ki i pokazala da se može uticati na promjene i biti sama promjena, a kao rezultat toga jeste značajan gubitak načelničkih mjesta vladajuće partije u većini opština u Republici Srpskoj”, ističu iz ove organizacije.
Napominju, da i pored svega navedenog ovogodišnje poplave su pokazale da je naša vlast potpuno nespremna da pomogne ugroženima dok su građani pokazali solidarnost, organizovanost i nesebičnost te uspjeli da pomognu jedni drugima u nezapamćenoj prirodnoj i socijalnoj katastrofi u Bosni i Hercegovini.
“Predstojeći izbori koji se održavaju 12. oktobra će uticati na naše naredne četiri godine. Svakako pored izbora postoje i drugi načini koje možemo primjeniti i uticati na društveno – političke promjene u našoj zemlji”, rekli su oni.
Borislav Vukojević, istraživač u Institutu za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka iz Banjaluke kaže da bez obzira na političku ponudu, na izbore je potrebno izaći kako bi se ispunila jedna od građanskih dužnosti.
“Naravno, u BiH nije zakonski obavezno izaći na izbore, ali čak i ako glasač napravi nevažeći listić, ipak je izabrao jednu od opcija. Međutim, ne treba stvari posmatrati tako jednostavno – politička participacija građana se ne bi trebala svoditi samo na dan izbora. Posmatrano u užem smislu, svako neglasanje je prećutni glas za pobjednika – ukoliko neko smatra da ne glasa jer nema za koga, postavlja se pitanje zbog čega se onda ne organizuju u listu kandidata ili neku novu političku partiju, te tako pojačaju ponudu”, kaže za BUKU Vukojević.
Napominje da je ključno pitanje kako motivisati mlade da kritički promišljaju o politici, a sekundaran je problem apstinencije.
“Mladi se mogu animirati tako što će se prvenstveno informatički opismeniti, tj. naučiti da ispravno čitaju medije i informacije koje se tiču politike. Takođe, mladi se prvenstveno informišu putem interneta, pa je neophodno osmisliti posebne kampanje za ovu ciljnu populaciju. Kako da se mladi motivišu, kada se promotivni spotovi stranaka svode na ličnu promociju kandidata? Njima treba ponuditi poseban ‘paket’ informacija, koji bi ponudio ono što mlade zanima”, kaže on i dodaje da se mladi prvenstveno trebaju angažovati u civilnom sektoru, a tu ne mislim samo na postojeće nevladine organizacije.
“Politički angažman se u BiH poistovjećuje sa onim partijskim, što nije dobro. Mišljenja sam da mladi moraju zaobilaziti postojeće partijske strukture, jer bez obzira koliko su kompetentni, u nedemokratskoj atmosferi partija rijetko ko uspijeva ostvarivati ciljeve koji su namijenjeni opštem dobru. Takođe, neophodno je da mladi, koji žele direktno da se uključe u političke odnose, steknu potrebno formalno ili neformalno obrazovanje o političkim odnosima unutar naše zemlje”, kaže naš sagovornik.
Ističe da svako od nas može uticati na političke tokove samo onda kada shvatimo da se politička participacija ne svodi samo na čin glasanja svake dvije ili četiri godine. Vukojević kaže da je situaciju u zemlji potrebno poboljšati “odozdo prema gore”, potpunom redefinicijom sistema odnosa, jer svaka promjena koja dođe iz istog sistema ne može biti značajno drugačija.
“Moja predizborna poruka svim biračima je da pokušaju racionalno donijeti odluku, a da što više potisnu emotivnu dimenziju ili partijsku identifikaciju. Takođe, kampanja se pokazala neefikasnom i u krajnju ruku vulgarnom, tako da je ne treba uzimati u obzir. Za kraj, poruka mladima: politički angažman se ne svodi samo na postojeće političke partije, ne budite aktivni samo preko internet, stvari je moguće poboljšati putem civilnog društva”, kaže Vukojević.
Dražana Lepir iz Udruženja građana “Oštra nula” na pitanje “zbog čega je važno izaći na izbore i glasati?” kaže da nije u pitanju da li je važno izaći na izbore, stvar je da su izbori potpuno legitimni i da glasati ne predstavlja protest protiv nekoga ili nečega već korištenje svog prava stečenog punoljestvom.
Mladi u BiH u velikom broju ne izlaze na izbore, a Lepir kaže da mladi nisu samo zapušteni od sistema i prepušteni površnom obrazovnom sistemu, već im je ponuđeno jako malo sadržaja koji bi činio njihovo neformalno obrazovanje od strane postojećih institucija.
“Na neki način nevladine organizacije su preuzele na sebe tu ulogu ali one nemaju pristup većem boroju mladih ljudi već pojedincima koji im se sami obrate ili učlane. Na temu mladih i njihove pasivnosti dosta je rečeno ali isto tako mladi ljudi koji se odluče da postanu aktivni postaju odbačeni od svoje sredine. Ovo zvuči kao kliše ali mi ne smijemo zaboraviti da naše društvo nije tranziciono napredno već palanački nazadno i s tim u vezi treba da ponudimo više podrške mladima od kojih očekujemo da utiču na promjene u društveno-političkoj sferi našeg društva. Podrška o kojoj govorim nije metaforička u smislu lajkova ili tapšanja po ramenu već ona znači potpunu iskrenu solidarnost i fizičku prisutnost, jer ni ostatak društva ne smije dići ruke od mladih ljudi ukoliko oni nekada i ne ispune naša očekivanja”, objašnjava Lepir za BUKU.
Dodaje da se mladi na različite načine mogu društveno angažovati i to ne mora da uključuje političke partije.
“Međutim, ukoliko žele da na kraju budu donosioci promjena oni moraju da postanu dio neke političke partije ili osnuju svoju partiju. Već spomenute nevladine organizacije mogu da posluže kao baza za daljne uključivanje u politički život. Ono na šta treba da se posebno obrati pažnja jeste politička pismenost i politička kultura trenutnih i budućih generacija”, ističe naša sagovornica.
Da bi svako od nas uticao na na političku realnost u našoj državi Lepir kaže da prvo treba da postanemo politička realnost da bi na nju uticali.
“Zato je prvo bitno da postanemo reprezentativni i pokažemo da možemo istrajati uprkos svim otežavajućim faktorima. Bosna i Hercegovina je država u nastajanju u ideološkom smislu i zato treba da svi lično doprinisemo širini njenih budućih društvenih procesa. To možemo uraditi kao lideri i liderke, kao slobodoumne osobe, kao pojedinci/ke koji/e nećemo okrenuti glavu od problema i na kraju kao stanovnici/ce ove države”, kaže ona.
Na kraju Lepir zaključuje: “ne želim da propustim nijednu mogućnost koja mi se nudi da legitimno iskažem svoje mišljenje. Za mene izbori predstavljaju odgovornost koju ne želim ignorisati”.
Više tekstova o izborima u BiH možete pročitati OVDJE