Opozicioni poslanici tvrde da zaposleni u javnom sektoru u Republici Srpskoj trpe pritiske zbog političkih stavova, dok pitanje slobode izbora ostaje jedno od ključnih pitanja za povjerenje u institucije.
Priča o političkim pritiscima na zaposlene u javnoj upravi i javnim preduzećima ponovo je postala tema političke debate u Republici Srpskoj.
Predstavnici opozicije tvrde da dio zaposlenih živi pod pritiskom da svoju političku podršku uskladi sa očekivanjima vlasti, upozoravajući da takve pojave ugrožavaju osnovno pravo svakog građanina – slobodu izbora.
Narodni poslanik i lider PDP RS Igor Crnadak tvrdi da je politički pritisak na zaposlene u javnoj upravi danas veći nego ranije, navodeći da se od ljudi očekuje politička lojalnost umjesto profesionalnog odnosa prema poslu.
– Sigurni glasovi, nadzor privatnih naloga, ucjene preko ugovora o radu, obavezan dolazak na mitinge… to više neće biti dio života u Republici Srpskoj – poručio je Crnadak na mreži X, ističući da zaposleni moraju biti slobodni kako bi, kako kaže, postojale i slobodne institucije.
Slične tvrdnje iznio je i šef Kluba poslanika SDS u Narodnoj skupštini Republike Srpske Ognjen Bodiroga, koji je pozvao da se javno objave imena osoba koje, prema njegovim riječima, vrše pritisak na zaposlene da podrže aktuelnu vlast.
Bodiroga tvrdi da se radnici prozivaju i ispituju o tome za koga će glasati, kao i da postoje slučajevi praćenja privatnih kontakata i političkih aktivnosti zaposlenih.
Posebno je kritikovao, kako je naveo, pojavu da se prati ko prisustvuje događajima opozicionih stranaka, sa kim se druži ili ko podržava objave opozicije na društvenim mrežama.
Tragedija našeg društva je to što direktori javnih preduzeća prate ko dolazi na slavu SDS, sa kim članovi SDS piju piće, ko lajkuje objave opozicije… Oprosti im, Bože, ne znaju šta čine – naveo je Bodiroga na mreži X.
Ove tvrdnje ponovo su otvorile širu raspravu o odnosu politike i institucija.
Kritičari političkog pritiska upozoravaju da zaposleni u javnom sektoru moraju biti zaštićeni od bilo kakvog uslovljavanja zbog ličnih uvjerenja, dok zagovornici odgovornosti institucija ističu potrebu da se svaki konkretan slučaj dokaže i ispita.