Nasljednik Kristijana Šmita još nije izabran jer između Vašingtona i Brisela nema saglasnosti o kandidatu. Istovremeno, ne postoji ni dogovor o zatvaranju OHR-a, dok BiH i dalje ostaje zarobljena između međunarodnog nadzora i domaćih političkih sukoba.
Tri decenije nakon završetka rata Bosna i Hercegovina i dalje nema punu političku samostalnost. Dok se vode rasprave o budućnosti Kancelarije visokog predstavnika (OHR), Sjedinjene Američke Države i Evropska unija ne mogu da postignu dogovor o nasljedniku Kristijana Šmita. Istovremeno, sve je više pitanja da li je problem u međunarodnoj zajednici ili u domaćim političkim liderima koji ni nakon 30 godina nisu uspjeli izgraditi funkcionalan sistem.
Nasljednik Kristijana Šmita na funkciji visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini još uvijek nije poznat, jer među ključnim međunarodnim akterima ne postoji saglasnost o tome ko bi trebalo da preuzme tu funkciju.
Prema informacijama iz diplomatskih krugova, Sjedinjene Američke Države predložile su kandidata koji nije dobio podršku svih članica Evropske unije okupljenih u Savjetu za implementaciju mira (PIK), zbog čega je proces izbora za sada zaustavljen.
Međutim, neslaganje oko novog visokog predstavnika ne znači i kraj OHR-a. Naprotiv, među članicama PIK-a ne postoji ni jedinstven stav o eventualnom zatvaranju ove institucije koja već gotovo tri decenije ima značajnu ulogu u političkom životu Bosne i Hercegovine.
Diplomata i publicista Branko T. Nešković navodi da se posljednjih mjeseci sve više govori o promjeni modela međunarodnog prisustva u BiH.
„Razmatra se mogućnost da OHR bude integrisan u Delegaciju Evropske unije u BiH, kao i opcija njegovog izmještanja u Beč ili Ženevu. Postoje i prijedlozi da se značajno smanje ovlaštenja visokog predstavnika kako bi veću odgovornost preuzeli domaći političari. Međutim, za sada ne postoji saglasnost o bilo kojem od tih rješenja“, ističe Nešković.
Pitanje koje se sve češće postavlja jeste zašto Bosna i Hercegovina i dalje zavisi od međunarodnog nadzora i zbog čega se i nakon 30 godina od završetka rata ključne političke odluke ne mogu donositi bez stranog posredovanja.
Beogradski novinar Zoran Ostojić smatra da najveću odgovornost snose domaći političari.
„Da su politički lideri uspjeli postići dogovor i izgraditi funkcionalnu državu, visoki predstavnik danas ne bi bio potreban“, kaže Ostojić.
Slično mišljenje dijeli i Nešković, koji tvrdi da su decenije političkih sukoba, blokada i ličnih interesa dovele do situacije u kojoj BiH još nije sposobna da samostalno riješi ključna pitanja svog razvoja.
S druge strane, sarajevski novinar Sead Numanović smatra da postojanje OHR-a nije neuobičajeno imajući u vidu složenost političkih i društvenih odnosa u zemlji.
„Imali smo težak rat i njegove posljedice nisu nestale. Takvi procesi traju decenijama. Ni mnogo razvijenije države nisu preko noći riješile duboke unutrašnje podjele“, smatra Numanović.
Dok međunarodni akteri traže novo rješenje za Bosnu i Hercegovinu, a domaći političari nastavljaju međusobne sukobe, građani sve češće odlaze iz zemlje. Upravo zato mnogi upozoravaju da najveći problem više nije pitanje ko će biti novi visoki predstavnik, već činjenica da Bosna i Hercegovina gubi vrijeme koje više nema.