Povjerenje u medije se promijenilo – dok starije generacije i dalje vjeruju televiziji, stručnjaci upozoravaju na potrebu provjere izvora i razvoj medijske pismenosti u digitalnom dobu
„Javili su na Dnevniku“ – rečenica koja je decenijama bila sinonim za provjerenu informaciju danas sve češće izaziva pitanje: kome i kako vjerovati u vremenu interneta i društvenih mreža?
Za generacije koje su odrasle uz televiziju, radio i štampu, mediji su imali jasan autoritet. Informacije su dolazile iz ograničenog broja izvora, novinari su bili prepoznatljivi, a urednički standardi čvrsto postavljeni. Danas, u digitalnom prostoru, situacija je potpuno drugačija – informacija ima više nego ikada, ali povjerenja često manje.
„Koristim pametni telefon i čitam portale, ali Dnevnik i dalje ne propuštam“, kaže Vesna Baričanin, penzionerka iz Istočnog Sarajeva, opisujući dilemu s kojom se suočava veliki broj starijih građana.
Navika vjerovanja naspram digitalne sumnje
Podaci pokazuju da čak 92% građana starijih od 65 godina u Bosna i Hercegovina i dalje redovno prati televiziju, dok internet koriste znatno opreznije. Razlog nije samo navika – već i nepovjerenje.
Jedan od ključnih problema je nejasno porijeklo informacija. Prema istraživanjima, u BiH postoji gotovo 500 informativnih portala, ali tek oko 40% njih ima jasno naznačen impressum.
„Zadatak je ili povećati transparentnost ili objasniti javnosti da takvi izvori nisu kredibilni“, upozorava Lejla Turčilo.
Za nekoga ko je navikao znati ko stoji iza informacije – ime novinara, urednika ili redakcije – anonimni sadržaji predstavljaju ozbiljan problem.
Brzina ispred tačnosti
U digitalnom okruženju svako može objaviti sadržaj koji izgleda kao vijest. Brzina objave često ima prednost nad provjerom činjenica, a naslovi su sve češće dizajnirani da izazovu emociju, a ne da informišu.
Fraze poput „Nećete vjerovati“ ili „Šokantno otkriće“ postale su standard u online prostoru, iako često ne nude stvarnu informativnu vrijednost.
To ne znači da su svi portali nepouzdani – ali znači da način na koji konzumiramo informacije mora biti drugačiji nego ranije.
Kako prepoznati pouzdanu informaciju
Osnovna pravila provjere danas su jednostavna, ali ključna:
- Provjerite da li istu informaciju prenose i drugi relevantni mediji
- Obratite pažnju na autora i postojanje impressuma
- Analizirajte naslov – da li informiše ili samo provocira emociju
- Potražite dodatne izvore putem pretraživača
Ako vijest postoji samo na jednom sumnjivom portalu – velika je vjerovatnoća da nije pouzdana.
Provjera činjenica kao nova norma
Upravo na tim principima zasniva se rad platformi poput Raskrinkavanje i Istinomjer, koje analiziraju tačnost medijskih sadržaja i izjava političara.
Slične inicijative postoje i u regionu, poput Faktograf u Hrvatskoj i Istinomer u Srbiji.
Njihov cilj je jednostavan: utvrditi ko je objavio informaciju, da li je potvrđena iz više izvora i da li naslov odgovara sadržaju.
Medijska pismenost – vještina budućnosti
Projekti poput „Medijska pismenost 60+“, koje vodi novinarka Lidija Pisker, pokazuju da starije generacije mogu uspješno savladati digitalni prostor uz adekvatnu podršku.
Kroz edukacije i inovativne pristupe, poput igre „Čovječe, ne zbuni se“, korisnici uče kako prepoznati manipulacije i dezinformacije.
Povjerenje se ne gubi – ono se prilagođava
Iako se često govori da se starije generacije teže snalaze u digitalnom svijetu, upravo njihove navike mogu biti prednost. Navika da se vjeruje provjerenim izvorima, da se cijeni autor i da se informacija ne uzima zdravo za gotovo – danas su važnije nego ikada.
Razlika je samo u formatu.
U moru portala i informacija, cilj ostaje isti kao nekada – pronaći izvor kojem se može vjerovati. Samo što danas, za razliku od vremena kada je „Dnevnik“ bio dovoljan, to zahtijeva više pažnje, provjere i kritičkog razmišljanja.