Pred Bosnom i Hercegovinom su još jedni izbori. Na sve dosadašnje preporuke za reforme izbornog sistema na koje se decenijama upozorava, a posebnno na diskriminatorne odredbe mogućnosti kandidovanja, politički sistem odgovorio je samo jednim korakkom: promjenom tehnologije glasanja.
Primjena novih tehnologija će omogućiti obradu glasačkog listića za najdalje 93 sekunde, a onemogućiti glasanje u tuđe ime i manipulacije biračkim spiskom i izbornim materijalom. Ipak, benigne sankcije za kršenje Izbornog zakona, moguće ponavljanje „žmirenja“ nadležnih na zloupotrebe javnih resursa i položaja političkih subjekata ostaju – uz pritisak na birače i kupovinu glasova – najveći problemi integriteta izbornog procesa.
Nedostatak programa političkih stranaka, neispunjavanje obećanja, poptuna neodgovornost prema društvenoj svojini, forsiranje nacionalističke retorike i raspirivanje netrpeljivosti, neprincipijelne koalicije s ciljem tzv. minimalnog funkcionisanja konsenzusa među nacionalnim liderima doveli su Bosnu i Hercegovinu u status „zarobljene države“. Direktno u ropstvo partikularnih interesa moćnih i privilegovanih.
Mogu li građani, lokalne zajednice, civilno društvo i mediji promijeniti tu situaciju, uticati na odbranu svog prava glasa i prava na izbor, izboriti se za reforme sistema i povratiti povjerenje institucija? Odgovore na ta pitanja pokušale su dati dvije panel diskusije koje je organizovalo Udruženje građana „Oštra Nula“, uz podršku Friedrich-Ebert-Stiftunga u Bosni i Hercegovini i privatne fondacije National Endowment for Democracy.
Dominacija nepovjerenja
Apolitičnost je prisutna, domet masovnosti kritike su meme-ovi na društvenim mrežama, a apatija je prekrila gotovo sve, kaže Monika Bazina, omladinska aktivistkinja i zastupnica u Vijeću Grada Mostara.
„Imaju samo dvije perspektive. Jednu imaju oni koji su unutar partija koje im osiguravaju posao. Drugu ima nekolicina građana, posebno mladih, koji su aktivni u rješavanju problema. Ovi drugi prolaze kroz šikaniranje i degradacije, posebno kada učestvuju u aktivnostima civilnog društva ili odlaze na proteste. Treću perspektivu ima, ipak, ogroman broj građana koji su otišli iz Bosne i Hercegovine“, kaže Bazina.
Društvene mreže danas su prostor interakcija s građanima, pogotovo mladima, ali osnovno pitanje je da li je to sada idealan prostor za aktivizam ili idealan prostor manipulacije, upozorava ona.
„Danas je lako biti influenser i sve se može objavljivati, ali tu se otvara pitanje etike, ispravnosti informisanja i plasmana sadržaja mladima. Veliki domet ne znači automatski da je to dobro. Važno je raditi na političkoj i medijskoj pismenosti. O tome treba biti riječi i u redovnom i u neformalnom obrazovanju. Organizacije civilnog društva konstantno prilagođavaju sadržaj mladima, nisu fleksibilne i tu zaista gube bitku“, kaže Bazina, upozoravajući i na brojne probleme nezavisnih medija u smislu pažnje publike i korisnosti informisanja.
Ogroman pad povjerenja građana u institucije posljedica je izostanka ozbiljne političke analize u medijima, izostanak obrazovanja za kritičko promišljanje među mladima, smatra Sanela Tuckešić, profesorica istorije u Općoj gimnaziji Katoličkog školskog centra Bl. Ivan Merz u Banjaluci.
„Mladi su danas osviješteni. Oni reaguju i komentarišu bitne aktuelnosti koje se dešavaju u državi poput ekocida na Majevici, na Ozrenu, u dolini Plive. Krivo im je što nikada ne vide sankcije za to. Uz strpljenje mladih, potrebna je dobra organizacija. Problem je što tu djecu gotovo niko više ne želi da sasluša, ne želi da čuje probleme s kojim se oni susreću. Traže pomoć u svojoj sredini – nažalost, bezuspješno. Porazno je što njihovi nastavnici i profesori nisu aktivni, umreženi, edukovani. Često su ucijenjeni gubitkom posla, što je ozbiljan pritisak. Na to sve, već je dvije godine otkako se demokratija prestaje izučavati u školama. To stvara uslove da djeca gube ili zanemaruju kritičko mišljenje, da počnu stvari prihvatati zdravo za gotovo. Na bazi onog što prvo vide, čuju ili pročitaju“, kaže Tuckešić.
Aleksandar Jokić, banjalučki advokat, smatra da su obrazovne institucije zatvorene za civilno društvo a otvorene za maligne uticaje autoritarnih i hibridnih režima. Govoreći o tome, daje primjer Pravnog fakulteta u Banjaluci koji je otvoren za posjete ljudi iz Trumpove administracije ili predavanje srpskog patrijarha ali ne i za civilno društvo koje se bori za vladavinu prava.
„Društvo je prepuno oportunista kojima su postavljena pravila igre. Oni slijede ono što im stranka kaže i tako, pretežno, dospijevaju do visokopozicionarih funkcija. Na tom putu stoje im – i to samo nekima – izbori. Tim izborima pravosuđe se gotovo uopšte ne bavi, kao ni brojnim krivičnim djelima koja se čine u procesu. Ono čime se bave, to završi uslovnim kaznama. Novčane kazne prihvataju se u tim slučajevima kao cijena izborne utakmice koju su politički subjekti spremni da plate. A kad su donese presudu, to obavzeno bude uz upozorenje: sudske odluke se ne komentarišu. U toj situaciji, logično je da građani ne vjeruju institucijama i da ne izlaze na izbore. Čvorovi se moraju početi raspetljavati. Građani često traže pravnu pomoć u tom i drugim segmenti, ali mi živimo u izrugivanju pravne države u režiji moćnih političara“, kaže Jokić.
Opresivni mehanizmi dodatno ojačavaju politički i medijski mrak, usložnjavajući odnose u kontroli i nadzoru nad institucijama i procesima, smatra Aleksa Vučen iz Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini.
„Godinama imamo uspješnu kampanju promovisanja autocenzure. Pritisak je urodio plodom i dao željene rezultate. Uz to što mediji dobro razmisle i o tome kako će odrediti naslov a kako uraditi prilog, priča o ‘agentima stranog uticaja’ navela je ljude da razmisle o tome hoće li izaći na proteste i podržati rad civilnog društva. Ako govorimo o mladima, građanima, civilnom društvu – mi zaista imamo aktere koji žele da mijenjaju stanje. Institucionalna iščašenost, rad u interesu stranih kompanija i ljudi koji utiču izvana, dijeljenje koncesija koje eksploatišu resurse, zloupotreba položaja i resursa doveli su do podređivanja institucija koje više ništa ne rade u interesu zajednice“, kaže Vučen, podsjećajući da se u tom vakuumu troše desetine miliona konvertibilnih maraka samo tokom izborne utrke.
Gledajući političku partiju kao prečicu do uspjeha i dobijanja funkcija, mladi i građani prate primjere koje su vidjeli u svojoj okolini ali i drugdje, ukazuje Stefan Blagić iz Udruženje građana Restart Srpska.
„Imali smo svijetle primjere aktivizma u ovom društvu. Problem je što se taj aktivizam tretirao kao političko djelovanje, a ljudima je nametnuto mišljenje da se ništa ne smije kritikovati. Imali smo i smiješne primjere ‘aktivizma’, poput onog koji je propagirao sadašnji banjalučki gradonačelnik, izigravajući influensera, sve dok nije došao funkcije. Opet, vjerujem da su izbori način mogućih promjena. U tom slučaju, ipak, prvo treba reformisati izborni sistem i ukloniti političku kontrolu u nadležnim institucijama koje ne bi trebale imati smiješna obrazloženja i neopravdane argumente u donošenju odluka“, kaže Blagić.
Pitanje odbrane demokratije
Pored svih problema izbora, građani se moraju početi uključivati u izborni proces, budući da je to trenutno prvi korak ka preuzimanju inicijative da o bitnim temama odlučuje zajednica, kaže Snežana Jagodić Vujić iz Eko puta Bijeljina.
„Mi smo sada u takvoj situacija da bi konačnu pobedu mogao da izbori samo onaj političar koji bude mogao da garantuje da će obezbediti čist vazduh i pitku vodu svim generacijama koje dolaze. Došli smo dotle da se borimo za osnovno, a to je pre svega zdrava životna sredna. Ogromnu ulogu igraju mediji koji su u velikoj meri pod ozbiljnim uticajem političkih opcija. Građani će morati na to da odgovore, za početak, tako što će uvesti sistem selekcije informacija. Da bi se sve to desilo, ovde su potrebni novi politički pokret i građani koji su spremni da preuzmu građansku dužnost i da glasaju“, kaže Jagodić Vujić.
Uspješno sprečavanje manipulacija izbornom voljom građana već je pokazano u nekoliko primjera u lokalnim zajednicama, ističe Dražen Nikolić iz Helsišnkog odbora za ljudska prava.
„Imali smo primjer u Čengićima, mjesnoj zajednici u Bijeljini u kojoj je tokom opoziva gradonačelnika na izborna mjesto došlo 20 ljudi koji su dobili potvrdu Doma zdravlja da su slijepi. Uprkos tome, uprkos brojnim sličnim pritiscima, građani su ipak odbranili trenutnu izbornu volju. Treba insistirati upravo na tim malim pobjedama, ne samo zbog pomaka i efekta, nego i zbog percepcije građana koji tako mogu da ustanove da borba vrijedi i da pokreće sistem. Nasuprot tome je odustajanje, poput onog koje smo vidjeli u pokušaju uticanja na ishod izbora u mjesnim zajednicama, kada su građani prepustili bitku strankama. Da bi se sistem popravio nabolje, ključnu ulogu imaju – pored građana – mediji i civilno društvo. Oni zasad pružaju otpor ali to je, čini se, nedovoljno“, kaže Nikolić.
Odvraćanje branitelja i braniteljica ljudskih prava od bavljenja pitanjima javnog interesa, zastrašivanje, prijetnje označavanjem „stranim agentima“ i zabranom tzv. „političkog djelovanja“ i „političke aktivnosti“ prate strateške tužbe protiv javnog istupanja, posjeća Igor Ličina iz OSCE-a. Taj globalni trend ukazuje da više nema garancija da se prilikom pružanja podrške građanima i aktivistima stvari neće vraititi drastično unazad, kaže on.
„Istraživanja koja je provodio OSCE pokazuju da četiri od deset ispitanih misli da dolazi do izbornih prevara, petina ima iskustvo pritiska pri opredjeljenju u glasanju, a ogroman broj ispitanika misli da je na djelu i zloupotreba djece u izbornim procesima. Posmatračka misija ODIHR-a godinama u izvještajima konstatuje da zemlja ima minimum kapaciteta da provede izbore. No, ukorijenjenost korupcije, ograničenost medijskog okruženja, nedovoljno napora da se poveća javno angažovanje dovodi do situacije u kojoj već trideset godina nema ozbiljnog pozitivnog pomaka“, kaže Ličina, tvrdeći da politička volja predstavlja ozbiljan problem.
Veliki konformizam i snažna želja za sigurnim primanjima, statusom u društvu, uz utisak da sebi mogu obezbijediti dobre uslove ako budu poslušni, veliki je izazov za aktivitet i mlađih i starijih građana, kaže Slobodan Blagovčanin iz Omladinskog resursnog centra Tuzla.
„Situacija će definitivno biti sve teža, budući da civilno društve već gubi pristup fondovima koji omogućavaju kakvo-takvo funkcionisanje nadzora rada institucija, potom angažmana mladih i građana u kritičkom promišljanju i djelovanju. Istovremeno, politički lideri napravili su poplavu svog sadržaja na društvenim mrežama, održavaju farme svojih botova koje dovode do zagušenja prostora. Uz to sve, mladi su pretežno pismeniji od starijih građana, a politički uticaj nad njima i žestoku manipulaciju prati diktat stranaka u svim sektorima. To dovodi u pitanje funkcionisanje izbornog sistema jer je veliki izazov da mladi, pa i građani, izađu na izbore a da to nije po diktatu političkih partija“, kaže Blagovčanin.
Iz ciklusa u ciklus, sprega kriminala, korupcije, manipulacija, zloupotreba, postala je obrazac ponašanja koji se teško može iskorijeniti, kaže Dario Jovanović iz Koalicije Pod lupom. Preko 16.500 posmatrača angažovanih tokom izbornog dana širom države konstatovalo je dosad gotovo sve moguće nepravilnosti do kojih može doći u svim koracima izbornog procesa, kaže on.
„S primjenama novih tehnologija spriječit će se brojne manipulacije i osigurati osnov za poštene i fer izbore. Njihova najveća prednost je u zaštiti integriteta to što više neće biti moguće manipulisati biračkim spiskom, izbornim materijalom, glasovima ljudi koji su se odazvali. Brojanje će umjesto 25 dana trajati 93 sekunde. Time će biti oktlonjenja sumnja u neregularnosti poput dopisivanja glasova, prepravljanja listića, manipulacije razlikom iskorištenih i neiskorištenih listića. Ipak, da bi se spriječila promjena volje biračkog tijela i zaštitio integritet izbornog procesa neophodno je da se angažuje pravosuđe koje to može da spriječi ili makar sankcioniše“, kaže Jovanović, upozoravajući na posebnu važnost uloge medija i izgradnje povjerenje građana prema tom korektivnom faktoru demokratskog procesa.
Strategija izlaza iz „zarobljene države“ traži budnost društva i smjele angažmane građana, civilnog sektora i medija.