Sud je već odlučivao o
istoj stvari, te je u sudskom sporu okončanom krajem oktobra 2022.
godine, pokrenutom po tužbi Centra za životnu sredinu, pravosnažno
odlučio na način da je Ministarstvu saobraćaja i veza RS naložio da
tužitelju dostavi traženi Ugovor o koncesiji, jer se radi o
informacijama od opšteg značaja.
S obzirom na to da je
Ministarstvo ponovo odbilo da omogući uvid u ovaj dokument, pozivajući
se na klauzulu povjerljivosti i zaštitu komercijalnih interesa
koncesionara, Centar za životnu sredinu je bio primoran da svoje pravo
pristupa javnim informacijama traži kod suda.
Ponovo
donesenom presudom, Centar je to pravo ostvario na način da je
Ministarstvo sada po drugi put obavezano da tužitelju ustupi traženi
ugovor.
Presuda praktično potvrđuje raniju sudsku odluku, i
ponovo nalaže Ministarstvu saobraćaja i veza Republike Srpske da odluci
po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, što znači da dostavi
kopiju traženog Ugovora u skladu sa zakonom.
I Transparency International BiH
ponovo je tužio Ministarstvo saobraćaja i veza Republike Srpske zbog
toga što u skladu sa Zakonom o pristupu informacijama nisu dozvolili na
uvid ugovor o gradnji autoputa Banjaluka – Prijedor.
Podsjetimo,
Okružni sud je prošle godine naložio ministarstvu da donese novo
rješenje, jer je nedvosmisleno riječ o javnom interesu.
Ipak po tumačenju vlasti u Republici Srpskoj, javni interes nije ništa u odnosu na interes kineske kompanije.
Podsjetimo,
koncesijom za autoput Banja Luka – Prijedor je predviđeno da će kineska
kompanija “China Shandong International Economic and Technical
Cooperation Group” na uloženih blizu 300 miliona eura, tokom koncesije
od 30 godina, zaraditi oko 975 miliona eura naplaćujući putarinu.
Nedostajuća sredstva do tog iznosa namirivaće Republika Srpska, odnosno
građani Republike Srpske.
Više detalja ovog ugovora ne znamo. U
Vladi Republike Srpske su “spremni” da objelodane ugovor o koncesiji,
ali pravdaju se Kinezima koji to ne žele. Tako je javnost Republike
Srpske još uvijek uskraćena za informacije o tome šta ustvari plaća.
Nešto kao “mačak u vreći”, ukratko.
Vlada Republike Srpske će
objaviti koncesioni ugovor za izgradnju autoputa Banjaluka-Prijedor kada
to dozvoli kineska kompanija “Shandong”, rekao je predsjednik Vlade RS,
Radovan Višković, novinarima u Banjaluci 11. novembra 2021. godine.
“Oni to u ovom momentu ne dozvoljavaju. Potpisali smo koncesioni ugovor od 30 godina”, rekao je predsjednik Vlade Radovan Višković tada.
Prolaze godine i još uvijek ne znamo šta je potpisano.
Slična
stvar mogla bi se dogoditi i sa, u ovoj godini potpisanih, 17
kilometara dionice auto-puta Brčko-Bijeljina, koji također grade Kinezi.
Premijer Višković je rekao da nije problem da se Ugovor objavi, ali da
ipak Kinezi imaju ekskluzivitet pa ako oni dozvole da se objavi,
objaviće se.
“To prevashodno zavisi od kineske strane, morate se
njima obratiti. Oni imaju ekskluzivitet na ugovor, ako oni dozvole da
bude objavljen…što se tiče Republike Srpske mi smo spremni da to
objavimo danas“, rekao je nakon potpisavanja ugovora novinarima premijer
Republike Srpske Radovan Višković
Pravni savjetnik Centra za životnu sredinu Redžib Skomorac kaže za BUKU da nije jasno zašto se krije Ugovor o izgradnji autoputa.
“Svakako
nema zakonskog uporišta za cenzuru. Sud je u ranijoj presudi jako dobro
elaborirao koje su obaveze Ministarstva, tj. da stavljanje u ulogu
zaštitnika tobože komercijalnih interesa koncesionara nije mandat organa
javne vlasti, odnosno da pretpostavljanje nastajanja komercijalne štete
od otkrivanja sadržaja ugovora o koncesiji, naspram koristi od
objavljivanja informacija, ne može da bude zadatak vlasti koja je
legitimna, odnosno koja legitimno raspolaže javnim resursima i javnim
sredstvima” ističe Skomorac za BUKU.
On kaže da se ovdje
radi se o istrajavanju u pogrešnom tumačenju i interpretaciji zakonskog
okvira od strane vlasti. Naime, kako kaže, Ministarstvo daje primat
Zakonu o koncesijama, iako je predmet konkretnog sudskog odlučivanja
jasno bila primjena Zakona o slobodnom pristupu informacijama.
“Zakon
o koncesijama daje mogućnost zaključivanja složenih pravnih poslova,
kao što je to slučaj sa projektom autoputa koji je zaključen po modelu
FDBOT (Finance Design Built Operate Transfer) – što znači da se uz
Ugovor zaključuju i prateći aneksi i sporazumi – medjutim to ne abolira
javni organ da tražene informacije dostavi na zahtjev gradjana, tim
prije ukoliko za to postoji javni interes, a što je nesporno bilo pravno
shvatanje kako suda tako i Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH
koji je takodje postupao u predmetu po žalbi” kaže Skomorac.
Srđan Traljić iz Transparency International BiH
kaže da su i oni u slučaju autoputa Banjaluka – Prijedor dobili presudu
u kojoj je jasno rečeno da Ministarstvo saobraćaja i veza Republike
Srpske nema pravo da skriva koncesioni ugovor sa kineskim izvođačem.
Presuda je, kaže on, prilično jasno napisana, sud je zaključio da je ta
informacija od javnog interesa i da Ministarstvo ne bi treblo da vodi
računa o interesima privatne kompanije odnosno kineskog investitora koji
nije saglasan da se dokument dostavi javnosti već bi trebalo da vode
računa o interesima građana.
“S obzirom da su postojale brojne
špekulacije pod kojim uslovima je taj ugovor sklopljen, ugovor treba
biti dostavljen javnosti. Mi smo ga tražili međutim nakon te presude
Ministarstvo je ponovo odbilo da nam dostavi te informacije. U ovakvim
slučajevima, kada je u pitanju Zakon o slobodi pristupa informacijama –
sud ne kaže doslovno da se presuda dostavi nego da se poništi rješenje o
odbijanju dostavljanja informacije i naloži organu da donese novo
Rješenje u skladu sa presudom. A ta presuda je jasna” naglašava Traljić za BUKU.
Ministarstvo
je donijelo novo rješenje kojim su odbili pristup informaciji gdje su u
potpunosti ignorisali suštinu te presude, kaže naš sagovornik.
“Samo
su našli drugi razlog koji je sličan kao prethodni tako da idemo u novi
sudski postupak što je inače praksa brojnih organa u cijeloj Bosni i
Hercegovini kada je u pitanju Zakon o slobodnom pristupu informacijama –
kada se ne želi dostaviti informacija onda se i u novim rješenjima
ignoriše suština sudske presude i odbija se pristup informacijama. To je
i u ovom slučaju bilo i mi smatramo da se šalje loša poruka, jer se
ignoriše suština. Oni su se odlučili ignorisati a ono što smo čuli od
zvaničnika poslije jeste da oni nemaju namjeru to dostaviti bez obzira
na sud” kaže Traljić za BUKU.
On kaže da, s obzirom na
namjeru da Vlada RS odnosno nadležno Ministarstvo odbija objaviti
detalje ugovora, imamo pravo da sumnjamo.
” Pogotovo s obzirom na
informacije koje su objavljivane u medijima o tome kakvi su uslovi
dogovoreni, koliko će se namirivati iz javnih sredstava. Postoje neke
nezvanične informacije da bi kineski investitori, na uloženih 300
miliona, mogli zaraditi 900 miliona u tom periodu korištenja koncesije.
Ako je poenta koncesije takva, rizik je onda sav na Republici Srpskoj,
odnosno sva nedostajuća sredstva će se namirivati iz budžeta. U čemu je
poenta da se gradi na ovaj način a ne kreditnim zaduženjem jer smo imali
povećanje akciza i definitivno imamo raspoloživa sredstva da te kredite
vraćamo. Nije jasna ova odluka, čula smo brojna tumačenja a važno je da
se taj ugovor objavi” naglašava Srđan Traljić.
Pravni
savjetnik Centra za životnu sredinu kaže da su presude okružnih sudova
su pravosnažne i izvršne sa danom donošenja i ne mogu se “ignorisati”
usljed ustavnog i demokratskog principa podjele vlasti.
“Epilog
predmetnog slučaja, ukoliko Ministarstvo nastavi sa opstruisanjem
pristupa informacijama, tražićemo na višim instancama, ali eventualno i
pred Evropskim sudom za ljudska prava, jer se očito radi o vrlo štetnom
obrascu kako ugovaranja koncesija tako i postupanja organa vlasti.
Naravno, ukoliko nas Ministarstvo ne uvjeri u suprotno, budući da rok za
izvršenje donesene presude još uvijek nije istekao” kaže sagovornik BUKE Redžib Skomorac
Traljić kaže da je razlog zašto vlasti ignorišu sudske presude jasan.
“Ukratko, ne sviđaju im se sudske presude” zaključuje Traljić za BUKU.