Valjda ova najnovija izjava predstavlja strijelu upućenu svim Srbima koji bi ,,nešto kao sarađivali“ u okviru Bosne i Hercegovine. Dakle, svima onima koji bi da skrenu sa Milinog puta.
Ali, zašto se stalno Dodikova razmišljanja prenose kao fakti, a ne kao čista hipoteza po sistemu – šta je babi milo, to joj se i snilo? I zašto se jednom ne pogleda iz drugog ugla i ne počne razmišljati na temu:,,Milorad Dodik, neuspješan projekat u Bosni i Hercegovini”
Dodik jeste projekat
Ne ulazeći u privatnost Dodikovog svijeta i Dodikove ličnosti, sve okolo, dakle, sve spoljašnje na Dodiku, od početka je bilo projekat. Sjetimo se samo kako je došao na mjesto premijera, sjetimo se helikopterskog sakupljanja poslanika, ne bi li se obezbijedio skupštinski kvorum…
Nije Milorad Dodik, i to nikad ne treba smetnuti sa uma, iznjedren, kao neka plebiscitarna volja naroda. Nisu široke narodne mase u vihoru previranja između Biljane Plavšić i tvrde SDS struje porodile Dodika, vođu ,,druge Srpske“. Ne, to je uradila međunarodna zajednica i kao mnogo puta do sad, sklona nerazumijevanju domaćeg mentaliteta i pogubnog uticaja moći na mozak ovdašnjeg političara, pogriješila.
Moć je Dodik, politički dopingovan, vremenom, na sebi svojstven način, gomilao i transformisao. Ne treba posebno ukazivati na razvojni put i transfer moći, dovoljno je pogledati početak i trenutno stanje iz vizure začetnika projekta ,,Milorad Dodik“ – međunarodne zajednice. Bio je mladi socijaldemokrata, ljevičar, sposoban i pragmatičan čovjek, operisan i životno i po ubjeđenju od nacionalizma i šovinizma. Danas je to samoproglašeni otac zapadnog Srblja, homofobični autarh, koji određuje sudbinu gotovo svakog pojedinca u Republici Srpskoj i opasno se približava, svojim stavovima i izjavama, kritičnoj liniji međunacionalnog incidenta.
U poređenju sa današnjim Dodikom, koji zaziva ukidanje Bosne i Hercegovine, Kalinići, Krajišnici, Kličkovići i ostala postdejtonska bratija djeluju kao impotentni nacionalisti u pokušaju. A to su i bili, jer im taj isti OHR nije dao ni ič snage da manifestuju svoju desnu moć. I zato je bitna ta Foča danas. Ta Foča, mjesto vlažnih snova srpskog nacionalizma, čekala je sve ove godine, čemerno ispod Čemerna, da joj čistokrvni SDS-ovac kaže kako će se sve pride sa Republikom Srpskom otcijepiti od ,,projekta BiH“. Kako je život ironičniji od bilo čega, dočekala je Foča da joj to saopšti socijaldemokrata koga je međunarodna zajednica lansirala u političku orbitu!
Dualizam u vlasti, u glavi
Dodik je u u narečenoj Foči ponovio kako je BiH i dalje “neuspješan projekat”, jer nije u stanju da prevaziđe dualizam, odnosno centralizaciju države na kojoj insistira Sarajevo, nasuprot otpora RS da sačuva izvorni Dejton.
Ova izjava bi imala smisla, pod pretpostavkom da je Dodik ,,uspješan projekat“. Jer samo uspješan projekat može nadmašiti, nadigrati i pobijediti neuspješan. Ali, Milorad Dodik nije uspješan projekat! Osim samom sebi, ali o tome docnije.
Prvo, on nije uspješan u očima onih koji su ga stvarali. Nije toliko bitno da li ga narod voli ili ne voli, da li mu pruža podršku ili ne. Jer, podsjetimo se, nije narod izabrao ,,Milorada Dodika“.
A međunarodna zajednica vidi, na svoju žalost, ,,promašeni projekat“, koji se oteo kontroli i koji prijeti ne samo da uništi nekoliko bitnijih projekata poput Bosne i Hercegovine i njenog ustrojstva, nego da primora istu tu međunarodnu zajednicu da po nuždi, kao i nekad, stvara ,,nove projekte“.
Sad, Milorad Dodik, kao osoba, vrlo dobro zna ko su mu tvorci i kakvim ,,Aska i vuk“ plesom će ostati tamo gdje jeste – na pijedestalu zapadnih Srba. Formula je jednostavna. Stvaranje permanentne napetosti i retoričko izvlačenje i uvlačenje u nove i nove krize. Zapravo, u realnosti, na ovom prostoru još od osamdesetih vlada stalna ekonomska kriza, koja je u ratu multiplikovana. Sve ostalo je ovdje uvijek bilo i uvijek će biti isto. I vlast, i strani faktori i lokalne marionete… Samo je bitno s vremena na vrijeme ubrizgavati tu i tamo dozu toksičnog nacionalizma.
Dodik i ne čini ništa drugo što scenarijem nije predviđeno, osim što je kao i svaki ovisnik bez nadzora počeo da pojačava tu nacionalističku dozu.
Tako opijen, on i vidi nemogućnost ,,prevazilaženja dualizma“, kako reče, između centralne vlasti u Sarajevu i želje za samostalnom Republikom Srpskom. Nije mu jasno, ili ne želi da mu bude jasno, kako je upravo ,,Dodik projekat“ najveća opasnost i po postojanje Bosne i Hercegovine i na kraju krajeva po postojanje Republike Srpske. To i ne čudi jer čovjek, u ovom slučaju projekat, i jeste u problemu zato što ne vidi i nije svjestan sebe kao problema.
I dok se strani faktor i mogao neko vrijeme pouzdati u Dodikovu, kako vele, pragmatičnost i popuštanje nacionalong kajasa u zadnjim trenucima, danas je to već pitanje ,,odbjegle nevjeste“.
Kad projekat ne valja
U duhu projekta, možemo reći da je Milorad Dodik postao projekat samom sebi dovoljan, preskup, opasan i poguban po druge, važnije projekte.
Ono što može tješiti međunarodnu zajednicu u neuspješnom ,,Dodik projektu“ jeste, donekle, njegova osobina da prepozna jačeg od sebe i da se povuče.
Tako je u sklopu apela za ,,ukidanje projekta Bosna i Hercegovina“ Milorad Dodik istakao da će nastaviti borbu “protiv vjetrenjača”, kako bi Srpskoj bile vraćene nadležnosti koje joj izvorno pripadaju.
Nadati se da ovo nije tek lapsus. Jer ako jeste, Dodik ne zna o čemu priča. Ako nije, onda je i sam ovom izjavom, možda najvažnijom u posljednje vrijeme, priznao da mu je posao na dokidanju BiH, Sizifov, preciznije Don Kihotov posao. Sad, postavlja se logično pitanje odanom Miloradovom biračkom tijelu – zašto glasati za čovjeka koji vas javno sve vrijeme laže? Ali to je već domen sociopatologije.
Na tvorcima ,,Dodik projeka“ je da ocijene da li je riječ o iskrenoj izjavi, gafu ili blefu. Na tvorcima projekta je da ocijene koliko je i da li je isplativo, etički moralno i normalno takav projekat održavati.
Jer koliko god to rigidno bilo, nema ovdje mjesta emocijama. Pogledajmo samo oko sebe. 17 godina star projekat Silvio Berluskoni, toliko veći, moćniji, na kraju krajeva i demokratskiji od ,,projekta Dodik“ urušio se jer nije valjao.
Narod nema vremena, želje, volje i živaca da trpi samovolju jednog čovjeka. Narod to ne zaslužuje. I što je najgore, ako ovo potraje, i ono malo nacionalizmom neprskanog puka, krenuće da se identificira sa jednim čovjekom. A, onda, nema tih stručnjaka iz međunarodne zajednice koji će ubijediti slijepu svjetinu da je riječ samo o projektu, ništa više. Da to postavimo ovako:
Dodik, jaako uspješan projekat
Čovjek koji je sebi i svojim najmilijim u okviru samo posljednjeg premijerskog mandata zvanično priskrbio 5 miliona evra, čovjek koji je proputovao svijet, sa naglaskom na SAD (nekad su ga tamo dočekivali kao ,,dijete projekta“ crvenim tepihom, danas surovo i jadno peru ruke od svog ,,čeda“), čovjek koji je razvio za ove prostore nazapamćenu moć, može reći da je uspješan projekat. Ali samo i jedino za sebe i svoje najbliže.
On je za svoj narod najveća posljeratna rupa bez dna, prevara decenije, karta u jednom smjeru za ekonomski rolerkoster smrti, čovjek koji je primorao mlade da se ili iseljavaju ili postaju hipnotisani poslušnici i administrativno-stranačko roblje ili suicidom okončavaju svoje živote… Ako je to cijena ,,uspješnog projekta“, prevelika je.
I, zaista, ljudi će još par dana ispirati usta fočanskim mislima predsjedničkim o BiH kao neuspješnom projektu, dok će uspješna porodična manufaktura ,,Dodikovih“ da nastavi svoj krš i lom u nesrećnom Oboru.O no malo zdrave pameti može samo pitati – dokle ti projekti?