Eldin Karić, izvršni direktor Centra za razvoj medija i analize, istakao je kako je cilj ovog projekta da se građani direktno uključe u borbu protiv korupcije, “jer se korupcija u BiH najviše osjeti na koži građana”.
– Građani Bosne i Hercegovine su žrtve korupcije, koja je, nažalost, na visokom nivou. Svake godine ponavljampo da su javne nabavke jedan od glavnih generatora korupcije u BiH, što je i logično, jer je tu i novac. Tu su sredstva koja građani izdvajaju kroz poreze i druge oblike obaveza prema državi. Mi smo kroz naš portal Pratimo tendere ukazali na one javne nabavke koje su rizične, odnosno koje su podložne korupciji, istakao je Karić.
Naveo je kako ovaj portal javne nabavke klasifikuje u tri kategorije: nabavke koje nisu rizične, nabavke u kojima postoji mogućnost da će se neka manipulacija desiti i nabavke u kojima je manipulacija vidljiva iz samog poziva na učešće u javnim nabavkama.
– Nažalost, podaci do kojih smo došli u proteklom periodu, nisu nimalo ohrabrujući. Oko 11 posto javnih nabavki nije rizično, sve ostalo jeste. Dakle, od 10 javnih nabavki, devet je rizično. To su katastrofalni podaci. Ukoliko mi znamo da se na godišnjem nivou u BiH dešava da imamo oko 3.5 milijardi maraka koje se potroše kroz javne nabavke, i kada uzmete procenat od 90 posto rizičnih i ukoliko se taj trend prenese na apsolutni iznos, mi ćemo dobiti da je ogromna količina novca ugrožena rizičnim javnim nabavkama. To su milijarde maraka koje su netransparentno potrošene i vrlo loše se s njima rukovalo, naglasio je Karić.
Portal Pratimo tendere je jedan od alata koji omogućava građanima da prate na koji način se troši njihov novac.
– Htio bih da istaknem da smo u analizi naših pratilaca otkrili da se velikog broja adresa ugovornih organa nas prate i dolaze posjete našoj stranici, što znači da institucije jako interesuje šta smo mi otkrili u svom radu. Mislim da je to i dobra vrsta pritiska na institucije, jer sama njihvoa svjesnost da ipak nekome trebaju polagati račune i da bi zbog toga mogli sutra odgovarati je jako važan mehanizam. Imali smo i nekoliko situacija u kojima su institucije promijenile procedure nakon uočenih nedostataka i da su onda primijenile transparentije procedure javnih nabavki, što je opet rezultat pritiska monitoringa građana, podvukao je on.
Urednik portala pratimotendere.ba Slobodan Golubović predstavio je nekoliko primjera zloupotreba.
– Najčešća zloupotreba koju uočavamo je vezana za planiranje javnih nabavki. Dakle, nezakonito planiranje. Način izvršenja ovih zloupotreba dešava se na različite načine. Od toga da ugovorni organi uopšte ne objavljuju plan nabavki, do toga da se ti planovi objavljuju na kraju godine kada se već potroše sredstva, kazao je Golubović, konstatirajući da 30 posto organa koje su pratili ima problem sa nezakonitim planiranjem javnih nabavki.
– Jedan od primjera koje smo uočili prošle godine jeste Visoko sudsko i tužilačko vijeće koje je na kraju godine objavilo plan nabavki. Prvo su potrošili sredstva, pa onda objavili plan nabavki. Sljedeća zloupotreba koju uočavamo je cijepanje nabavki na manje transparentne postupke. Dakle, ugovorni organi provode više manjih postupaka da bi izbjegli jedan veći transparentniji. Konkretan primjer je Sveučilišna bolnica Mostar koja je nabavljala zaštitne maske u vrijednosti od 100.000 KM. Umjesto da provedu otvoreni postupak, koji je najtransparentniji u javnim nabavkama, oni su proveli dva konkurentska zahtjeva u vrijednosti od 49.999 KM. S obzirom da je konkurentski zahtjev do 50.000 KM, oni su za samo jednu marku izbjegli da provedu transparentiji postupak, istakao je Golubović.
On je naveo kako je zastupljeno i pogodovanje jednom ponuđaču, te da su različiti načini izvršenja te zloupotrebe.
– Najčešća indicija na pogodovanje samo jednom ponuđaču jeste da na kraju stigne samo jedna ponuda i to ponuda koja je identična procjenjenoj vrijednosti ili približna. Primjer za to je nabavka uniformi za pripadnike Žandarmerije MUP-a Republike Srpske. Dakle, raspisan je tender u kome tehnička specifikacija i uslovi kvalifikacije su očigledno nekome prilagođeni i na kraju je došla jedna ponuda koja je vrijednost identična procjenjenoj vrijednosti, rekao je urednik portala Pratimo tendere.
Iznio je i frapantan podatak da je svaki tender za nabavku automobila u BiH namješten.
– Zašto? Dolazi samo jedna ponuda, tehničke specifikacije su iskopirane iz kataloga ponuđača. Ugovorni organi jasno riječima definišu koji automobil žele nabaviti što je protuzakonito i svaki tender za nabavku automobila je takav, dodao je Golubović.
Naglasio je i kako je Institut za javno zdravstvo RS-a najmanje šest godina skrivao nazive predmeta nabavki za direktne sporazume.
– To je rađeno pod skraćenicom KUF – knjiga ulaznih faktura i mi nismo znali šta su oni nabavljali putem tih direktnih sporazuma. Riječ je o dva miliona maraka. Nakon našegm pisanja i upita, oni su promijenili tu praksu i sada se kod Instituta za javno zdravstvo može vidjeti šta nabavljaju putem direktnih sporazuma, kazao je.
Portal Pratimo tendere je i uručio priznanja za tri kompanije koje su praktikovale zakonite nabavke, a to su Mostar Bus, J.P. Putevi Brčko i javna ustanova Gerontološki centar Banja Luka.