Alimentacioni fond Republike Srpske počeo je isplaćivati privremenu alimentaciju od 230 KM mjesečno djeci čiji roditelji, nakon razvoda, ne izvršavaju obaveze izdržavanja.
Za porodice koje mjesecima ili godinama čekaju da drugi roditelj ispuni svoju zakonsku obavezu, ovaj iznos može predstavljati važnu pomoć u pokrivanju osnovnih troškova – od hrane i odjeće do školskog pribora.
Fond je uspostavljen prije oko dva i po mjeseca, a do sada je zaprimljeno 118 zahtjeva, pri čemu ih je gotovo polovina stigla iz Banjaluke i okolnih opština.
Međutim, stručnjaci i predstavnici sindikata upozoravaju da broj slučajeva u kojima roditelji pokušavaju izbjeći plaćanje alimentacije može biti znatno veći.
Otkaz, rad na crno i „minimalac“ kao način izbjegavanja alimentacije
Pravna savjetnica Fondacije „Udružene žene“ Banjaluka Lana Jajčević kaže da se u dugogodišnjoj praksi susretala sa različitim načinima na koje roditelji pokušavaju smanjiti ili izbjeći obavezu prema djeci.
„Oni su spremni na sve, samo da bi izbjegli plaćanje alimentacije, zaboravljajući pri tom da je to novac koji je njihovoj djeci neophodan za hranu, odjeću ili školski pribor“, kaže Jajčević.
Prema njenim iskustvima, pojedini roditelji koji su ranije imali solidna primanja nakon razvoda iznenada prijavljuju znatno niže prihode.
„Očevi su spremni da daju otkaz i da rade na crno, da bi dokazali kako nemaju nikakva primanja, pa eto ne mogu djetetu platiti alimentaciju. Ako baš ne mogu tako, onda prelaze na minimalac, a dio plate uzimaju u kovertama, da bi svoje roditeljske obaveze sveli na minimum“, navodi Jajčević.
Ona upozorava da je takve aranžmane teško dokazati, posebno kada postoji dogovor između zaposlenog i poslodavca.
Kada se plata od 3.000 KM preko noći pretvori u minimalac
Slična iskustva navode i u Savezu sindikata Republike Srpske.
Predsjednik Saveza sindikata Goran Stanković kaže da su se susretali sa slučajevima u kojima radnik nakon razvoda, uz dogovor sa poslodavcem, naglo prijavi znatno nižu platu.
„Dešava se da nakon razvoda pojedini radnici, u dogovoru sa poslodavcem, sa plate 3.000 maraka odjednom spadnu na minimalac, samo da bi se smanjio osnov za isplatu alimentacije“, tvrdi Stanković.
Prema njegovom mišljenju, takve promjene bi trebalo da budu razlog za dodatnu kontrolu.
„Inspekcijski organi i Poreska uprava trebalo bi da ispitaju zašto neko ko je u posljednje dvije ili tri godine imao platu 3.000 maraka odjednom zarađuje duplo manje. To nije normalno i to mora da izazove sumnju“, kaže Stanković.
Rad na crno dodatno komplikuje situaciju
Još jedan problem predstavlja prelazak iz formalnog zaposlenja u rad na crno.
Stanković navodi primjer građevinskih radnika koji nakon razvoda napuste formalno zaposlenje i počnu raditi za dnevnicu.
„Recimo u građevinarstvu, gdje su plate, bar one zvanične, jako male i iznose od 1.200 do 1.300 KM, radnik se dogovori sa poslodavcem da ubuduće radi na dnevnicu. On tako platu zaradi za sedam dana, zvanično je bez prihoda, poslodavac je na dobitku jer ne plaća poreze i doprinose, a na gubitku je samo dijete koje ostaje bez sredstava za život“, navodi Stanković.
Takve situacije, upozoravaju sagovornici, istovremeno predstavljaju problem za javne prihode, socijalni sistem i prava djeteta.
„Ne zakidaju se samo budžeti, nego i djeca“
Lana Jajčević smatra da problem neprijavljenog rada i isplate dijela zarade „na ruke“ ima šire posljedice od samog izbjegavanja poreza.
„Ovakva praksa je plodno tlo za razne zloupotrebe, pa i za ugrožavanje elementarnih prava djece. Naravno, sve to ne bi bilo izvodivo da sa nesavjesnim roditeljima ne sarađuju i nesavjesni poslodavci, koji u cijeloj ovoj ujdurmi vide svoj interes – da ne plaćaju poreze i doprinose na plate“, kaže ona.
Problem je, dakle, širi od odnosa između bivših supružnika. Kada se stvarni prihodi prikrivaju, posljedice mogu snositi i dijete koje ostaje bez dijela sredstava koja mu po zakonu pripadaju.
Alimentacioni fond kao posljednja sigurnosna mreža
Upravo u takvim situacijama značaj Alimentacionog fonda postaje posebno vidljiv.
Privremena isplata od 230 KM ne znači da je roditelj koji duguje alimentaciju oslobođen svoje obaveze. Fond predstavlja mehanizam kojim se djetetu obezbjeđuje određena finansijska podrška kada drugi roditelj ne izvršava obavezu izdržavanja.
Broj od 118 podnesenih zahtjeva u prvim mjesecima rada Fonda pokazuje da potreba za ovakvim mehanizmom postoji.
Istovremeno, iskustva pravnika i sindikalaca ukazuju na problem koji je mnogo teže riješiti – kako utvrditi stvarne prihode roditelja koji formalno nema novca, a ipak ostvaruje prihode kroz rad na crno ili neprijavljene isplate.
Tu se pitanje alimentacije pretvara u širi problem sive ekonomije, poreske discipline i kontrole poslodavaca.
Na kraju, u centru cijele priče ostaje dijete – koje ne bi trebalo da bude taoc dogovora između roditelja i poslodavca.