Na osnovu istraživanja koja smo proveli, mnoge ustanove i institucije iz ovog kantona vrše diskriminaciju ponuđača u javnim nabavkama, što je zakonski zabranjeno.
Igor Vukajlović iz Udruženja „Tender“ koje se bavi praćenjem javnih nabavki u Bosnii Hercegovini potvrđuje da je u posljednje vrijeme primjetna je diskriminacija ponuđača u javnim nabavkama od strane ugovornih organa koji imaju sjedište HNK, gdje se daju pogodnosti lokalnim firmama.
„To je zabranjeno Zakonom o javnim nabavkama. Postoji mnogo primjera sa ovog područja iz kojih se jasno vidi da su diskriminisani svi dobavljači koji dolaze iz nekih drugih dijelova BiH i to na jedank način, a od strane različitih ugovornih organa.“
Da bismo prikazali na koji način pojedine ustanova i institucije diskriminišu dobavljače i favorizuju lokalne firme izdvojili smo dva očigledna primjera ovakvih postupaka.
Jedan od njih je konkurentski zahtjev za javnu nabavku artikala za čišćenje i higijenu od 27.02.2020. godine, a koji je objavila Ustanova „Dječiji vrtići“ Mostar.
Ovdje ugovorni organ zahtijeva isporuku predmeta nabavke na šest adresa, svih šest u Gradu Mostaru. Pored cijene kao podkriterij ekonomski najpovoljnije ponude je i rok isporuke, koji nosi 10 bodova.
Zanimljivo je da je u tenderskoj dokumentaciji navedeneno da „rok isporuke robe prati dinamiku nabave i potreba ustanove te se određuje na maksimalno 24 sata od momenta dostavljanja pojedinačnih narudžba ponuđaču od strane ugovornog tijela“, kao i da „rok isporuke ne može biti duži od 24 sata od trenutka zaprimanja narudžbi i iskazuje se u satima“.
Budući da se radi o nabavci roba sa neograničenim ili dugogodišnjim rokom trajanja, poput čaša pvc i alu folija, ubrusa za ruke, metli, džogera i sl., nema nikakog razloga za diskriminaciju bilo kog ponuđača koji je lociran izvan Mostara zahtijevanjem ovako kratkog roka isporuke.
Čak i ponuđači iz Mostara će teško ispoštovati ovako kratak rok, jer isporuka se vrši na šest adresa.
Takođe ovako koncipirana tenderska dokumentacija može dovesti i do manipulacija pri isporukama, jer favorizovani ponuđač može ponuditi rok isporuke od 1h i dobiti maksimalan broj bodova, pri čemu će njegova ponuda biti povoljnija za 10% u poređenju sa ostalim ponudama, a za 1h sigurno ne može isporučiti robu na šest adresa, te će ugovorni organ tolerisati kašnjenje u isporuci, a na ovakav način će nabavljati skuplju robu, sve na štetu sredstava ugovornog organa.
Na ovakaj način je prekršen član 3. Zakona o javnim nabavkama koji predviđa da je ugovorni organ dužan da postupa transparentno, da se u postupku javne nabavke prema kandidatima/ponuđačima ponaša jednako i nediskriminirajuće, na način da osigura pravičnu i aktivnu konkurenciju, s ciljem najefikasnijeg korištenja javnih sredstava u vezi s predmetom nabavke i njegovom svrhom.
Prema riječima Igora Vukajlovića, ovdje je neophodno izvršiti izmjenu osporavane tenderske dokumentacije, na način da se propiše da se ne može ponuditi rok isporuke ispod 48h, kako bi svi ponuđači iz BiH mogli ravnopravno i nediskriminirajuće da učestvuju u ovoj nabavci.
Drugi primjer dolazi iz Federalnog zavoda za mirovinsko/penzijsko i invalidsko osiguranje gdje se vrši nabavka sanitarija vrijednosti 49.000 KM.
Slično kao i u prethodnom slučaju i ovdje se uzima rok isporuke kao kriterijum pri izboru najpovoljnije ponude.
Inače, zamišljeno je da se isporuka se vrši na 12 adresa u čitavoj FBiH, a u tački 10 tenderske dokmentacije se navodi da se rok isporuke izražava u satima i da ne može biti duži od 48h.
Sve ovo upućuje na još jedan slučaj diskriminacije u procesu javnih nabavki.
Inače, ovakvih primjera je mnogo i favorizovanje određenih ponuđača na osnovu roka isporuke je postala česta praksa u HNK. To nam potvrđuje i naš sagovornik Igor Vukajlović.
Ona navodi da je recept po kojem se diskriminatorskim uslovima pri sastavljanju tenderske dokumentacije, a koji se odnose na rok isporuke robe, skoro identičan u velikom broju slučajeva.
Na taj način se, kako kaže, izbace drugi ponuđači, a onda se u na osnovu usmenog dogovora između ugovornog organa i dobavljača prave kalkulacije i planovi kojima se „peglaju“ izvještaji.
„U ovakvim nabavkama protežirani ponuđač nudi rok isporuke od 1 sat i samim tim ostvaruje prednost nad svim ostalim ponuđačima, a prilikom realizacije ugovora prvo se isporuči sva roba, u roku koji je potreban ponuđaču, pa se tek po isporučenoj robi zvanično dostavi narudžbenica, te se tako stvara fiktivan privid da je sve proteklo kako treba“, rekao je Vukajlović.
On navodi da je kod ovakvih nabavki problem taj što svi potencijalni dobavljači unaprijed znaju za koga se objavljuje takav tender i odustaju od eventualnog učešća u nabavci.
„Drugi potencijalni ponuđači čim ugledaju ovakvu tendersku dokumentaciju automatski znaju da je za nekoga naštimana i da će i ako bi dobili ugovor imati opstrukcije od strane ugovornog organa, te iz tog razloga i ne učestvuju u ovakvim nabavka, čime se smanjuje konkurentnost.“