Ramo Brkić, bivši komesar Policije Unsko-sanskog kantona (USK), osuđen je
na 11 godina zatvora, Senad Šabić na 10 godina i Satko Kekić na pet godina.
Kazna im je izrečena zbog proizvodnje i trgovine drogom, zloupotrebu položaja i
korupciju.
Osuđeni su dužni vratiti imovinsku korist koju su stekli ovim krivičnim
djelima: Brkić 40 hiljada eura i 17.500 KM, a Šabić 100.000 KM.
Ovim presudama je
završeno suđenje koje je pred Sudom BiH trajalo godinu i po dana. Postupak je pokrenut
nakon velike akcije „Kastel“ koju je Državna agencija za istrage i zaštitu
(SIPA) provela u decembru 2010. godine. Inspektori su nakon višemjesečne
istrage uhapsili 41 osobu, među kojima su policijski funkcioneri i ljudi iz
političkog života USK-a.
U međuvremenu je
dvanaestero optuženih priznalo krivicu te ih je Sud BiH osudio na zatvorske ili
uvjetne kazne, dok je sedam osoba oslobodio. Jedan slučaj je prebačen
Kantonalnom sudu u Bihaću.
Brkić slučajno otkriven
Tokom istrage o
proizvođačima i prodavačima droge koju su prije tri godine u USK-u počeli,
inspektori SIPA-e su neočekivano otkrili da je i bivši komesar Policije ovog
kantona umiješan u te poslove. SIPA je tada istraživala
kriminalnu grupu koju su činili: Senad Šabić, Satko Kekić, Nedžad Kurtović i
Zijad Muratović.
Kurtović i Muratović su uoči suđenja status optuženih
zamijenili statusom glavnih svjedoka. Otkrili su sve detalje o proizvodnji i
prodaji droge, a zauzvrat su dobili imunitet od krivičnog gonjenja. Naime, ova
grupa je od 2007. godine uzgajala marihuanu na tri lokacije u USK-u. Svake
godine su proizvodili najmanje 100 kilograma droge koju su prodavali u zapadnoj
Evropi.
Da je i Brkić umiješan, inspektori SIPA-e su otkrili kada mu
je Kurtović poslao SMS poruku da policija dolazi u halu za proizvodnju droge. Ova hala, koja je
vlasništvo Envera Okanovića, nalazila se u Malom Založju kod Bihaća.
Kurtović je na Sudu BiH rekao da je posao sa
drogom pokrenuo Brkić 2006. godine. Objasnio je da se s njim prvi put sastao u kafiću
„Pogy“ u Bihaću te da je komesar od njega zatražio da kontaktira Muratovića i
Šabića koji su policiji bili od ranije poznati kao osobe koje se bave
proizvodnjom i prodajom droge.
Muratović je novinarima Centra za istraživačko
novinarstvo (CIN) potvrdio da ga je Kurtović zvao i od njega tražio da
kontaktira njegovog poznanika Šabića.
Rekao mu je i da će za taj posao imati zaštitu
komesara Brkića.
„Kurtović mi je počeo pričati kako on i Brkić
rade svakakve poslove. Ja nisam vjerovao u to jer sam smatrao da je to neki
policijski pokušaj da se priđe nama. I on mi kaže da kontaktiram Šabića pa da
se nađemo u Bihaću“, kaže Muratović.
Ovaj
dogovor su brzo sproveli u djelo. Muratović i Šabić su se našli sa
Kurtovićem i zajedno su otišli u restoran „Tale“, gdje im se pridružio i Brkić.
“Nakon tih razgovora Šabić mi je rekao da je
dogovorio sa komesarom da će pokrivati, da mu je on ponudio da nađe neki
objekat za proizvodnju skanka. I, kao, Ramo je rekao da je to uredu, da će on
štititi“, rekao je Muratović za CIN.
Kurtović je nakon ovog sastanka pronašao halu
koju im je iznajmljivao Okanović za dvije hiljade KM mjesečno.
Istovremeno, Šabić je Brkiću obećao 20.000
eura za dvomjesečnu proizvodnju marihuane. Kurtović je svjedočio kako je zajedno sa Šabićem komesaru donosio novac
kući.
„On je
izašao sa biciklom, u trenerci. Uzeo je novce bez brojanja i stavio je u unutrašnji
(…) dio trenerke”, opisuje Kurtović.
Nedugo potom on se posvađao sa
Šabićem zbog podjele novca od prodaje droge i napustio grupu. Šabić se zatim
dogovorio sa Brkićem da laboratorij iz Okanovićeve hale presele na drugo
mjesto. Na šest mjeseci su iznajmili halu Mustafe Kasumovića u Donjoj Slapnici
kod Velike Kladuše i za nju platili 12.000 KM.
Kasumović je novinarima CIN-a
kazao da mu je Šabić, kojeg je poznavao još od prije rata, rekao da će u
hali uzgajati tartufe.
„Tražio
od mene da ja pripremim objekat. Rekao mi je da se moraju svi prozori zazidati
i da se ostave samo jedna vrata prema sjeveru, jer ne smije sunčeva svjetlost
ulaziti unutra. Ja sam sve to uradio i to me koštalo oko 3.500 do 4.000 KM. Oni
su došli i platili su mi za izvođenje radova i predao sam im kompletan objekat“,
opisao je Kasumović.
Droga se tu proizvodila sve do
septembra 2008. godine, kada je policija otkrila ovu halu, zatekavši u njoj
dijelove opreme za proizvodnju droge i stabljike marihuane. Prema optužnici,
prije nego što je policija otkrila navedenu halu, koristeći komandni položaj, Brkić
je obezbijedio dovoljno vremena Šabiću i drugima da uberu cjelokupan rod
zasađene marihuane.
Poslije toga slijedi potraga za
novom halom. Šabić ju je uz pomoć Kekića pronašao u Gati kod Bihaća. Bila je
vlasništvo Osmana Vikića.
Šabić i Kekić su tu instalirali
opremu za proizvodnju skanka i proizvodili drogu sve do kraja marta 2010. godine,
kada ih je otkrio MUP USK-a. Policija je u pretresu hale, između ostalog,
pronašla i kompletnu laboratoriju za proizvodnju droge te dijelove dvije
hiljade stabljika marihuane.
Šabić je novinarima CIN-a rekao
da nije uradio ništa za što ga tužilaštvo tereti.
Obezbjeđivanje drugog mandata
U junu 2010. godine komesar Brkić se pripremao
za drugu kandidaturu na mjesto komesara. Ne znajući da je predmet istrage,
započeo je mobilizaciju svojih ljudi koji će intenzivno lobirati za njegov
reizbor. Među njegovim saradnicima su bili: komandir Policijske stanice Bihać Emir
Selimović, komandir Saobraćajne policije Ibrahim Hodžić, analitičar Krim-policije USK-a Mehmed Libić i Aris Mašić,
aktivist Stranke demokratske akcije.
Mjesec dana prije konkursa za izbor komesara
Brkić je raspisao oglas za prijem četrdeset policijskih službenika u radni
odnos. Formirao je komisiju u koju je postavio sebi bliske osobe: Selimovića, Mašića
i Libića.
Prema dokazima Tužilaštva BiH, ovaj konkurs će
Brkić kasnije koristiti za podmićivanje članova Nezavisnog odbora koji će
odlučivati o njegovom reizboru.
On je novinarima
CIN-a kazao da nikada nije utjecao na članove Odbora.
„Ja nikada nikom nisam obećao ništa!”, rekao
je Brkić.
Međutim, tajno snimljeni telefonski razgovori
između njega i Arisa Mašića govore drugačije.
Na snimku koji CIN posjeduje čuje se kako
Brkić i Mašić dogovaraju zaposlenje kandidata kojeg favorizira Esad Begić, član
Nezavisnog odbora. Uvjet je bio da Begić glasa za Brkićev reizbor.
Nakon što je dobio Begićev glas, Brkić je
nastavio da osigurava potrebnu većinu pa je Irfana
Karabegovića, drugog člana Odbora, prekomandovao iz Cazina na novo radno mjesto
– u Bihać. To je učinio kako bi ga kasnije ucijenio vraćanjem na staru poziciji
u zamjenu za njegov glas.
Karabegović je potvrdio novinarima
CIN-a da je glasao za Brkića i da ga je on zaista vratio na stari posao nakon što je saznao da je
dobio Karabegovićev glas.
Sredinom augusta 2010. godine Brkić je sa
nestrpljenjem čekao rezultate glasanja. Puno je obećanja dobio od članova
Nezavisnog odbora. Ključnu ulogu koordinacije i dojave informacija o
dešavanjima unutar Odbora imala je Sanela Abdulahović, sekretarka Odbora. Ona
je imala zadatak da na svakom glasačkom listiću drugačije stavlja pečat kako bi
kasnije mogla prepoznati kako je ko glasao. Tako je Brkić znao kome se trebao
odužiti.
CIN ima snimak
telefonskog razgovora između Brkića i Sanele Abdulahović.
Priča o konkursu za prijem novih policijskih
službenika nije završena ovim.
U optužnici piše da su Brkić i njegovi
saradnici i nakon reizbora nastavili koristiti konkurs kao poligon za primanje
mita od kandidata. Brkić im je zauzvrat davao ispitna pitanja i obećavao radna
mjesta. On je novinarima CIN-a tvrdio da to nije istina.
“Neka se nađe jedan čovjek, jedan čovjek od
tih šest stotina kandidata koji je meni nešto donio i poklonio i rekao: ‘Evo,
al’ de mi pomozi’, ja ću potpisati kompletnu optužnicu da sam kriv za sve to.
Samo jedan nek se nađe”, kazao je Brkić.
Sanel Muranović je jedan od kandidata koji je
pristao ispričati istinu o konkursu i davanju mita. “Daje se od 5.000 do 10.000
KM, zavisi za koju poziciju – policajca ili inspektora. Morali smo dići kredit za
to”, ispričao je Muranović novinarima CIN-a.
On se dogovorio s
Brkićem da se nađu u restoranu „Rio Mare“ u Bihaću kako bi mu dao dogovorenih
2.500 KM.
“Našli smo se, popili kafu u kafiću i onda smo
izašli vani. Ja sam njemu dao kovertu. Rekao sam mu da ja nikad to nisam radio,
nikad nisam nekoga počastio sa tolikim iznosom novca i on mi je odgovorio: ‘Nije
problem, samo ti meni daj kovertu’. Ja sam iz džepa izvadio kovertu, a on je
svoj mantil otvorio i kovertu strpao unutra i rekao mi je da će rezultati biti
za 3-4 dana, al’ kaže: ‘Ti si primljen'”, prepričao je Muranović svoj susret s
Brkićem.
Slična iskustva su imali i mnogi drugi
kandidati koji su morali davati mito, dobivši obećanje nakon toga o
zagarantovanim radnim mjestima u MUP-u USK-a.
Brkić je rekao da je negirao sve tačke optužnice,
jer smatra da nije uradio ništa što mu je stavljeno na teret.
„Da nisam ubijeđen u to, ne bih išao u proces,
i ja bih vjerovatno išao na tu nagodbu”, kazao je Brkić.
Tekst preuzet sa portala CIN.ba