Politika u Bosni i Hercegovini sve manje ima logike i sve je nejasnija građanima. SDA je prije izbora optuživala građanske stranke, a sada bi s njima u koaliciju. Građanske stranke govorile da neće sa nacionalističkim strankama, a s njima potpisuju sporazume iIi dogovaraju koalicije. Pojedine stranke Osmorke na federalnom i državnom nivou izbacuju SDA iz vlasti, ali s njima prave koalicije na kantonalnim nivoima. Lider SNSD-a Milorad Dodik kazao je kako mu je žao što je za člana Predsjedništva BiH izabran Bećirović, te da je on “ortodoksniji od Izetbegovića.” Nikšić je prije mjesec govorio da je SNSD moguće zaobići u formiranju vlasti na državnom nivou, SDP je u ime trojke slao i saopštenja u kojima diskredituju Centralnu izbornu komisiju i traže poništenje izbora za predsjednika Republike Srpske na kojima je pobijedio Dodik.
Za mjesec dana čuda su moguća, pa je SNSD od “izbornog lopova” postao budući koalicioni partner. Tri najjače stranke buduće koalicije biće SDP, SNSD i HDZ, pa je stoga neophodno i pitanje kakav je odnos SDP-a i SNSD-a i hoće li biti u koalicionoj ljubavi.
“Biće u koalicionoj ljubavi i neće to biti prvi put, da vas podsjetim na one sporazume koje su potpisivali Zlatko Lagumdžija i Milorad Dodik. Nije ovo prvi put da će Nermin Nikšić biti premijer. Setimo se sastanaka Zlatko Lagumdžija i ostali, pa dogovori, pa projekti, pa koješta. Pa potpisivanje raznih sporazuma. Ništa to novo neće biti. To što se optužuju u međuvremenu, to je igrokaz za glasače i nešto da se kaže. Znamo mi na kojoj se matrici ovde vlada”, komentariše za BUKU ekonomistkinja Svetlana Cenić.
Univerzitetski profesor Enver Kazaz za BUKU kaže da je odnos SNSD-a i SDP-a čisto pragmatičan.
“Mislim da je taj odnos u ovom trenutku pragmatičan i da je nužnost da Osmorka predvođena SDP-om formira vlast s SNSD-om, takva je ustavna konstrukcija Bosne i Hercegovine. I ta koalicija ili to zajedničko formiranje organa vlasti na nivou države je neizbježno, odnosno nužno. Ne bih moralizirao nad političkom scenom u BiH, jer je ona davno izgubila tu vrstu kredibiliteta, a što se tiče pragmatičnosti i SDP-a i SNSD-a, onda se može zaključiti samo jedno – da je vlast neobično draga svim političkim partijama u BiH. Od nje dolaze određeni benefiti, moć je najjača droga koju čovjek posjeduje i u tom kontekstu treba tumačiti kompletnu bosanskohercegovačku političku scenu”, smatra Kazaz.
Odnosi dvije političke partije najviše će zavisiti od odnosa njihovih lidera, Milorada Dodika i Nermina Nikšića. Uz sporadične javne diskreditacije za lične potrebe, taj je odnos, smatra Cenić, dobar.
“Što se tiče odnosa Nermina Nikšića i Milorada Dodika, to je godinama dobar odnos. I oni su se sastajali, iako je SDP bio u opoziciji, a Dodik na vlasti. Podsjetiću na izvještavanje medija o više susreta”, kaže Cenić.
Napominje da su se Nikšić i Dodik sastajali i dok je SDP bio, a i sad je, jer vlast nije formirana, u opoziciji, a Dodik je od 2006. na vlasti. Obrazloženja sastanaka su, ocjenjuje Cenić, bila nesuvisla.
“Sigurno nije bilo razloga da opozicija otkoči neke procese koji se tiču opozicije, jer to radi vlast sa SNSD-om, znači da su bili prijateljski i poslovni odnosi i to je bilo vidljivo i mediji su o tome izvještavali”, ističe Cenić.
Koalicija SDP-SNSD je ne iznenađuje i pretpostavljala je da će to biti buduća koalicija, a Nermin Nikšić mandatar za sastav Vlade FBiH.
Međusobne optužbe u proteklom periodu imale su za cilj, dodaje Cenić, da se utvrdi pazar.
“Ja mogu da podsećam i na izjave ‘nikad nećemo u koaliciju sa ovima i ovima.’ Pa onda da ih pitam kad to nisu bili svesni političke realnosti, onda ili sada. Zaboga, nećemo nikada sa nacionalnim strankama, govorili su u SDP-u, pa ne možete izbjeći HDZ ni teoretski, ali baš ni teoretski. U Republici Srpskoj nacionalne stranke su i jedni i drugi, samo je pitanje s kim ćete pričati. Tako da, osim tih izjava, ja sam se naslušala svega i svačega”, govori Cenić.
Podsjeća da je, ne tako davno, i HDZ BiH bio nepoželjan partner, a jedno od opravdanja zašto je SNSD neprihvatljiv partner za SDP i druge “građanske” stranke jeste činjenica da je Dodik na Crnoj američkoj listi.
“Sad vidimo ljubav, iako je Dodik dva puta osvanuo na Crnoj listi, pa evo i Amerikancima valja”, zapaža Cenić, dodajući da je u međuvremenu još jedno lice sa Crne liste postalo poželjno – Marinko Čavara.
“To očigledno ništa ne znači, dakle, samo interes, pusti interes. Ovdje svakog interesuje na političkoj sceni samo interes i tu istina plaća. Istina je platila visoku cenu, niko ne govori istinu i sve je to samo da se bude na vlasti i ostvare neki interesi. Što se tiče nekih programa, ovoga, onoga, pa to se uopšte ne razlikuje, kao da je štancano u istoj kancelariji, pa su naštancali. Samo se nešto razlikuje kad je u pitanju LGBT populacija, NATO”, smatra Cenić.
Oni dužeg pamćenja sjećaju se izjava u kojima su SDP i SNSD jedni druge optuživali za rušitelje BiH. No, da se takvim narativima bliži kraj može se naslutiti u izjavi Milorada Dodika prije sedam dana, kada je javno, ni manje ni više, pohvalio Nermina Nikšića da je bio dobar premijer FBiH.
“Nikšić je igrao vrlo zanimljivu igru u ovom periodu, da bi izbjegao oštre napade i što mirnije dogovorio savez odnosno koaliciju sa HDZ-om i SNSD-om. On je davao svakakve izjave, pa i onu izjavu ‘nikad ne reci nikad’, otvarajući tobože mogućnost formiranja koalicije odnosno vlasti sa SDA. U tom pogledu treba tumačiti sve njegove izjave i mislim da je, za razliku od prošlih izjava, kad u javnom prostoru nije baš na najbolji način branio stajališta SDP-a da ne ide u vlast sa SDA, ovog puta naučio lekciju i odigrao je sa pragmatičnog stajališta odlično”, smatra Kazaz.
Dodik je očekivao četvrtog delegata u Domu naroda BiH, čime bi bio neizbježan partner, ali odlukom CIK-a BiH, četvrtog delegata biraće se žrijebom i to između SNSD-ovog i PDP-ovog kandidata. Da li SDP-u više odgovara da SNSD dobije četvrtog delegata kako bi amnestirao ulazak u koaliciju sa dojučerašnjim političkim neprijateljem pravdajući to nezaobilaznošću SNSD-a?
“Mislim da ne odgovora, jer je SDP-u važno da njegovi koalicijski partneri nemaju suviše moći i da se svi u toj koaliciji tako ponašaju. Pogotovo mu ne odgovara što stranke iz FBiH nošene kvazipatriotizmom, tu prije svega mislim na SDA i DF, optužuju SDP i Pokret za državu za tog Dodikovog četvrtog delegata, tvrdeći da im je to omogućio SDP. Sad se vidi da to nije samo SDP ili nije uopšte SDP, nego opozicioni preletači u NSRS”, smatra Kazaz.
Bez obzira hoće li SNSD i SDP s ljubavlju biti u koaliciji u naredne četiri godine, neki smatraju da razlika na političkoj sceni nema.
“Nema razlike nikakve, ništa, svi viču u glas da su za evropski put, a od evropskog puta ništa, samo milostinja ako je udele. Razlike su u javnim izjavama oko NATO-a, jedni će javno reći da nisu za NATO, a potpisaće sve i jedan dokument, a ovi drugi će javno pričati da su za NATO iako će sklapati koalicije sa protivnicima NATO-a. Ovde istina ne postoji, jednostavno, postoji samo jedno – vlastiti interes, koji je uvek iznad kolektivnog, javnog interesa”, skeptična je Cenić.
S druge strane, Kazaz smatra da, bez obzira na to šta mislili o pojedinim političkim partijama, stvari u formiranju vlasti idu dobro.
“Tim prije što državu čeka kandidatski status u decembru. To daje krhku nadu da bismo mogli u naredne četiri godine imati funkcionalniju vlast nego do sada i daje krhku nadu da bismo makar malo mogli da zaustavimo demografsku katastrofu i rastući nacionalizam u BiH”, zaključuje Kazaz.
Bez obzira na višegodišnje nedemokratsko komuniciranje budućih partnera, osim želje za vlašću, zajednička im je i želja za smjenom članova Centralne izborne komisije, te talent u jednoj aktivnost koja bi, kada bi bila olimpijski sport, BiH donijela zlatnu medalju – pljuvanju uvis.