Religija i politika ne moraju nužno biti u sukobu, ali problem nastaje onda kada se izgube vrijednosti na kojima bi obje trebale počivati. Dok se u susjednoj Hrvatskoj okupljaju zagovornici novih mapa Bosne i Hercegovine i desničarskih političkih projekata, pitanje koje se nameće jeste – gdje u svemu tome stoji kardinal Vinko Puljić? Da li se promijenio čovjek koji je tokom rata i poraća govorio o nezavisnoj i cjelovitoj BiH ili i danas ostaje pri istim principima? Upravo o tome govorio je u emisiji „Plenum“.
Puljić smatra da problem nije samo u Bosni i Hercegovini, već u opštoj krizi savremene demokratije, koja je, kako kaže, izgubila svoj osnovni smisao – čovjeka.
„Nije samo Bosna i Hercegovina problem. U cijelom svijetu demokratija se pomalo urušila. Nestalo je ono najvažnije – vrijednost čovjeka, njegova prava i dostojanstvo. Sve više dominiraju interes i koristoljublje“, rekao je Puljić.
Govoreći o odnosu religije i politike, pravi jasnu razliku između njihovih uloga.
„Religija mora biti na čelu vjere, morala, dostojanstva i ljudskih prava. Politiku, s druge strane, često vodi interes. Nekada se te dvije strane susretnu na zajedničkom putu, a nekada dođu u sukob“, poručio je.
Dejtonska BiH kao „luđačka košulja“
Kardinal razlikuje Bosnu i Hercegovinu kao historijsku i društvenu cjelinu od njenog dejtonskog ustrojstva, koje smatra nefunkcionalnim.
„Bosna i Hercegovina je jedno, a dejtonska država nešto sasvim drugo. Odmah nakon Dejtona govorili smo da će takav sistem teško funkcionisati i vrijeme je pokazalo da smo bili u pravu“, rekao je.
Stanje u državi opisao je slikovito:
„Obukli ste nam luđačku košulju i otišli, a mi ostali unutra da se snalazimo.“
Iako priznaje da je Dejton zaustavio rat, smatra da nije donio pravedan mir.
„Rat jeste zaustavljen, ali nije uspostavljen sistem u kojem svaki narod i svaki čovjek osjećaju svoja prava i dostojanstvo.“
Kritike međunarodnoj zajednici i domaćim političarima
Puljić smatra da odgovornost za stanje u BiH ne snose samo domaći političari, nego i međunarodna zajednica.
„Puno je kuhara – preslan ručak. U Bosni svi nešto kroje, i međunarodna zajednica i lokalni političari, a malo ko razumije kako ovdje stvari zaista funkcionišu“, kazao je.
Rješenje, ipak, vidi u unutrašnjem dogovoru i jednakopravnosti svih naroda i građana.
„Bosna i Hercegovina neće normalno funkcionisati dok se ne stvore uslovi da svaki čovjek i svaki narod budu uvaženi i ravnopravni.“
Skup u Zagrebu i reakcije javnosti
Govoreći o svom učešću na skupu u Zagrebu, koji je izazvao burne reakcije zbog političkih poruka i okupljanja desnice koja zagovara novo crtanje granica BiH, Puljić tvrdi da nije bio upoznat sa svim političkim kontekstom organizatora.
„Znao sam ko me pozvao, ali nisam znao ko sve stoji iza toga. Oni su otišli u potpuno političkom pravcu, a ja nisam političar. Mene zanima dostojanstvo čovjeka, ljudska prava i jednakopravnost“, rekao je.
Na kritike odgovara kratko i direktno:
„Došao sam, održao govor i otišao. Nisam učestvovao u donošenju bilo kakvih odluka. Šta su drugi poslije govorili, ne znam. Na kraju je hajka završila na meni.“
Bošnjačko-hrvatski odnosi i pitanje predstavljanja
Puljić posebno naglašava odnose Bošnjaka i Hrvata, koje vidi kao jedno od ključnih pitanja budućnosti BiH.
„Najtužnije mi je stanje odnosa između Bošnjaka i Hrvata. Nama je suđeno da živimo zajedno i moramo jedni druge poštovati u ravnopravnosti.“
Kao problem ističe način političkog predstavljanja.
„Kada jedan narod drugom bira predstavnika, to ne može stvoriti stabilnu državu, nego samo dodatno nezadovoljstvo.“
Dodaje da bez ravnoteže nema ni stabilnosti države.
„Tri konstitutivna naroda su kao tronožac. Ako jedna noga nije stabilna, sve pada. Bez jednakopravnosti nema mira.“
Treći entitet kao posljedica krize sistema
Na pitanje o trećem entitetu, Puljić tvrdi da ga ne zagovara direktno, ali ga vidi kao posljedicu neuspjeha postojećeg sistema.
„Samo sam rekao da je to alternativa. Ako se ne može napraviti sistem u kojem svaki narod bira svog predstavnika, onda ljudi traže drugi model.“
Istovremeno podsjeća da ostaje protiv legalizacije posljedica rata.
„I dalje sam protiv toga da se etničko čišćenje ozakoni. Ali ako ne funkcioniše ovo što imamo, ljudi počinju tražiti ono što smatraju mogućim.“
„Rat interesa“, a ne religija
Puljić odbacuje tezu da su sukobi na ovim prostorima prvenstveno religijski.
„To nije religijski rat. To je rat interesa. Tako je bilo nekada, tako je i danas.“
Pozivajući se i na poruke pape, insistira na dijalogu i miru.
„Nama trebaju mir, poštovanje drugih i dogovor.“
„Narod zna živjeti, politika pravi problem“
Kardinal pravi jasnu razliku između običnih ljudi i političkih elita.
„Narod u Bosni zna živjeti zajedno. Ljudi jedni drugima odlaze, čestitaju praznike, sarađuju i žive normalno. Problem nastaje u politici, interesima i nadmetanju.“
Naglašava da bez suočavanja sa sopstvenim greškama nema ni povjerenja.
„Svako treba prvo da počisti svoje dvorište, a ne da baca smeće u tuđe. Tek tada mogu doći priznanje, oprost i povjerenje.“
Položaj Hrvata u Republici Srpskoj
Posebno kritičan bio je kada je govorio o položaju Hrvata u Republici Srpskoj.
„Kakav je položaj? Nikakav“, rekao je.
Kao primjer navodi imovinu koja, kako tvrdi, godinama nije vraćena.
„Imamo oduzetu imovinu koja se ne vraća. Govorio sam o tome i Dodiku, ali bez rezultata. U Modriči crkva ima veliko zemljište koje bi mogla koristiti, ali je dato drugima.“
„Tajni planovi“ domaćih politika
Jedan od najzanimljivijih dijelova razgovora odnosio se na, kako kaže, „tajne planove“ domaćih političkih aktera.
„Došao sam do tih planova i sve mi se zgadilo. Ali o tome sada neću govoriti.“
Ipak, tvrdi da iza njih ne stoji međunarodna zajednica, nego domaće politike.
„Svaka od tri strane ima svoje planove, a međunarodna zajednica za njih zna.“
Na insistiranje da otkrije više detalja ostao je pri stavu:
„Ako bude trebalo, reći ću. Za sada neću.“
„Granice crtajte kako hoćete, ali čovjeka ne precrtavajte“
Puljić je na kraju ponovio poruku koju godinama izgovara još od ratnog perioda.
„Granice crtajte kako god hoćete, ali nemojte čovjeka precrtati.“
I danas, kaže, najvažnijim smatra zaštitu ljudskog dostojanstva.
„Sačuvajte čovjeka – njegova prava, dostojanstvo, slobodu vjere i građansku slobodu.“