Kao kandidat SDS-a za Parlamentarnu skupštinu BiH, Milan Blagojević otišao je sredinom septembra u Dom kulture u Laktašima jer je u rasporedu koji je dobio od izbornog štaba SDS-a pisalo da je tamo tribina. Kao nosilac liste te stranke za tu instituciju, očekivao je da će se predstaviti I on I ostali kandidati SDS-a. Tek kad je ušao u salu, kaže, shvatio je da je došao na skup Draška Stanivukovića i Pokreta Sigurna Srpska.
Ostao je do kraja. Bilo mu je, kaže, neprijatno da odmah izađe jer su ga ljudi lijepo dočekali. Na skupu su bili i Branko Blanuša i Marinko Božović. Blagojević se nije obratio. Kad je sve završilo, izašao je na sporedni ulaz i po dolasku kući poslao poruku čovjeku iz izbornog štaba.
„Vi ste napisali u programu aktivnosti da je ovo tribina. Niste rekli da je ovo tribina Draška Stanivukovića i PSS-a. Ovo nije bila tribina za SDS. Ovo je bila tribina za Blanušu, Marinka Božovića i Draška“, prepričao je Blagojević pomenutu situaciju u BUKA podcastu.
U junu ga je upravo Blanuša zamolio da predvodi listu SDS-a. U oktobru je Blagojević, kako je ispričao za BUKU, listić za predsjednika Republike Srpske ostavio prazan i tako ga ubacio u skener.
Dakle, nije glasao za “svog” kandidata za Predsjednika Republike Srpske. Poslije je u kolumni rekao da Blanuša nije dostojan za takvu funkciju.
Šta je Stanivuković tražio od SDS-a
Tri mjeseca prije tribine u Laktašima u SDS-u se vodila rasprava o tome hoće li Pokret Sigurna Srpska ući u stranku, hoće li se proširiti njeni organi i ko će nakon toga biti kandidat za predsjednika Republike Srpske. Jedan od modela predviđao je da Stanivuković dobije predsjedničku kandidaturu, a da Blanuša ide u trku za Predsjedništvo BiH. Razgovaralo se, dakle, i o tome ko će ubuduće sjediti u organima SDS-a i odlučivati o njegovoj politici. Zato je prijedlog političkog objedinjavanja u dijelu stranke doživljen kao pokušaj preuzimanja.
Glavni odbor SDS-a je 7. juna potvrdio Blanušinu kandidaturu i SDS je zadržao samostalnu listu. Tri dana kasnije, Blanuša je u BUKA podcastu rekao da je prijedlog da Stanivuković bude kandidat za predsjednika došao od PSS-a i da ga lično nije podržao. Ovako je objasnio zašto je uopšte razgovarao o objedinjavanju:
„Moja želja bila je da napravimo jedan veliki SDS koji će biti pobjednik na izborima.“
U istom razgovoru ostavio je otvorenu mogućnost da SDS podrži Nebojšu Vukanovića za Predsjedništvo BiH ako se o tome dogovore opozicione stranke. To se, naravno, nije dogodilo.
Stanivuković je 5. jula odustao od kandidature i objavio da će PSS podržati Blanušu za predsjednika Republike i Marinka Božovića za srpskog člana Predsjedništva BiH. Stranke su zadržale svoje liste. Time je riješeno ko će dobiti podršku PSS-a, ali je ostalo pitanje kako će izgledati kampanja u kojoj isti ljudi promovišu zajedničke kandidate za pojedinačne funkcije, a bore se za glasove za različite poslaničke liste.
Tu primjer Laktaša postaje važan I ilustrativan. Blagojević je smatrao da Blanuša računa na Stanivukovićeve birače, dok kandidati SDS-a na takvim tribinama ostaju u publici.
„Ovo se sve radi samo da Blanuša prođe, a nije bitno da li će proći SDS“, opisao je kako je tada vidio kampanju.
Poslije izbora i Blanuša je govorio o ljudima koji su gledali vlastiti interes. Za N1 je rekao da su pojedini stranački funkcioneri promovisali sebe, zapostavljali zajedničke kandidate i ponegdje opstruisali rad stranke na terenu. Koliko god se njihove ocjene razlikovale, iz obje se vidi da su predsjednička i stranačka kampanja na terenu često išle svaka svojim putem.
Julski sastanak, septembarski snimak
Dva dana nakon što je Stanivuković objavio da će podržati kandidate SDS-a, nastao je snimak na kojem se vidi kako Igor Dodik ispraća Blanušu do lifta. U javnost je dospio 25. septembra, devet dana prije izbora. Blanuša je potvrdio da se početkom jula sastao s Miloradom Dodikom. Rekao je da je razlog bio budžetski novac koji SDS, zbog blokiranog računa, nije mogao dobiti. Nakon izbora rekao je da je odlazak na sastanak bio greška učinjena u dobroj namjeri.
Nikola Zlojutro, član Predsjedništva SDS-a, je izjavio da stranački vrh nije znao za sastanak. Podsjetio je da je Blanuša na skupovima najveće ovacije dobijao upravo kada je govorio da neće sarađivati s Dodikom i SNSD-om. Zlojutro je rekao da ga je snimak koštao pobjede.
Koliko je birača zbog njega promijenilo odluku ostaje otvoreno, ali je činjenica da je uticao na, to tada “neumrljanu” reputaciju lidera SDS-a.
Od trenutka kada je snimak objavljen, Blanuša je morao objašnjavati i povod sastanka i to ko je u stranci znao da na njega ide.
Blanušina verzija o finansiranju stranke daje razlog za razgovor. Međutim, ostaje pitanje zašto je SDS, usred kampanje protiv SNSD-a, dopustio da javnost o tom razgovoru prvo sazna sa snimka na kojem nema ni riječi o temi sastanka.
Od tada svaki novi kontakt s Dodikom u dijelu SDS-a otvara sumnju da se nastavlja nešto započeto u julu. Dan poslije poraza na izborima na red je došao Petrović
Savo Minić pobjeđuje Branka Blanušu na izborima 4. oktobra.
Dan kasnije Blanuša potpisuje odluku o isključenju gradonačelnika Bijeljine Ljubiše Petrovića. Kao da se jedva čekalo da izbori prođu, da se krene sa “čišćenjem”
Razlog je bila njegova javna podrška Vukanoviću u trci za Predsjedništvo BiH, u kojoj je SDS imao svog kandidata, Marinka Božovića. Blanuša je u junu govorio da bi Vukanović mogao dobiti podršku SDS-a uz dogovor opozicije. Takvog dogovora na kraju nije bilo, a Petrović ga je podržao mimo odluke svoje stranke.
U BUKA podcastu rekao je da bi to uradio ponovo. Za podršku Blanuši, kaže, kaje se.
SDS je imao osnov da s Petrovićem raspravi zašto je podržao protivkandidata. Način na koji je Blanuša to uradio otvorio je drugi spor. Blagojević je u BUKA podcastu rekao da se predsjednik SDS-a pozvao na član 16 Statuta, a da Petroviću, prema njegovoj ocjeni, nije omogućeno da se izjasni u disciplinskom postupku.
„Kako će se čovjek braniti od optužbe ako ne zna šta mu se stavlja na teret? Sve je to izostalo u ovom slučaju“, rekao je Blagojević.
Sedam od devet članova Statutarne komisije ocijenilo je da predsjednik SDS-a nije mogao donijeti takvu odluku bez disciplinskog postupka. Blanuša je 29. oktobra prvu odluku stavio van snage. Istog dana potpisao je drugu, kojom je konstatovao da je Petroviću članstvo prestalo po samom Statutu. Petrović je za BUKU rekao da je i tu odluku osporio žalbom.
Tako je SDS poslije poraza dobio vrlo konkretnu sliku svojih prioriteta. Za analizu izbora trebalo je formirati komisiju. O članstvu gradonačelnika Bijeljine predsjednik je odlučio već narednog dana. Kada je Statutarna komisija osporila način na koji je to uradio, do istog ishoda došao je drugom odlukom.
Četiri mjesta u Glavnom odboru – zašto su bitna?
11. novembra iz Glavnog odbora uklonjeni su Aleksandra Pandurević, Vladimir Ljubojević, Slavko Jović i Tatjana Pantić, svi iz Bijeljine. Pandurević kaže da se Blanuša pozvao na ovlaštenje predsjednika da kooptira članove Glavnog odbora. Ona je osporila da mu to ovlaštenje daje pravo da ih uklanja i najavila je inicijativu za njegovu smjenu i isključenje iz stranke. Bivši predsjednik SDS-a Milan Miličević zatražio je ostavku. Isto je ranije učinio i Zlojutro, navodeći izborni rezultat, sastanak s Dodikom i postupanje prema Petroviću.
Četiri glasa manje iz Bijeljine mogu biti važna već pri prvoj narednoj odluci. Glavni odbor, naime, treba da utvrdi koga će SDS predložiti za delegata u Domu naroda BiH. Prema informacijama koje je objavila Gerila, za kandidaturu se nadmeću Blanuša i Milan Aleksić.
Aleksandra Pandurević tvrdi da Blanuša mijenja sastav odbora kako bi sebi osigurao većinu.
I lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović objavio je na svom blogu sličnu optužbu a odluku Blanuše prema ljudima iz Bijeljine povezuje sa navodnim dogovorom s Dodikom.
Iz Glavnog odbora su uklonjena četiri člana prije nego što bi to tijelo trebalo odlučivati o kandidaturi za Dom naroda za koju je, navodno, zainteresovan i predsjednik, koji ih je uklonio.
Podsjetimo, u junu je Glavni odbor SDS-a imao posljednju riječ o tome, pod kojim uslovima bi Stanivukovićev pokret ušao u stranku i ko će biti predsjednički kandidat.
Branko Blanuša se u BUKA podcastu tada pozivao na autoritet tog tijela.
Sada se rasprava vodi o tome može li predsjednik mijenjati njegov sastav prije odluke koja se tiče i njega lično. Zbog toga je ova kriza veća od sukoba Blanuše i Petrovića, ili nekog drugog pojedinačnog lica iz stranke. SDS se spori oko toga koliko vrijede odluke njenih organa kada predsjedniku ne idu u prilog.
Postaje li SDS nebitan?
U Bijeljini se raspad stranke već vidi. SDS ima izabranog gradonačelnika koji se žali na odluku o prestanku članstva, četvoro ljudi uklonjeno iz Glavnog odbora i Aleksandra Pandurević koja sada traži da iz stranke bude isključen njen predsjednik. Izborni poraz je ubrzao sukob, a odluke koje su uslijedile pretvorile su ga u borbu oko toga ko uopšte ima pravo da odlučuje u SDS-u.
Blanuša je najavio da se neće ponovo kandidovati za predsjednika stranke. Do izborne skupštine SDS će već morati odlučivati o Petrovićevoj žalbi, kandidatu za Dom naroda BiH i odnosu prema SNSD-u. Ako svaka od tih odluka produbi sukob između centrale i ljudi koji stranci još donose glasove na terenu, SDS će na skupštini birati predsjednika stranke koja u međuvremenu postaje nebitna.