U novom naselju Medakovina u Bileći uskoro bi trebala da se
izlije ploča na kući u koju bi porodica pokojnog protojereja Dragana
Cvijanovića trebala useliti na jesen.
Možda bi ovo bila sasvim jedna obična priča da je još jedna
porodica uspjela vlastitim naporima napraviti krov nad glavom da ona, spletom
okolnosti, nema sasvim drugačiju dimenziju, prvenstveno ljudsku.
Želja prote Cvijanovića bila je da za sebe i porodicu
izgradi kuću. Kupio je plac, ali ga je u namjeri da izgradi kuću onemogućila
iznenadna smrt u oktobru prošle godine, u njegovoj 57. godini. Kako bi se želja
pokojnog protojereja spovela u djelo, među prvima akciju je pokrenuo
doskorašnji glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Trebinju Husein Hodžić.
Naime, imam Hodžić je dao lična sredstva za početak gradnje kuće porodice
pokojnog protojereja Dragana Cvijanovića.
“Da. Imam trebinjski Hodžić nam je pomogao i jako smo
mu zahvalni na tome. Drago mi je da danas, u ovom vremenu, još ima ljudi”
, gotovo kroz suze priča Milivoje Cvijanović, sin pokojnog protojereja koji je
na molbu ekipe Agencije Anadolije (AA) da obiđu gradilište, uprkos jakoj kiši,
bez razmišljanja to uradio.
“To je najmanje što mogu da učinim za efendiju”, rekao je on
I dodao da ih je, kao porodicu, gest imama zadivio. No, Milivoje navodi kako je
u neku ruku u današnje vrijeme i iznenađujuće da se ovako nešto dešava.
“Jeste, jako nas je iznenadilo sve ovo, pošto danas ne
gleda niko nikoga. Nije dužan niko, ali takvo je vrijeme današnje. I to nije
dobro” , cijeni Milivoje. Za porodicu Cvijanović puno će značiti
preseljene u novu kuću, nakon smrti protojereja Dragana.
Milivoje Cvijanović
Imam Hodžića je sada na novoj dužnosti, on je imam u Herceg
Novom, u Crnoj Gori. Tu radi na uspostavi medžlisa za Herceg Novi, a inače,
obavlja i dužnost predsjednika Medžlisa Islamske zajednice za Boku Kotorsku i
Budvu. Prvenstveno njegova dosadašnja djela osigurala su mu da bude i
koordinator reisu-l-uleme Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifata Fejzića za
međunacionalne i međukonfesionalne odnose.
Skormnost je glavna odlika imama. “To što sam izdvojio
vrijeme za susret s vama ja bih trebao da uputim riječi zahvalnosti vama, jer
vi ste ti koji ste se potrudili da dođete dole u Herceg Novi. Hvala vam na
dolasku” , bila je prva poruka
imama upućena ekipi AA. ” Tema koja vas interesuje, po meni, nije
neobična. Ne znam, ili sam možda ja u jednoj takvoj dinamici i aktivnosti, ali
raduje me ako vi tvrdite da ima tu elemenata, kazivanja i događaja koji trebaju
da se istaknu zbog naše javnosti, koja je postala onako monotona,
nezainteresovana za nešto što se zove dobri međuljudski odnosi, nešto što je
sada vrlo malo u upotrebi, kako bi rekao” , navodi Hodžić.
Pokojnog protojereja stavrofora Dragana Cvijanovića kao
tadašnji glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Trebinju imam Hodžić je
upoznao 2010. godine, a zajedno su održali govor na otvaranju Gradske džamije u
Bileći godinu kasnije, 2011. godine.
“Bilo je to vrijeme kada sam počeo da govorim drugačije, da
se ponašam, odnosim. Smatrao sam da više ima prostora i vremena da gradim te
dobre međuljudske odnose. Trebalo je da se napravi otvorenje Gradske džamije i
muftija mostarski efendija Smajkić bio je zabrinut kako će to izgledati. Nikada
gore do tada nije Islamska zajednica manifestacija imala, a poučeni prije onim
u Gacku, u Trebinju, kroz šta sve nismo prošli, strahovali smo. Uputili smo
poziv za otvorenje Gradske džamije Crkvenoj opštini u Bileći da pošalju svoga
izaslanika. Nismo znali ni ko je ko, kako se ko zove. Ja sam protojereja
Dragana poznavao iz viđenja od prije. On mene zove prije otvorenja na dan”
, dva i kaže: ‘Dobili smo poziv. Ja ću doći u ime Crkve. Hajde me malo pouči
šta da radim, kako da se ponašam. Doći ću s delegacijom.”
“Govorio je on sutradan na tom otvorenju džamije. Govori su
bili zaista, u duhu tolerancije i suživota i to je dalo odjeka u javnosti, na
okolinu, lokalnu zajednicu”, navodi Hodžić.
Ispričao nam je zanimljiv detalj nakon toga. Kaže da je
usred Bileće u nekom restoranu pred desetak osoba, gdje je svratio nekim poslom
rekao: “Ovi moji iz Trebinja me tjeraju. Hoćete li me vi primiti ovdje za
imama? Oni su, kaže, svi u jedan glas rekli – hoćemo”.
“Bila je to šala, više da moj prijatelj iz Švedske, koji
nije dolazio dvadesetak godina, pa se bojao u gradu, da njega ohrabrim.
Neplanirano tako postupim. Ispalo je dobro. Hoću da kažem da su već ti odnosi
bili dobri, tako da i sada, iako više nisam gore u službi, imam prijatelja u
Bileći.
Ja se time hvalim”, navodi imam Hodžić. Kao primjer navodi
pokojnog Vasu Kuljića, koji je, kaže, javno izjavio u Bileći.
“Koga efendija pošalje u moje skladište do 5.000 KM može
uzeti materijala na veresiju kada god vrati”.
“Znate koje je to povjerenje, da se ima takvo nešto.
Toga danas nema, ni žiranti ti ne pomažu, niko. Dakle, ja sam na to ponosan.
Kada je naš pokojni protojerej Drago umro, sin Vase Kuljića, mog prijatelja
kaže mi da je protojerej uzeo plac prije, a smrt mu nije dala da napravi kući,
nije uspio. Troje djece ima. Trebaju iseliti iz parohijske kuće. Meni je sinula
ideja. Ja ću prvi dati prilog. Kontaktirao sam crkvene kolege. Pitao ima li
problema? Rekli su nema. Dobro nam došao. Primićemo. Od toga su počeli graditi
temelje. Ozidan je sprat. Dao sam ne da kupim mir. Ja sam ga već imao. Ne da
platim prijatelje. Ja sam ih imao. Mi uvijek dajemo primjer drugima. Eto to je
osnovni moto”, pojašnjava Hodžić.