Više od 70 naučnika i istraživača iz Bosne i Hercegovine, regiona i drugih evropskih zemalja prošle sedmice boravilo je u slivu rijeke Une u okviru Sedmice nauke, značajnog međunarodnog događaja posvećenog proučavanju jednog od najvrijednijih riječnih ekosistema u Evropi. Smješteni u istraživačkom kampu u Bosanskoj Krupi, stručnjaci su istraživali bogati biodiverzitet Une i njenih pritoka od riba, vodenih insekata i riječnih staništa do pećina i kvaliteta vode.
Tokom terenskih istraživanja naučnici su obišli i izvor rijeke Sanice, jedne od najvažnijih pritoka Une, gdje su nastavili prikupljanje podataka o stanju prirodnih ekosistema. Rezultati istraživanja poslužiće kao naučna osnova i dodatna argumentacija za zaštitu rijeke Une od izvora do ušća.
Sa Sedmice nauke upućena je jasna poruka: Una zaslužuje najviši stepen zaštite. Organizatori ističu da je riječ o novom koraku u inicijativi za očuvanje ove izuzetne rijeke, čija prirodna vrijednost daleko prevazilazi granice Bosne i Hercegovine.
Ulrich Eichmann, direktor organizacije Riverwatch, rekao je da su naučnici došli na Unu da bi detaljno procijenili biodiverzitet.
“Veoma su znatiželjni da vide kakav život postoji ne samo u Uni, već i u svim povezanim rijekama. Žele da evidentiraju vrste: od leptira, riba, sisara i gmizavaca, pa sve do najmanjih organizama. To je suština naučnog istraživanja: otkrivanje i razumijevanje života. Drugi razlog je želja da pomognu. Svi oni žele dati svoj doprinos zaštiti ovog jedinstvenog riječnog sistema. Treći razlog je podizanje svijesti među ljudima, kako ovdje tako i širom Evrope. Una nije samo rijeka koju zovemo Una. Ona predstavlja čitav ekosistem. Na primjer, mladica živi ovdje, ali se kreće i kroz druge pritoke poput Japre i drugih vodotoka. Ta povezanost rijeka je izuzetno važna. Upravo zato istražujemo kako su rijeke međusobno povezane i zašto je očuvanje cijelog sistema presudno”, rekao je za BUKU Eichmann.
On ističe da na Balkanu još uvijek imamo bolje očuvane rijeke nego u većem dijelu Evrope, a Una je jedan od najvrijednijih primjera. Međutim, pritisak na preostale žive rijeke stalno raste.
“Najveća prijetnja su brane, jer one trenutno uništavaju prirodnu dinamiku rijeke. Trenutno ne vidim da je to najveći problem za Unu, ali postoje druge prijetnje koje su sve prisutnije. To su prije svega ilegalna gradnja uz rijeku, betoniranje obala i nepoštovanje zakona koji nalažu da objekti moraju biti udaljeni najmanje 15 metara od riječnog korita. Obilazio sam obale od Bosanske Krupe do Novog Grada i fotografisao loše primjere. Ljudi grade tik uz vodu, podižu ograde, živice, bazene. Problem nije samo u tome što je to ružno, već što se to dešava svuda. Una i Sana suočavaju se sa onim što bih nazvao ‘smrću od hiljadu rezova’. Ne uništava ih jedan veliki udarac, već mnoštvo malih zahvata koji se vremenom sabiraju”, smatra naš sagovornik.
Napominje da je još jedan od problema nekontrolisani turizam.
“Grade se glamping naselja, apartmani i turistički sadržaji. Ljudi dolaze iz dijaspore ili dolaze novi turisti, što samo po sebi nije loše. Međutim, turizam bez poštovanja prirode može postati ozbiljan problem. Mnogi kažu da vole Unu. Gotovo svi će reći: ‘Una teče mojim venama.’ Ali ljubav nije dovoljna. Potrebno je i poštovanje. Jer moguće je voljeti nešto toliko neodgovorno da ga na kraju uništimo. Mnogi imaju osjećaj da je Una neuništiva, da joj čovjek ne može ozbiljno nauditi. To nije tačno. U ekologiji postoji pojam „tačka preokreta“ , odnosno trenutak nakon kojeg oporavak više nije moguć. Takva tačka može doći i za Unu”, ističe Eichmann.
Dodaje da je treća velika prijetnja zagađenje.
“Već smo zabilježili pojavu plavo-zelenih algi kod Bosanske Otoke, što je ozbiljan pokazatelj zagađenja. Tokom ljeta, kada je vodostaj nizak, mnogi otpadni sadržaji završavaju u rijeci. Za sada Una to još uspijeva podnijeti zahvaljujući velikoj količini kiseonika koju stvaraju slapovi i brzaci, ali to ne može trajati unedogled. Vidjeli smo ispuštanje otpadnih voda iz ugostiteljskih objekata, pa čak i ulja iz kuhinja. Problem je što se često misli da jedan pojedinačni slučaj nije važan. Međutim, kada se takvi slučajevi saberu, posljedice mogu biti ozbiljne za ribe, vodene insekte i čitav ekosistem. Una je i dalje prelijepa, ali sve više djeluje kao da joj oduzimamo dah. Gotovo svako ostrvo koje sam danas vidio ima neku građevinu. Ptice sve teže pronalaze mjesta za gniježđenje”, kaže on.
Eichmann pojašnjava da Una još uvijek funkcioniše i uglavnom je u dobrom stanju, ali trendovi idu u pogrešnom smjeru.
“Kada se tome dodaju klimatske promjene više temperature, manje vode tokom sušnih perioda i sve češće poplave dobijamo veoma opasnu kombinaciju. Zato predlažemo nešto što do sada nije urađeno na ovakav način: stvaranje Nacionalnog parka divljih rijeka Una. Ideja je da zaštićeno područje obuhvati čitav sistem od izvora Une u Hrvatskoj pa sve do njenog ušća u Savu, uključujući pritoke poput Sane i drugih vodotokova. U okviru studije izvodljivosti procijenili smo oko 660 kilometara riječnih tokova, ali čitava mreža Une vjerovatno prelazi 1.000 kilometara. Važni su i najmanji potoci. Svi govore o mladici, ali mladica ne bi mogla opstati bez sitnih organizama poput tulara, jednodnevki i riječnih rakova. U prirodi postoji piramida života, a vrh je vidljiv, ali bez temelja nema ni vrha. Studija pokazuje da je ovakav park tehnički moguć. Procijenjeni godišnji troškovi upravljanja iznosili bi oko 1,4 miliona evra. To jeste izazov, ali nije nedostižno”, kaže on.
Ovaj projekat nije samo ekološki, već i projekat saradnje i zajedništva.
“Ovo područje je kroz istoriju često bilo mjesto sukoba. Danas postoji prilika da ljudi iz Hrvatske, Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine zajedno zaštite ono što im je zajedničko. Razgovarao sam sa gradonačelnicima Bihaća i Novog Grada. Moj utisak je da ljudi na terenu imaju iste probleme bez obzira na političke podjele. Problemi zagađenja, nekontrolisane gradnje i turizma jednaki su za sve. Zato v
Napominje da je sljedeći korak obilazak cijelog riječnog sistema i razgovor sa lokalnim zajednicama o prednostima i izazovima osnivanja parka.Naravno, postoje i teška pitanja. Neki objekti možda neće moći ostati tamo gdje jesu, a nove gradnje bi morale biti ograničene. To su politički osjetljive teme, ali mnogo je lakše spriječiti lošu gradnju nego kasnije uklanjati ono što je već izgrađeno. Vjerujem da bi Evropska unija i međunarodni partneri mogli podržati ovakav projekat. Ako je riječ o evropskom Nacionalnom parku divljih rijeka, onda njegovo finansiranje ne bi trebalo biti samo odgovornost Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Kao Evropljani, trebalo bi da se zapitamo postoje li mjesta koja ne želimo uništiti. Ne zato što ih želimo posjedovati, već zato što želimo da ostanu sačuvana za buduće generacije. Ne bi trebalo ulagati samo u puteve, autoputeve ili industrijske projekte. Trebalo bi ulagati i u očuvanje najvrijednijih prirodnih područja koja imamo”, rekao je Eichmann.
Profesor doktor Kurt Pinter sa Boku Univerziteta u Beču boravio je na Sedmici nauke na Uni. Profesor Pinter bavi se ekologijom slatkovodnih riba i riječnih ekosistema.
“Postoji nekoliko razloga. Prije svega, Riverwatch me pozvao da zajedno s kolegama provedemo istraživanja na rijeci Uni i njenim pritokama kako bismo bolje razumjeli funkcionisanje ovog izuzetnog riječnog sistema i njegovog ekosistema. Tokom posljednjih nekoliko dana radili smo istraživanja na Uni i njenim pritokama, uključujući Sanu, Sanicu i druge rijeke ovog sliva. Posebnu pažnju posvetili smo mladici, jednoj od najznačajnijih i najugroženijih vrsta slatkovodnih riba u Evropi. Ono što je posebno važno jeste činjenica da se upravo u slivu Une nalazi jedna od najznačajnijih preostalih populacija mladice. U velikom dijelu Evrope ova vrsta je nestala ili je njena brojnost drastično smanjena. Zato je izuzetno vrijedno vidjeti da ovdje još uvijek opstaje u prirodnom i zdravom okruženju”, rekao je za BUKU Pinter.
Kada govorimo o evropskim razmjerama ovo područje je jako važno, jer su u mnogim evropskim zemljama, uključujući Austriju i Njemačku, prirodni riječni sistemi tokom decenija značajno izmijenjeni regulacijama, branama i hidroenergetskim projektima. Na Balkanu, a posebno u slivu Une, još uvijek postoje rijeke koje su sačuvale velik dio svojih prirodnih karakteristika. Upravo zbog toga ovo područje predstavlja svojevrsnu učionicu na otvorenom za naučnike. Ovdje možemo proučavati kako izgleda funkcionalan i zdrav riječni ekosistem te steći znanja koja mogu pomoći u obnovi rijeka širom Evrope”, pojašnjava profesor Pinter
Ovo područje je jako važno sačuvati za buduće generacije, jer očuvanje prirode nije važno samo zbog biljaka i životinja, već i zbog ljudi.
“Rijeke poput Une pružaju brojne koristi lokalnim zajednicama: od pitke vode i ribarstva do turizma i rekreacije. Kada štitimo rijeku, zapravo štitimo kvalitet života ljudi koji žive uz nju. Dugoročno gledano, zaštita prirode i dobrobit zajednice idu ruku pod ruku. Una je jedinstvena po svojoj ljepoti, raznolikosti staništa i brojnim pritokama koje su sačuvale prirodne karakteristike. Također je inspirativno vidjeti da lokalno stanovništvo rijeku ne doživljava samo kao resurs, već kao dio vlastitog identiteta. U mnogim dijelovima Evrope rijeke su prvenstveno podređene proizvodnji energije ili drugim ekonomskim aktivnostima. Ovdje sam osjetio drugačiji odnos, ljudi žive uz rijeku, koriste njene blagodati, ali istovremeno razumiju koliko je važno sačuvati je za budućnost. Una nije važna samo za Bosnu i Hercegovinu. Ona predstavlja jednu od najvrijednijih prirodnih rijeka u Evropi i primjer kako čovjek i priroda mogu postojati u ravnoteži. Upravo zato njena zaštita ima značaj koji daleko nadilazi granice ove zemlje”, pojašnjava Pinter.
Sanda Josović, komunikacijska menadžerka Centra za životnu sredinu, rekla je da je cilj Sedmice nauke prikupljanje podataka i naučnih argumenata o biodiverzitetu rijeke Une i njenih pritoka.
“Tokom sedmodnevnog terenskog rada istraživači prikupljaju podatke koji će poslužiti kao osnova za buduće aktivnosti zaštite cijelog riječnog sistema Une od izvora do ušća. Una je danas djelimično zaštićena kroz postojeće nacionalne i parkove prirode, ali dugoročni cilj jeste uspostavljanje sveobuhvatne zaštite cijelog riječnog sistema. To bi predstavljalo jedinstven model zaštite, po uzoru na koncept Nacionalnog parka divlje rijeke, koji je već uspostavljen na rijeci Vjosi u Albaniji. Za rijeku Unu već postoji studija izvodljivosti, dostupna na internet stranici Centra za životnu sredinu, i nadamo se da će rezultati ovog istraživanja dodatno osnažiti argumente za njenu zaštitu”, rekla je Sandra Josović.
Dodaje da je poseban fokus istraživanja stavljen je na kvalitet vode, ne samo u Uni već i u njenim pritokama. Istraživanja se sprovode duž cijelog toka rijeke kroz Bosnu i Hercegovinu.
“Naučni proces zahtijeva vrijeme. Istraživači trenutno prikupljaju uzorke i podatke na terenu, nakon čega slijedi detaljna analiza i potvrđivanje rezultata. Ovo je treći naučni skup ovakve vrste u Bosni i Hercegovini. Prethodna dva održana su na Neretvi, a konačni rezultati objavljeni su sedam do osam mjeseci nakon završetka istraživanja. Zanimljivo je da je tokom istraživanja na Neretvi otkrivena čak i nova vrsta za nauku, što pokazuje koliko su ovakva istraživanja značajna”, dodaje ona.
Josović napominje da je za sada na ovom području pronađena čovječja ribica, što je veoma značajan nalaz.
“Ipak, potrebno je sačekati dodatne analize kako bi svi nalazi bili potvrđeni. Ono što već sada možemo reći jeste da se naučnici sa terena vraćaju veoma zadovoljni. Prema njihovim prvim utiscima, zabilježen je veliki broj novih nalaza za Bosnu i Hercegovinu, a posebno ih je impresionirala raznovrsnost i brojnost pojedinih grupa organizama, naročito insekata”, ističe ona.
Sedmicu nauke na Uni organizovala je međunarodna organizacija Riverwatch u okviru kampanje Sačuvajmo plavo srce Evrope u saradnji sa lokalnim partnerima Centar za životnu sredinu i Act – Fondacija Atelje za društvene promjene.
U narednom periodu donosimo vam intervjue sa naučnicima koji su istraživali Unu i koji govore o značaju ovog područja, a sa kojima smo razgovarali na terenu.