Zbog rasta cijena država Bosna i Hercegovina obara rekorde kada su u pitanju prihodi od indirektnih poreza.
“Prihodi od indirektnih poreza za šest mjeseci 2022. godine iznosili su 4 milijarde i 703 miliona KM i veći su za 848 miliona KM ili 22,01% u odnosu na isti period 2021. godine kada su iznosili 3 milijarde i 855 miliona KM”, rekao je portparola UIO BiH Ratko Kovačević u izjavi za portal BUKA.
Do rasta prihoda je došlo po svim vrstama indirektnih poreza, dakle i na uvozne dadžbine. To se odnosi na carinu i uvozni PDV, zatim po osnovu svih vrsta akciza, te na PDV u unutrašnjem prometu u Bosni i Hercegovini.
Pravo je pitanje gdje je usmjeren taj nakupljeni višak novca. Kad apitate vlast – kažu dajemo narodu – isplaćuju se jednokratne pomoći od po 100 KM ili 200 KM, sipaju im se mrvice da se “umiri” situacija zbog inflacije odnosno rasta cijena.
Inflacija u BiH obara rekorde
Na godišnjem nivou u Bosni i Hercegovini u prosjeku je zabilježen rast nivoa cijena od 15,8 posto.
Prosječni rast cijena zabilježen je u odjeljcima hrana i bezalkoholni napici za 23,4 posto, alkoholna pića i duhan za 2,1 posto, stanovanje i režijski izdaci za 14,1 posto, namještaj, kućanski uređaji i redovno održavanje kuće za 9,1 posto i zdravstvo za 1,4 posto,
Prijevoz je poskupio za 34,5 posto, komunikacije za 0,8 posto, rekreacija i kultura za 8,1 posto, obrazovanje za 0,8 posto, restorani i hoteli za 9,8 posto te ostala dobra i usluge za 5,6 posto.
Prosječni pad cijena je zabilježen u odjeljku odjeća i obuća za 5,9 posto.
Rast cijena ne odgovara građanima ove zemlje, odnosno potrošačima, jer za isti iznos plaćaju manje robe. Rast cijena odgovara uhljebima, javnom sektoru, kojem se povećavaju plate – generalno odgovara vlastima, jer veće cijene znače više prikupljenog PDV-a – više novca u budžetima – veću blagodet za vlastodršce.
Jednostavna formula, pogotovo ako se uzme u obzir da se nalazimo u izbornoj godini, kada treba podmiriti javni sektor – čitaj vjerne glasače.
Umjesto sistemske pomoći, kroz aktivniju politiku koja se tiče recimo diferencirane stope PDV-a, ili recimo na smanjenju poreskih opterećenja na privrednike, ova vlast je odlučila da se ili
a) ućuti ili odgodi
b) podijeli po 100 ili 200 KM odnosno da “začepi” usta nezadovoljnim, odnosno da ih otvoreno kupi pred izbore.
Nije od te dvije mjere nije dugotrajna, efektna je na kratak period, a do izbora je daleko.
A odgodili su juče i zakon o akcizama, odnosno ukidanje akciza na naftu i naftne derivate, kojim bi se cijena goriva spustila za oko 40tak feninga. Tačnije juče su podržali izmjene u prvom čitanju, a do drugog čianja odnosno amandmanskog djelovanja ko živ ko mrtav. Idu i godišnji odmori. Od jučerašnje vijesti da je usvojeno lako s eprešlo na bruku u sramotu domaćih političara.
Bruka, zavapio je i Branislav Borenović, lider PDP-a ocjenivši kako SNSD namjerno blokira usvajanje ovog zakona. SNSD-ov megafon nakon sjednice DOma naroda, Dušanka Majkić utvrdila je da je zakon loš i da ga treba amandmanski “dotjerati”. Drugim riječima, čekaćemo izbore. Uzalud čekaju i građani da im se vlast smiluje.
Izborni budžeti – za sitan novac kupuju ljude
Analitičari ocjenjuju da su ovogodišnji budžeti, usprkos neviđenoj ekonomskoj krizi, tipično izborni.
“Povećanje cijena je dovelo do punjenja budžeta, oni su sretni i pred izbore će dijeliti šakom i kapom, ali bojim se da nas takva politika, takvo nerazumijevanje dugoročnih kretanja, na zimu može dovesti u teške probleme, pogotovu što za prestanak rata u Ukrajini nema naznaka, a uz sve to imamo krizu energenata”, rekao je u intervjuu za BUKU ekonomski analitičar i profesor Damir Bećirović.
U ovako kompleksnoj situaciji, teškoj i za stanovništvo i za privredu, vlasti ili nisu djelovale, ili su presporo djelovale, kako tokom pandemije, tako i sa pojavom inflacije. A mjere jednokratne finansijske pomoći određenim kategorijama stanovništva – borcima, penzionerima i mladima, Bećirović vidi isključivo u kontekstu predstojećih izbora, politički uslovljenim, bez jasnih ideja, što je jedan obrazac ponašanja balkanskih političara.
Za izostanak kvalitetnih mjera od strane institucija i države kaže: “Prije svega, model odlučivanja nije idealan, potom ne postoji ni volja da se nešto učini, jer država se ponaša na način kao da nije sluga naroda, što po svojoj definiciji jeste, već kao gospodar koji se ponaša kao da mora određivati baš sve i to do nivoa svakog pojedinačnog preduzeća i šta će tu i ko raditi. Imamo jako puno države i u ekonomiji i u svakodnevnom životu, a zapravo nam treba oslobađanje od politike i kavlitetne institucije”, naglasio je naš sagovornik u intervjuu za BUKU.
Damir Miljević, ekonomista i stručnjak za energetiku rekao je novinaru BUKE kako vlasti u BiH nisu spremne da podijele teret između države i građana i privrede, već je pušteno da sve padne na građane i privredu.
“Najbolji primjer su nafta i naftni derivati, gdje se ničega nisu odrekli, dok druge države jesu. Većina ih je smanjila stopu PDV-a na naftu i naftne derivate” rekao je Miljević dodajući kako se država ne odriče komoditeta.
On se osvrnuo na još jedno pitanje.
“Kako je moguće da BiH koja je 80% vezana za EU, ima gotovo dva puta veću inflaciju nego što je prosjek inflacije u EU? Tamo je inflacija 8-9 %, ovdje 15-16%. Dakle, ako smo toliko ovisni od uticaja EU, a jesmo, kako to da kod nas inflacija dva puta brže raste? To je suštinsko pitanje i mislim da se ono može svesti da to da da svi love u mutnom. To ja zovem anticipirana inflacija. Cijene je podizao i onaj kojem ova situacija nije uticala na troškove prozvodnje. S obzirom da država nije preduzimala nikakve mjere, u regionu jesu. Mi nemamo taj pristup, pa je očito da je sav teret prebačen na potrošače. Sa tog stanovišta, ako se ništa ne bude poduzimalo, ja očekujem da će cijene i dalje da rastu” rekao je Miljević
Rast cijena – stampedo
Zabrinjava činjenica da cijene u BiH rastu brže nego što je to slučaj u zemljama Evropske unije. Istovremeno, prosječna plata u zemljama EU veća je za 250% o prosječne plate u BiH.
Pokušaji da se nešto konkretno uradi na tom planu, propali su ili su odgođeni na neodređeno. Čeka se na procedure, zadovoljava se forma, dok niko ne radi ništa na suštiti. Kako pomoći građanima ove zemlje?
U decembru 2021. godine prosječna neto plata u BiH je iznosila 534 EUR što predstavlja porast od 5,52% u odnosu na isti mjesec 2020. godine. Treba takođe primijetiti da je u posmatranom periodu rast BDP-a bio viši od rasta plata.
“Ako se rast plata posmatra u širem kontekstu onda treba napomenuti da je prosječna neto plata na nivou EU zemalja takođe rasla uz izuzetak 2019 i 2020. godine. Primjera radi, u 2020. godini prosječna plata na nivou EU 19 zemalja iznosila 1.328,9 EUR što je za oko 250% više od prosječne plate u BiH” navodi se u analizi GEA Banjaluka
Razlika u kretanjima cijena hrane i plata je bila specijalno izražena krajem 2021. godine, posebno u novembru i decembru kada je porast u odnosu na decembar 2020. godine kod cijena hrane premašio porast plata za oko 5 procentnih poena.
“Na primjer, u decembru 2021. godine su cijene hrane porasle za 10,9% u odnosu na decembar 2020. godine, dok su plate u istom periodu porasle za 5,5%. Prema tome, iako su plate u prethodnoj godini rasle, kupovna moć hrane i sposobnost BiH građana da se prehrane su oslabile. Ovakva dinamika mjesečnog poskupljenja hrane u drugoj polovini 2021. godine je dovela do primjetnog odvajanja rasta cijena hrane od rasta plata. Iako se to dešavalo u oba entiteta, ovaj proces je bio nešt naglašeniji u FBiH u odnosu na RS” piše u analizi koju potpisuje autor Ognjen Đukić.
Inflacija je, čini, se izmakla kontroli, a na drugoj strani donosioci mjera nisu uradili ništa konkretno. Mnogi građani, pogotovo oni sa nižim primanjima, biće u težoj poziciji da pokriju rastuće troškove, kako za osnovne namirnice, tako i za režije, jer te stvari čine najveći dio kućnog budžeta. A domaćim političarima je svejedno.
Oni su odlučili da malo zaćute. Ide ljeto. Ćute i građani. Samo što građani trpe. A ovi prvi trpaju. Po 100 ili 200. Jer toliko su procijenili da vrijedimo.