Kako je saopćeno iz Tužilaštva BiH, na području Sarajeva i Goražda
uhapšeno je šest osoba koje su pod istragom zbog ratnog zločina
počinjenog u selu Jošanica kod Foče, u decembru 1992., kada je ubijeno
56 žrtava srpske nacionalnosti, pretežno civila, među kojima je bilo i
žena i djece.
Tokom napada, izvršeno je paljenje i uništavanja kuća i imovine, a žrtve su nakon zločina pronađene i identificirane.
Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ranije je
objavila TV Justice i analizu o neprocesuiranom zločinu koji se desio
na Nikoljan 19. decembra 1992. godine, kada je ubijeno više od 50 osoba
srpske nacionalnosti, među kojima troje djece – dvoipogodišnja Danka,
desetogodišnja Dragana i sedmogodišnji Dražen.
Dušanka Višnjić-Lalović imala je 17 godina kada je preživjela napad u selu Jošanica i kada su joj ubijeni otac i tetka.
“Ja molim sud i tužilaštvo, i ovaj put ih molim, da izvade predmet iz
ladice i da ljudski to odrade, ako ni zbog čega drugog, onda zbog troje
djece. Oni ništa nisu krivi. Mala Danka, šta je dijete od dvije i po
godine znalo, nije znala ni kako se zove”, rekla je ranije Višnjić-Lalović za BIRN BiH.
Na vijest o hapšenju za zločine u Jošanici u telefonskom pozivu rekla je da očekuje pravdu za ubistvo 56 osoba.
“Sjećanja ne blijede, iako je prošlo 30 godina. Sjećam se, slike su i
sad pred mojim očima. Očekujem ovozemaljsku pravdu za počinioca ubistva
djece čije je djetinjstvo prekinuto, male Danke od dvije i po godine,
Dražena i Dragane, za ubistvo dvije kompletne porodice Višnjić Stojke i
Višnjić Vukadina, za 12 bračnih parova, za 21 ženu. Ponavljam, ako
Jošanica nije zločin, onda zločin ne postoji”, kazala je
Višnjić-Lalović.
U monstrupznom zločinu tada su ubijeni i deda Vukadin Višnjić (64),
njegova supruga Zorka (64), njihova dva sina Dragoljub (39) i Milan
(33), Dragoljubova supruga Olga (31) i njihovo dvoje djece, Dragana (10)
i Dražen (7).
Svi ukućani su pobijeni i u porodici Stojke Višnjić (68), koja je
stradala zajedno sa svojom snahom Gojom (44), unukama Zorom (22) i
Rankom (24), unukom Vlatkom Višnjićem (20) i praunukom Dankom Tanović
(2), Zorinom kćerkom.
Ubijeno je i devet članova familije Kulić, po pet u familijama
Grujičić i Blagojević, zatim četvoro Davidovića, po troje Jegdića,
Pljevaljčića i Stojanovića, dvoje Mićevića i Ivanovića, te po jedan član
iz porodica Škipina, Stevanović, Jagodić i Tanović.
Medicinar u penziji Slavko Đorđević, kome su ubijeni sestra Jela
Višnjić (50) i zet Miladin Višnjić (52) primio je tijela u mrtvačnici
fočanske bolnice, fotografišući svaku žrtvu ponaosob.
– Počinjen je neshvatljiv zločin. Svi su poginuli klanjem, ubijanjem tvrdim predmetima, noževima, sjekirama. Niti su se branili, niti su imali oružje da se brane – svjedočio je Đorđević.
Prisjetio se da je njegova sestra izbodena nožem u trbuh i na kraju usmrćena ubodom u vrat.
– Mog zeta su sjekli nožem, od stopala do gluteusa nekoliko rezova
mišića su napravili, a razbili su mu čelo, šake i stopala da ne bi mogao
da bježi. Razbijali su nekim predmetima lobanje i sjekli preko lica i
nosa, odsjecali uši – svjedočio je Đorđević.