Sebija i Bakir Izetbegović koriste, dakle, isti automobil i ne žele o tome pričati – zvanično pojašnjenje nije stiglo iz institucija u kojima su angažovani. Dok su se građani i funkcioneri uglavnom čudili ovoj ‘’neopreznosti’’ bračnog para Izetbegović, lider Hrvatske demokratske zajednice i također član državnog Predsjedništva Dragan Čović načinio je korak dalje pa je tako komentirajući ‘’aferu službeni automobil’’, prije koji dan u Mostaru kazao da on uopće ne koristi službeno vozilo ili, preciznije, da ga ne koristi u 90 posto slučajeva.
Neki bi rekli – pohvalno, i ništa tu ne bi bilo neobično da Čovićev službeni automobil nije kupljen prije tek nešto više od godinu dana i da je pri tome koštao vrtoglavih 171.000 konvertibilnu marku. Sa sve full opremom na ionako neskromni osnovni paket. Građani BiH su tu igračku koja se danas ne koristi platili stotinama plaća i penzija.
“Ja idem u Audiju A8 s aerodroma, papa ide u nekom tamo Fordu. Šta reći na to sve? To je nešto što bi nama morao biti nekakav motiv ako se bavimo politikom – da možemo politiku raditi i na drugačiji način”, izjavio je Čović prilikom posjete papa Franje našoj zemlji prije dva ljeta. Pola godine poslije, kupio je automobil koji danas ne koristi.
Korištenje službenih vozila, troškovi kupovine superluksuznih automobila i bahatost ovdašnjih funkcionera u trošenju novca siromašnog naroda ove zemlje, slika su i prilika bosanskohercegovačke političke kaljuže u kojoj se odavno ne zna ko kosi, a ko vodu nosi. Ali se savršeno dobro zna ko sve to plaća. Narod. Novcem kojeg nema.