Rođena je u Jajcu, a živjela je u Zagrebu i Oslu, a zatim se preselila u Sarajevo, rodni grad svoje majke, gdje je završila srednju školu i nastavila raditi ovaj posao u svojoj radnji.
-Dok smo živjeli u Jajcu, često sam provodila vrijeme kod oca u radnji, tada nisam bila još ni krenula u osnovnu školu tako da je mene to već tada počelo zanimati. Kada smo se preselili u Norvešku, odlazila sam kod njega u servis u kojem je radio gledajući šta on to radi, a onda, kada smo se preselili u Sarajevo, u ovoj radnji sam provodila vrijeme i tu sam ostala do danas – ispričala nam je Lamija.
Ispričala nam je da je već po završetku osnovne škole znala da će ići na ovaj zanat. Upisala je školu metalskih zanimanja – smjer časovničar i počela usavršavati svoje vještine. Roditelje je bilo strah da upiše ovu školu, ali su je u svemu uvijek podržavali pa i u toj odluci.
Učila i u Rolexu
– Ne samo da sam bila jedina djevojka časovničar u svojoj generaciji nego i jedina osoba koja je bila na tom smjeru. Znam da sam danas jedina djevojka u Sarajevu pa i okolici koja se bavi ovim zanatom i koja je završila školu za ovaj posao – kazala je Lamija i dodala da je u Švedskoj bila na jednomjesečnoj specijalizaciji u Rolexovom servisu.
Naglasila je da je zaljubljena u svoj posao i da je ispunjava. Za ovaj zanat kaže da je vrlo zanimljiv, a ono što ljudi ne znaju jeste da je vrlo težak i precizan posao i da treba biti veoma koncentriran kada se radi.
– Posao je zanimljiv, ali je težak i naporan. Iziskuje mnogo vremena, sjedenja i učenja- naglasila je Lamija.
Tehnologija se mijenja
Kako nam je ispričala Lamija, ovaj posao zahtijeva da se prate nove tehnologije i trendovi ako se želi biti uspješan u ovome.
– Većina stvari potrebnih za ovaj posao, od alata, tehnike, ulja za podmazivanje, mijenja se konstantno, skoro svakodnevno, i sve to je teško pratiti i ići ukorak s tim. Ali da bi bila uspješan sahadžija, s tim se mora nositi i ići ukorak s vremenom – zaključila je.