Tri godine je u Federaciji BiH na snazi bila uredba o
ograničenju marži, a koju je vlast predstavila kao pokušaj kontrolisanja
neodgovornih trgovačkih lanaca koji su dizali cijene nekontrolisano. Ovo je
mjera koja je doživjela potpuni fijasko s obzirom da su kazne za prekoračenje
dozvoljene marže bile mizerne. Toliko su kazne isplative bile da su brojni
lanci iznova kršili uredbu i nalazili se na listi kažnjenih od Federalne uprave
za inspekcijske poslove.
Ova mjera je prestala važiti 14. decembra prošle godine, a
istog dana je Vlada FBiH predstavila akciju “Zaključavamo cijene”. Ovaj akciji
se priključilo nekoliko trgovačkih lanaca, a cilj je bio da se u naredna tri
mjeseca zaključaju cijene na 40 namirnica.
Iako imamo listu od 40 proizvoda čije su cijene fiksirane na
tri mjeseca, cijene su nastavile rasti na ostalim proizvodima koji nisu
uključeni u pomenutu akciju.
Kataloška akcija koja duže traje
Dva mjeseca su prošla od početka akcije “Zaključavamo
cijene”, a predsjednika Udruženja potrošača Kantona Sarajevo Edina Pašića
pitamo kakvi su efekti.
“To nije mjera. To je u suštini akcija koju je resorno
Ministarstvo ponudilo trgovačkim centrima da učestvuju u jednom zajedničkom
projektu u kojem bi oni dobrovoljno ograničili cijene na 40 proizvoda pa da
vide kako će to izgledati. Po mom mišljenju, dobro su to uradili iz razloga što
nije bilo elemenata prisile, nego je neko uspio ubijediti ljude u trgovačkim
objektima koji odlučuju, da treba voditi računa i o potrošačima koji su slabije
kupovne moći. Tih 40 proizvoda je fino raspoređeno i svako je mogao probrati po
jedan proizvod za sebe iz svake kategorije koji je sa zaštićenom cijenom.
Udruženja potrošača nemaju kapacitet da mogu pratiti da vide da li je to imalo
nekog efekta na tržištu, pa da možemo reći na koji način su reagovali
potrošači, tako da bih ja dao neku ograničenu prolaznu ocjenu ovom projektu, iz
razloga što su trgovački lanci prvi put sami htjeli da učestvuju u ovome”,
govori za Buku Pašić.
Zastupnik u Parlamentu Federacije BiH Admir Čavalić (SBiH)
od početka je zastupao tezu kako je zaključavanje cijena obična kataloška
akcija.
“Čak mislim i da ja Ministarstvo prihvatilo tu tezu. Da li
je neko napravio uštedu, jeste ali na nivou kataloške akcije. Kao što se mogu
napraviti uštede ako kupujete neke proizvode s kataloga. Dakle, to je jedna
klasična kataloška akcija, samo što je mi posmatramo kao dio ekonomske
politike, a jednostavno to nije”, ističe za Buku Čavalić.
Predsjednika Udruženja potrošača KS-a smo pitali kako
komentariše to što posljednjih dana rastu cijene drugih proizvoda, onih koji se
ne nalaze na listi zaključanih.
“Osnovna politika u trgovačkim poslovima u Bosni i
Hercegovini je “ako prođe prođe”. U mnoštvu tržišnih segmenata imamo tu
situaciju, prije svega kada je meso u pitanju. Zatim kada su mliječni proizvodi
u pitanju, svježe voće i povrće. Tu se radi, ono što se stručno kaže testiranje
elastičnosti tržišta, gdje zapravo, pohlepa i želja za brzim novcem u određenim
vrijednosnim lancima tih tržišnih segmenata određene firme tjera da podižu
cijene da vide koliko mogu zarađivati novca dok tržište ne reaguje na jedan ili
drugi način. Ta reakcija može biti da ljudi prestanu to kupovati, može biti
reakcija da dođu druge strane firme koje će ponuditi slične proizvode zato što
je odjednom profitabilnost porasla u tom tržišnom segmentu”, naglašava Pašić,
te navodi nekoliko primjera.
Voće, mlijeko, meso – brutalno nerealne cijene
“Evo, mandarine su 3 KM u prodavnicama. To je apsolutno
nemoguće. Za dva mjeseca ćemo imati prve trešnje koje će vjerovatno biti 10 KM,
a imate jedan ananas koji je 5 KM, a koji pređe dva okeana da bi došao u Bosnu
i Hercegovinu i da bi se prodao. Dakle, apsolutno nema nikakvog objašnjena da
trešnja bude 10 KM, ali će biti 10 KM. Svaku trešnju koju vidite kod nas,
ubrana je u krugu od 100 km od mjesta na kojem se prodaje, nema nikakve sadnje,
nema nikakvog okopavanja, nema đubrenja, održavanja, samo dođete i poberete i
prodajte za 10 KM. Zašto? Zato što tako može. Zato što su ljudi, po mom
mišljenju, budale koji to kupuju. Imate ananas koji dođe s Kostarike ili s
Havaja, i bude 5 KM po kili. Mislim da se isto dešava i s mliječnim
proizvodima, s mesom i, nažalost, s dosta domaće proizvodnje. Otkupna cijena
mlijeka proizvođačima 0.80 ili 0.90 feninga, mi mlijeko u trgovinama kupujemo
za 2.30 do 2.50 KM. To je razlika od 120 posto. Tolika razlika u tim
industrijama je ogroman novac. To znači da su prerađivač i trgovački lanac
podijelili 60 posto marže. To je brutalno puno. Ako su pileća prsa čas 11 KM,
čas 18 KM, tu je neka žestoka igra iza svega toga. Znate da oni plaćaju 2.26 KM
piletinu kod proizvođača. Pogledajte koja je tu razlika. Dakle, piletina kada
se zakolje i očisti, ona je 3 KM po kili, a prodaje se za 8 ili 9 KM. To su
brutalno bezobrazne stvari. To je uništavanje svih ovih silnih kampanja
“kupujmo domaće”, jasan je Pašić.
Testiranje kupaca koliko mogu izdržati
To je, dodaje, testiranje elastičnosti, kada će pući,
odnosno kada će ljudi odlučiti da određeni proizvod više ne kupuju.
“Mislim da je to prije svega neodgovornost. Pazite, u Evropi
su se već cijene spustile na nivo 2011. – 2014. godina, a kod nas cijene još
uvijek divljaju. A divljaju zbog uvoznika, distributera, veletrgovaca i
trgovačkih lanaca. To su glavni i odgovorni krivci kada govorimo o uvoznoj
robi. Kada govorimo o domaćim proizvodima, to su proizvođači, prerađivači i
trgovački lanci. Svi su se oni sada upustili u to kalkulisanje. Kifla da bude
30 feninga je apsolutno nemoguće kada je Evropa preplavljena jeftinim brašnom
iz Ukrajine. To je jednostavno testiranje. E, tako se gubi tržište. Vi kada
odlučite da vam je marža 40 umjesto 10 posto, onda će doći strani proizvođač
koji će to poklopiti i više se nećete vratiti na tržište jer ste nas prevarili.
Sada ide ramazan, Uskrs, Vaskrs, i vidjet ćete kako će opet cijene podivljati
samo da bi se potrošači zloupotrijebili i kao što rekoh da bi se išlo po
sistemu “ako prođe prođe”, riječi su Pašića.
Čavalić napominje kako je ograničenje marži u FBiH bilo na
snazi tri godine, te da je ukinuto 14. decembra prošle godine.
“Generalno, kriminalizacija marži u tržišnoj ekonomiji je
nešto suvišno. Marže se određuju na tržištu, svaki ponuđač bi želio visoke
marže, međutim, potrošač bježi od istih, i zbog toga je najbolji lijek protiv
visokih marži konkurencija. Osim u slučaju monopolista. Ako je ponuđač u
konkurentnom okruženju, onda je on ograničen potražnjom. Problem se može
pojaviti kada onu trgovinu koja diže marže počnu pratiti i ostale”, kaže
Čavalić.
Upravo je lančano dizanje cijena nešto što se dešava
posljednjih mjeseci u BiH, kada krene jedan trgovački lanac, ostali ga brzo
isprate.
Puter u Hrvatskoj 3, u BiH 7 KM
Pašić napominje kako su potrošači iz Hrvatske prije nekoliko
godina dolazili u Bosnu i Hercegovinu da kupuju, a sada ljudi iz naše zemlje
idu u Hrvatsku kupovati.
“Ljudi u Lidlu kupuju puter, jer je tamo 3 KM, a kod nas je
7 KM. Dakle, razlika 130 posto. To je
nenormalno velika razlika za mliječni proizvod. Nije to namještaj, pa da je
tolika razlika u cijeni. Ako na 25 posto PDV-a u Hrvatskoj puter može biti 3
KM, kod nas može biti samo jeftiniji. Sutra kada dođe Lidl, on će rasturiti
tržište, i onda će biti kuknjava zašto ne kupujemo kod domaćih, e pa zato što
ste bezobrazni”, ogorčen je naš sagovornik.
Osim na visoke cijene hrane, potrošači se posljednjih dana
žale na novi rast cijena higijenskih potrepština poput sapuna, šampona, gelova
za brijanje i slično. Neki od ovih proizvoda su početkom ove godine dostigli
duplo veću cijenu koštanja u odnosu na isti period prošle godine.
“To je čisti bezobrazluk uvoznika. To vam je klasično
testiranje tržišta, da vide da li ćete vi kupiti za 12 KM gel za brijanje koji
je bio 7 ili ćete preći na neku pjenu ili ćete kupiti električni aparat za
brijanje”, zaključuje Pašić.