U tim djelićima sekunde, kao u nekom spiritualnom entitetu u koji je duša već bila zalutala, jasno sam vidjela kako se stablo izvalilo iz korjena dok su se dunje kotrljale po snijegu. Geler je na krilima fijuka, probio prozorsko staklo i zaputio se k meni
Kažu da su u njima zarobljene duše s' potonulih lađa. Iz njih šumi sjetna melodija sodade . Ako si rođen ranjiv to znači zbogom zauvijek. Ako si shvatio da si volio samo ti, to znači da ćeš do kraja života disati odlazećom čežnjom. Prosto je.
Tragovi Tvojih grijehova iscrtavaju linije po mom dlanu. Teku, postanu podmornice, pa presuše i zastanu. Prije mora slanoga što su popile usne koje više nemaju koga da ljube.
Žao mi je što o svima njima pišem u prošlom vremenu, ali sam se zaplela u pruće i samo mi je pričalo najveću od svih priča o najmanjoj od svih gitara na svijetu koja je prešla kilometre i godine ljubavi da me zauvijek podsjeća šta je bila, šta jeste sreća
Izbjeglica povrh mora vazda tajne priziva plime i teško se starom kopnu vraća, svako kom je Vagabundo ime. I kad ti galeb iz mog oka kaže, da su se umorila krila, nemoj slučajno zaplakati, laže te, laže Mila. Ti si svaka što si jednom moja bila.
Zanjiši onu ljuljašku, praznu i sjetnu na kraju dana. I raskopaj to sklonište od opeke u koje si sakrio srce. Ljubav nije Geto. Nedaj da pišem dnevnike, i da me, kad za tobom umrem, zovu Ana.
Nacionalističke mantre nesmetano nastavljaju da bajaju. Mržnja prema drugim i drugačijima, dehumanizacija pod uticajem agresivne nacionalističke propagande...Netrpeljivost tamo gdje bi trebalo stajati saosjećanje....
Mogla bih, da iz duše posrnule otjeram tuge, pa da se oči napune zlatnim tačkicama i vrate stari sjaj. Da dohvatim dvije ptice ispod oktobarske duge i skrenem ih u gnijezdo toplije. Mogla bih sve što je bezgranično, dok se pravim da ne vidim kraj...