Zavrti točkove bicikla
Onom ulicom što ide uz jesenji vjetar
U njoj pada lišće drugačije
I zlatnim miluje tvoje rame
Koje mi se, eto, izmaklo. Za malo.
Umorni od ljubavi
Šašavi starci pored kanala
Što jedan grad na dvije pole presjeca
Šutnjom s obale bacaju nježna sjećanja u etar
Bar ti mi šapni, da je ptica Dodo ponovo oživjela
I zamahnula zakržljalim krilom
Povrh vala koji nam je zaledio dodir
I požuri, dok kiša nije doživjela sunovrat
Niz moje obraze
Ne igraj se takvom vodenom silom
Ako ti prestaneš slikati lutke u izlogu
Kako ću viriti u ovo dijete
Ako ćutiš kako ću znati
Žive li zelene police
I da li još na njima spavaju knjige
Za ovakve lude posjetioce
Zanjiši onu ljuljašku na krovu
Praznu i sjetnu na kraju dana
I raskopaj to skrovište od opeke
U koje si sakrio srce
Ljubav nije geto
Nedaj da pišem dnevnike
I da me
Kad za tobom umrem
Zovu Ana