Prije nego što odgovorimo na pitanje šta su to javne rasprave i definišemo taj pojam, na samom početku, uputno je navesti par primjera iz svakodnevnog života, koji su gotovo nadrealni, ali istiniti, a koji nam opet svjedoče šta se sve može desiti, kada javna rasprava izostane ili kada građani ne učestvuju u istoj.
Urbani su mladi Hercegovci od romantičnog, ksenofobnog deseteračkog nacionalizma svojih roditelja pobjegli na kraju u svoj vlastiti,samodovoljni i samozadovoljni ksenofobni deseterački nacionalizam,u kojemu je,otprilike kao u onom originalnom,vazda netko drugi kriv
Vlada Republike Srpske ni nakon pola godine nije objelodanila ko su ljudi iz javnog sektora koji su članovi nadzornih odbora u nekoliko preduzeća. Tako je pitanje ministara u Vladi RS da li je moguće da neko učestvuje u radu nekoliko odbora i pritom kvalitetno obavlja svoj primarni posao, još bez odgovora. To ne čudi, uzme li se u obzir na to da je „tezgarenje“ u nadzornim odborima dobar način da se sa minimalnim radom i to na nekoliko mjesta, ubere pristojna zarada.
Savjet za privatizaciju Republike Srpske jednoglasno je večeras odlučio da predloži Vladi RS-a da raskine ugovor sa kupcem državnog kapitala u Fabrici duvana Banjaluka - "Antonić trejdom" iz Laktaša, saopštio je premijer RS-a Aleksandar Džombić.
Juče me je ćerka pitala: „Odakle nam gravitacija?“ Ona ima dve i po godine. Mogao bih mnogo toga da kažem na ovu temu – od čega ona većinu stvari prosto ne bi razumela – ali duboki i iskreni odgovor glasi: „Ne znam.“
Može se reći kako je svaki intelektualac koji “javno istupa” odgovoran da raspravu učini složenom: da podseća kako stvari, uglavnom, nisu tako jednostavne kao što se predstavljaju. Međutim, ono što sam zauvek upamtio kao pouku događaja 11. septembra 2001. i potonjih rasprava, jeste sledeće: Nikada, ni u kom slučaju, ne sme se zanemariti ono što je očigledno.
Bliže se izbori, cenjeni publikume, vreme je za uključivanje političkih mikrotalasnih peći u kojima se podgrevaju tradicionalni predizborni bućkuriši. Da vam pravo kažem, meni je nekako dosadila ova takozvana demokratija. Ja sam, inače, veoma sklon da po nebrojeno puta slušam neku pesmu koja mi se sviđa ili da u više navrata gledam omiljeni mi film. Ali postoji i tu neka granica. Pre ili kasnije dođe do zasićenja. Ne mere više, pa to ti je.
Nakon mjeseci, a, neki će reći, i godina tišine, Kukuriku koalicija danas napokon predstavlja svoju viziju zemlje i onoga što treba mijenjati. Savez za promjene (SDP, HNS, IDS i HSU) predstavlja svoj predizborni program u 21 točki. Danas će tek ukratko ponuditi građanima svoja rješenja za bolje sutra, a detaljni program obrazlagat će naknadno, i to u otvorenom dijalogu s građanima