Dokument Parlamentarne skupštine BiH iz 2022. godine otvara pitanje političkog zaokreta Milorada Dodika i SNSD-a prema visokom predstavniku i OHR-u. Autor teksta, dr Blagojević, tvrdi da je Dodik u periodu od 2006. do 2010. godine, kada je imao značajan uticaj u Parlamentarnoj skupštini BiH, preko svojih poslanika i delegata podržavao niz zakona koje su prethodno nametali visoki predstavnici.
Prema istraživanju Istraživačkog centra Zajedničke službe Sekretarijata Parlamentarne skupštine BiH, od 1996. do 2018. godine visoki predstavnici nametnuli su ukupno 101 zakon na nivou BiH.
Autor posebno izdvaja period od 2006. do 2010. godine, kada su SNSD i Milorad Dodik imali sedam od 14 poslanika iz Republike Srpske u Predstavničkom domu, kao i tri od pet srpskih delegata u Domu naroda.
Spisak zakona koje autor navodi
Prema navedenom istraživanju, u tom periodu u Parlamentarnoj skupštini BiH usvojeno je više zakona visokih predstavnika, među kojima su bili propisi iz oblasti:
- Izbornog zakona BiH,
- Zakona o Sudu BiH,
- Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu,
- Zakona o državnoj službi,
- Zakona o OSA BiH,
- sistema indirektnog oporezivanja,
- Krivičnog zakona BiH,
- Krivičnog postupka BiH,
- Zakona o policijskim službenicima,
- Zakona o putnim ispravama,
- izvršenja krivičnih sankcija,
- raspodjele prihoda sa jedinstvenog računa.
Među njima autor posebno navodi i zakon kojim je usvojen propis o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, koji je u Parlamentu razmatran u martu 2007. godine.
Špirić tada predsjedavao Savjetom ministara
Dodatnu političku težinu ovom spisku, prema autoru, daje činjenica da je veliki broj zakona u parlamentarnu proceduru upućivao tadašnji Savjet ministara BiH.
Na njegovom čelu od 2006. do 2010. godine bio je Nikola Špirić, tadašnji funkcioner SNSD-a.
Dio prijedloga zakona u parlamentarnu proceduru upućivali su i tadašnji poslanici, među kojima su, prema navodima autora, bili Milorad Živković iz SNSD-a, kao i Beriz Belkić i Vinko Lozančić.
Autor zbog toga današnju političku retoriku Milorada Dodika, koji se predstavlja kao jedan od najžešćih protivnika intervencija visokih predstavnika, poredi sa njegovim tadašnjim političkim djelovanjem.
I primjer iz 1999. godine
Tekst podsjeća i na period kada je Dodik bio premijer Republike Srpske.
Autor navodi dokument Ministarstva pravde Republike Srpske iz juna 1999. godine, nakon što je tadašnji visoki predstavnik Carlos Westendorp smijenio predsjednika Republike Srpske Nikolu Poplašena.
Prema navodima iz dokumenta, Ministarstvo pravde RS tada je obavijestilo sudove i kazneno-popravne ustanove da odluke o pomilovanju koje dolaze iz Kabineta predsjednika Republike nisu važeće i da se po njima ne smije postupati.
Autor taj slučaj koristi kao dodatni argument za tvrdnju da je Dodikova tadašnja politika bila znatno drugačija od današnje.
Politički zaokret
Danas Dodik svoju političku poziciju velikim dijelom gradi na protivljenju intervencijama visokih predstavnika i kritikama OHR-a.
Upravo zbog toga autor teksta smatra da dokumenti iz perioda Dodikove ranije vlasti predstavljaju važan podsjetnik na političku prošlost SNSD-a.
Ključno pitanje koje se nameće nije samo šta Dodik danas govori o OHR-u, već i kako su on i njegovi politički predstavnici postupali prema odlukama visokih predstavnika kada su imali mogućnost da im se politički suprotstave.