Sada, kada je najavljeno događanje „promjena“, pa sve pršti od adrenalina i životnosti, čini se korisnim dohvatiti nečega mrtvog: prodrmati, na primjer, kult Ivice Račana – prvoga pokretača „promjena“ u nezavisnoj i nacionalizmom zadojenoj Hrvatskoj – čija sakralizacija još nije dovršena, ali se sasvim približila sretnome finalu.
Najbolji naslov za ovu priču bi bio „Kako sam umakla doktoru Mengeleu“. Pošto sam zaboravne, opraštajuće prirode, odlučila sam se ipak za blažu verziju....
Naučnici sa Univerziteta u Notingemu vjeruju da bi mikroskopski crvi pod imenom Caenorhabditis elegans (C. elegans), koji su biološki veoma slični ljudima, mogli da nam otkriju tajne preživljavanja u svemiru i time pomognu u naseljavanju drugih planeta poput Marsa.
Posle neobjašnjivo dugih godina stvaralačke pauze, na veliku filmsku scenu se energično i poletno vratio beogradski reditelj Vladimir Blaževski (1955), autor mnogih nagrađivanih kratkih filmova, dokumentaraca i igranog filma „Bulevar revolucije”, profesor režije u Skoplju i Beogradu. Novi film Vladimira Blaževskog postao je i zvanični makedonski kandidat za Oskara.
Roman 'Đavli od papira' zagrebačkog pisca Zorana Pilića, u izdanju Profila, većim je dijelom zabavno i pitko štivo, u kojem se blagonaklono ruga hrvatskoj književnoj sceni, čiji je autor nevoljni pripadnik, ali pripadnik nesumnjivo.
Prateći film „Glad“ Stiva MekKvina, britanskog reditelja i konceptualnog umetnika sa imenom koje dekoncentriše svakoga ko je u mladosti hteo da bude nalik ciničnom Vinu Teneru iz „Sedam veličanstvenih“, gledalac lako može steći utisak da je deo hora iz grčke tragedije, zaštićen teatarskom maskom, nemoćni svedok nepojamnih užasa koji se odvijaju na sceni.