Sanjao sam slonove u velikoj mjeri jest kriminalistički roman, ali istodobno je klasičan društveni, pomalo balzakovski roman s nizom dobro uočenih mana suvremenog hrvatskog društva i pokušajem da se pronikne u motive društvenih zbivanja i ljudskih karaktera.
Naslov romana pretpostavlja jedan komparativni odnos i jednu semantičku dvojbu. Čitatelju isprva može biti nejasno na što se odnosi naslovna sintagma. Ljepši kraj – ljepši od čega? Radi li se tu o nekom očaravajućem mjestu, gradu ili pak o sretnom završetku? Odgovor na potonje pitanje otkriva nam se na početku romana, a ono prvo priziva u misli Sejranovićev prvi roman Nigdje, niotkuda.
U duhu ideje da ne smem da prihvatim „pravila igre“ po kojima je okej to što smo desenzitizovani za već skoro svaku strahotu koju čujemo/vidimo na vestima, evo reagujem na informaciju da je mladi Teodor fon Burg, učenik Matematičke gimnazije koji je osvajao brojne medalje na svetskim takmičenjima, odlučio na nastavi obrazovanje van Srbije.
Jonas se ne boji priznati kako mu nikada nije do kraja bio jasan spoj njegove snažne pripadnosti jevrejstvu, maglovite nevjere i slike svijeta u kojoj je živio. Dogodilo mu se tako da je iznenadio samog sebe svojim odnosom prema Bogu.
Iskreno žalim što verovatno nikad neću biti u prilici da pogledam nijedan kosovski film, nijednu izložbu kosovskih autora, a da mi pogled ne bude opterećen nasleđem srbijanskog kolonijalizma, okončanog u krvavom sukobu devedesetih. I zaista razumem potrebu kosovske elite da izađe iz diskursa žrtve i okrene se izgradnji društva na pozitivnim vrednostima – ali, istini za volju, ja ionako nisam tu zbog njih. I just came to piss off my country, kad već nisam u stanju da je primoram da izađe iz sopstvenog diskursa nekažnjenog zločinca.
Imajući u vidu ogromnu bazu korisnika Facebooka i činjenicu da na njemu provode puno vremena, Monster.com želio je da iskoristi za lansiranje aplikacije koja može pomoći da se pronađe posao.
Jasno, ne umire se od gladi, ali je nestala društvenost u smislu povjerenja u drugog, u smislu okrenutosti zajednici. To se još održava u nekim mikrosituacijama, zato se tako blisko držimo i u ovim krugovima, ali generalno taj osjećaj u strukturi društvenog organizma nanosi veliki stres, presudno lomi kristale sustava kojega sad određuju neki drugi prioriteti. Pokušavam te posljedice objasniti i svojim radovima, možda mi je tako i lakše. Izvlačim na površinu neke jednostavne momente i geste, preuzimajući na sebe ulogu negativca.