Majić: Vučićeva pomilovanja možda pravno i ne postoje – sudije ih mogu odbiti

Odluke o pomilovanju 49 osoba, koje je bivši predsjednik Srbije Aleksandar Vučić donio 27. septembra, neposredno prije odlaska s predsjedničke funkcije, postale su predmet ozbiljnih pravnih kontroverzi, a njihovu pozadinu počelo je provjeravati i Javno tužilaštvo za organizovani kriminal.

Među pomilovanima su bivša državna sekretarka Ministarstva unutrašnjih poslova Dijana Hrkalović, kojoj se sudilo za trgovinu uticajem, osobe optužene za napade na studente tokom protesta, ali i dvanaest novosadskih aktivista protiv kojih se vodio postupak zbog krivičnih djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Srbije.

Iako su odluke donesene 27. septembra, njihova imena javnosti nisu bila poznata duže od mjesec dana. Tek 2. i 3. novembra nadležni sudovi i Ministarstvo pravde objavili su spiskove pomilovanih, što je otvorilo dodatna pitanja o proceduri i okolnostima donošenja odluka.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Javno tužilaštvo za organizovani kriminal zatražilo je kompletnu dokumentaciju o pomilovanjima, uključujući i prepisku između Ministarstva pravde i kabineta tadašnjeg predsjednika, kako bi ispitalo eventualno postojanje krivičnih djela.

Istovremeno, Anketna komisija za ispitivanje odgovornosti za pad nadstrešnice u Novom Sadu zatražila je pokretanje postupka pred Upravnim sudom radi preispitivanja spornih pomilovanja.

Ministarstvo pravde, s druge strane, tvrdi da je pravo pomilovanja izričito ustavno ovlašćenje predsjednika Republike i da njegovo korištenje samo po sebi ne predstavlja zloupotrebu položaja ili miješanje u rad sudske vlasti.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

O ovom pitanju govorio je i sudija Apelacionog suda u Beogradu i pisac Miodrag Majić, tokom promocije svog najnovijeg romana „Priznanje“, održane 14. novembra u Banskom dvoru u Banjaluci.

Odgovarajući na pitanje iz publike, Majić je izrazio ozbiljnu sumnju u zakonitost procedure po kojoj su pomilovanja donesena, posebno ukazujući na nepoznanice u vezi sa sastavljanjem i dostavljanjem spiska pomilovanih.

„Pitanje je da li i dan-danas znamo koja je kompletna lista tih pomilovanja. Kako oni to sad kažu: ‘Neka se istražni organi time pozabave.’ Doživeli smo makar to da se istražni organi time bave. Evo, vidim da su počeli da se bave tim pomilovanjima.“

Majić je naglasio da institut pomilovanja nije sporan sam po sebi, ali da predsjedničko ovlašćenje ne može podrazumijevati pravo na proizvoljno postupanje.

„Ja spadam u one koji su čisto pravnički od početka tvrdili da mi uopšte ne znamo kada je i na koji način taj spisak imena navodno pomilovanih uopšte sastavljen“, rekao je Majić, dodajući da takva situacija otvara pitanje da li je spisak mogao biti naknadno mijenjan.

„Šta nama garantuje da ta imena nisu tog dana napisana, da nisu bila neka druga prije toga, da nije bilo tri-četiri verzije spiska? Tako da tu ima zaista jako mnogo tema i za istražne organe.“

Posebno je upozorio na opasnost tumačenja prema kojem predsjednik Republike, pozivajući se na svoje ustavno ovlašćenje, može donijeti odluku o pomilovanju bez poštovanja propisane procedure.

„Mislim da je ovdje toliko toga nepravilnog u ovoj proceduri da bi jednostavno bilo jako opasno reći da je pomilovanje u toj meri pravo predsednika, koje definitivno jeste pravo, da može biti doneseno bilo kako. Jer ako je to tačno, onda bi bilo opravdano tvrditi i da je predsednik Republike izašao na Terazije i prošaptao neka imena, da bi i to bilo pomilovanje, da bismo morali to da prihvatimo.“

Prema Majićevom mišljenju, nepravilnosti u proceduri toliko su ozbiljne da dovode u pitanje i samo pravno postojanje tih odluka.

„Neka procedura i tu postoji. Ovde je ta procedura u toj mjeri prekršena da ja mislim da to uopšte nije akt koji postoji u pravnom poretku.“

Majić smatra i da bi sudije morale imati veću slobodu da u svojim odlukama neposredno primjenjuju Ustav, umjesto da se ograničavaju isključivo na doslovno tumačenje zakonskih odredaba.

„Ja smatram da je sudija svaki vlastan da direktno primeni Ustav u obrazloženju svoje odluke. To je i dalje jeres u našim krugovima, jer smo mi tradicionalisti, tekstualisti, kako god hoćete.“

Govoreći o mogućnostima pravnog osporavanja pomilovanja, Majić je istakao da ostaje otvoreno pitanje da li bi se postupak mogao voditi pred Ustavnim ili Upravnim sudom, ali da, prema njegovom mišljenju, i sam sudija ima osnov da preispita takvu odluku.

„Ja lično mislim da bi i sam sudija mogao, pozivanjem na Ustav, da ne prihvati tu odluku.“

Majićeve ocjene dolaze u trenutku kada se Srbija, nakon političkih promjena, suočava s pitanjem odgovornosti bivših nosilaca vlasti i preispitivanja odluka koje su donosili. Ishod pravnih postupaka u vezi s pomilovanjima mogao bi biti značajan i za buduću praksu primjene predsjedničkih ovlašćenja.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije