Gotovo deceniju cilj od 1,5 stepeni Celzijusa bio je jedna od najvažnijih smjernica globalne borbe protiv klimatskih promjena. Države su se obavezale da će ograničiti zagrijavanje planete kako bi izbjegle najteže posljedice klimatske krize, ali sada se sve više govori o tome šta će se dogoditi kada ta granica bude premašena.
Na ovogodišnjoj globalnoj klimatskoj konferenciji COP31 u Turskoj, prvoj nakon upozorenja Ujedinjenih nacija da je prekoračenje praga od 1,5 stepeni neizbježno, države se suočavaju s teškim pitanjem: treba li i dalje insistirati na cilju koji svijet očigledno neće uspjeti ostvariti na vrijeme ili se pripremati za period u kojem će globalno zagrijavanje biti još izraženije?
Svijet se već zagrijao za oko 1,4 stepena Celzijusa u odnosu na predindustrijski period, a UN je u septembru upozorio da je prelazak granice od 1,5 stepeni, najambicioznijeg cilja Pariskog sporazuma, neposredan i neizbježan.
Ipak, pojedine države, posebno one koje su najizloženije posljedicama klimatskih promjena, ne žele odustati od tog cilja.
Zašto je granica od 1,5 stepeni toliko važna?
Predsjednik Palaua Surangel Vips Mlađi, čijoj pacifičkoj ostrvskoj državi prijeti porast nivoa mora, upozorio je da 1,5 stepeni Celzijusa nije samo apstraktna brojka.
„To je egzistencijalna prijetnja našoj hrani, našim ekonomijama i suverenitetu“, poručio je svjetskim liderima u Antaliji.
Neke države žele da završni dogovor na COP31 potvrdi kako 1,5 stepeni i dalje predstavlja pravi cilj. U pregovaračkim stavovima koje je objavila Australija, koja predsjedava pregovorima, zagovara se i formulacija o povratku na taj temperaturni prag „što je prije moguće“.
Predlaže se i poruka da globalne temperature još uvijek mogu biti snižene nakon što jednom premaše ovu granicu.
Među pregovaračima, međutim, postoje i oni koji su skeptični prema mogućnosti takvog scenarija. Ipak, mnogi nerado odustaju od cilja koji se smatra važnim podsticajem za što brže smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte.
Prema Pariskom sporazumu, gotovo 200 država obavezalo se da će globalno zagrijavanje zadržati znatno ispod dva stepena Celzijusa, uz napore da se ograniči na 1,5 stepeni.
Naučnici upozoravaju da iznad tog praga značajno rastu rizici od razornijih poplava, ekstremnih toplotnih talasa i nepovratnih promjena u prirodi, uključujući trajni nestanak koralnih grebena.
Ko želi odustati od klimatskog cilja?
Dok pojedine države insistiraju na očuvanju cilja od 1,5 stepeni, drugi pregovarači pokušavaju da ga uklone iz završnog dogovora, navode posmatrači klimatskih pregovora koji se vode iza zatvorenih vrata.
Prema izvorima koje citira AFP, među onima koji se protive snažnijem insistiranju na ovom cilju nalaze se Arapska grupa i Grupa istomišljenih zemalja u razvoju (LMDC), u kojoj su i Saudijska Arabija i Indija.
Jedan visoki izaslanik zapadne zemlje upozorio je na mogućnost nazadovanja u klimatskom djelovanju ukoliko takvi pokušaji uspiju na COP31.
S druge strane, pojedine zemlje u razvoju strahuju da bi snažnije insistiranje na cilju od 1,5 stepeni moglo značiti dodatni pritisak da smanjuju emisije, bez odgovarajuće finansijske pomoći.
Na taj problem ukazao je Jasper Inventor, šef delegacije Greenpeacea u Antaliji.
Dodatne polemike izazvali su i prijedlozi pojedinih država da se u pregovorima odbaci takozvana „siva literatura“. Takav zahtjev tumači se kao mogući pokušaj osporavanja značaja izvještaja Programa UN za životnu sredinu (UNEP).
UNEP je u septembru objavio studiju o scenarijima prekoračenja temperaturnog praga, u kojoj se razmatra mogućnost da se globalna temperatura do 2100. godine ponovo spusti na 1,5 stepeni Celzijusa, nakon što ta granica bude premašena.
Generalni sekretar UN Antonio Gutereš poručio je da svako prekoračenje mora biti što manje i trajati što kraće.
Može li se planeta ponovo ohladiti?
Povratak na 1,5 stepeni Celzijusa nije nemoguć, ali bi zahtijevao izuzetno ambiciozne mjere i dugoročnu primjenu.
Prema riječima Pjera Fridlingštajna, klimatologa sa Univerziteta u Ekseteru i jednog od vodećih autora studije Global Carbon Budget, za takav scenario bilo bi neophodno istovremeno drastično smanjiti emisije gasova sa efektom staklene bašte i uklanjati ugljenik iz atmosfere.
To bi se moglo ostvarivati prirodnim putem, kroz sadnju drveća, obnovu šuma i močvara, ali i razvojem novih tehnologija za izdvajanje ugljenika iz atmosfere.
Ipak, obim potrebnih aktivnosti bio bi ogroman. Fridlingštajn upozorava da bi masovna primjena novih tehnologija morala trajati decenijama.
„To nije nešto što bih nazvao utopijskim, ali je svakako izuzetno ambiciozno“, rekao je ovaj naučnik za AFP.
Šta bi moglo pomoći u ponovnom snižavanju globalne temperature?
- Drastično smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte.
- Uklanjanje ugljenika iz atmosfere.
- Sadnja drveća i obnova šuma.
- Obnova močvara i drugih prirodnih ekosistema.
- Razvoj i primjena tehnologija za uklanjanje ugljenika.
- Dugoročno sprovođenje ovih mjera tokom više decenija.
Prekoračenje granice od 1,5 stepeni tako ne znači da je borba protiv klimatskih promjena završena. Međutim, ono bi označilo ulazak u još zahtjevniju fazu, u kojoj više neće biti dovoljno samo usporavati zagrijavanje, već će biti potrebno razmatrati i načine da se dio već nastalog zagrijavanja poništi.