„Sad zamislite da vam u Kantonalnoj bolnici Bihać čistačica kaže: ‘Zaboli te, doćeš ti nama’.“
Ovim riječima Edin Salkić pokrenuo je lavinu komentara na društvenim mrežama, u kojima građani iznose vlastita iskustva iz Kantonalne bolnice „Dr. Irfan Ljubijankić“. Sudeći prema njihovim objavama, dio pacijenata ima ozbiljne primjedbe na odnos prema njima, kvalitet usluge i organizaciju rada ove zdravstvene ustanove.
„I nije jedan put da sam to čuo“, dodao je Salkić, ukazujući na to da, prema njegovim riječima, nije riječ o izolovanom incidentu.
Međutim, komentari ispod objave otvorili su još širu raspravu. Neki građani koristili su ironiju i sarkazam kako bi opisali svoje nezadovoljstvo bolničkim ambijentom.
„A onda te guše jastukom, pale indijanske vatre, igraju driguza sa tobom, zuke itd. A sa tom čistačicom moraš spavati skupa cijelo vrijeme i jesti iz iste kašike. Zenica je majka“, napisao je jedan od komentatora.
Pacijent tvrdi da su mu naplaćene i usluge koje nije dobio
Posebno pažnju privukao je komentar Arijana Porčića, koji je opisao svoje iskustvo tokom 11 dana provedenih u bolnici.
„Za 11 dana mog boravka u bolnici naplatili su od njemačkog osiguranja sve što su mogli, pisali su i ono što nisu radili, a kad me sanitet istovario u bolnicu u Minhenu još je pijeska bilo po meni. Tako da o njihovoj usluzi je suvišno pričati“, naveo je Porčić.
Još jedan komentar pokazuje koliko je nepovjerenje pojedinih građana izraženo.
„Bolje skočiti sa mosta kod Sedre neg’ ići u bolnicu u Bihać“, napisao je Jasmin Extra Kržalić.
Naravno, komentari na društvenim mrežama sami po sebi nisu dokaz da se svaki opisani događaj odigrao upravo onako kako je navedeno. Ipak, ovakva svjedočenja predstavljaju povod za ozbiljna pitanja na koja bi uprava bolnice i nadležne institucije trebalo da odgovore.
Teški uslovi rada ne mogu biti opravdanje za nepoštovanje pacijenata
Ne treba zanemariti činjenicu da zdravstveni radnici često rade u izuzetno teškim okolnostima, uz nedostatak kadra, opreme i odgovarajućih uslova. Mnogi od njih svakodnevno obavljaju odgovoran posao i zaslužuju poštovanje.
Ali te okolnosti ne mogu biti opravdanje za vrijeđanje, ponižavanje ili neprofesionalan odnos prema pacijentima.
Posebno je važno pitanje odgovornosti i poštovanja etičkih principa medicinske profesije. Pacijent koji dolazi u bolnicu zbog bolesti, povrede ili drugog zdravstvenog problema mora imati pravo na dostojanstven tretman, bez obzira na svoje materijalno stanje, porijeklo ili društveni položaj.
Ko kontroliše radno vrijeme i eventualni angažman ljekara u privatnim ordinacijama?
Otvara se i pitanje organizacije rada i kontrole radnog vremena zaposlenih u javnoj zdravstvenoj ustanovi.
Godinama se u javnosti postavlja pitanje angažmana pojedinih ljekara u privatnim ordinacijama, uz istovremeno obavljanje poslova u javnom zdravstvenom sistemu.
Naravno, privatni angažman ljekara sam po sebi nije sporan ako je u skladu sa zakonom i ne ugrožava obaveze prema javnoj ustanovi. Međutim, ukoliko bi se privatni poslovi obavljali tokom radnog vremena za koje je ljekar plaćen u javnoj bolnici, to bi zahtijevalo odgovarajuću provjeru i utvrđivanje odgovornosti.
Ko kontroliše evidenciju dolazaka i odlazaka? Kako se provjerava poštovanje radnog vremena? Postoje li mehanizmi za sprečavanje eventualnih zloupotreba?
To su pitanja na koja javnost ima pravo dobiti odgovore.
Ne smiju se zaboraviti ni teški slučajevi smrti trudnice i dječaka, koji su bili predmet istraga Kantonalnog tužilaštva i povodom kojih su, prema navodima iz javnosti, podignute optužnice. O krivičnoj odgovornosti odlučuje sud, ali takvi slučajevi dodatno naglašavaju potrebu za transparentnošću, stručnim nadzorom i povjerenjem u zdravstveni sistem.
Građani traže odgovore, a ne obećanja
Uprava Kantonalne bolnice „Dr. Irfan Ljubijankić“, Ministarstvo zdravstva i nadležne inspekcije trebalo bi da se oglase i odgovore na pitanja koja se nameću nakon ovakvih javnih istupa.
Koliko je pritužbi pacijenata zaprimljeno? Koliko ih je riješeno? Da li su pokretani disciplinski postupci zbog neprofesionalnog ponašanja? Kako se kontroliše radno vrijeme zaposlenih i njihov eventualni angažman u privatnim ordinacijama?
Građani Unsko-sanskog kantona ne traže luksuzne sobe, crvene tepihe niti hotelsku uslugu. Traže da budu liječeni, saslušani i tretirani s poštovanjem.
Kantonalna bolnica je javna zdravstvena ustanova koju finansiraju građani i prema njima ima obavezu da obezbijedi profesionalnu zdravstvenu zaštitu.
Pacijent koji u bolnicu dolazi tražeći pomoć ne smije se osjećati kao da je prepušten nečijoj dobroj volji. Povjerenje u zdravstveni sistem gradi se stručnim radom, odgovornošću i ljudskim odnosom prema svakom čovjeku.