Crvena prašina na kućama, dvorištima i voćnjacima, kamioni koji prolaze gotovo tokom cijelog dana i noći, gusti dim iz fabričkih dimnjaka i strah za zdravlje porodica. Tako stanovnici Jardana kod Zvornika opisuju svakodnevni život u neposrednoj blizini industrijskog kompleksa Nove Alumine.
Mještani tvrde da se prašina teško uklanja, da im prlja veš, uništava izgled dvorišta i prekriva voće i povrće koje uzgajaju. Posebno su zabrinuti zbog djece i članova porodica koji žive u blizini fabrike, piše Srpskainfo
U razgovoru sa novinarskom ekipom iznijeli su i podatke o više slučajeva karcinoma pluća u nekoliko obližnjih domaćinstava. Međutim, zvanična medicinska istraživanja koja bi utvrdila postoji li veza između tih oboljenja i izloženosti industrijskim emisijama nisu sprovedena, pa uzrok bolesti nije poznat.
Dok Zvornik od ove fabrike ima značajnu ekonomsku korist, sve glasnije se postavlja pitanje može li industrijska proizvodnja ići zajedno sa bezbjednim životnim uslovima za stanovnike okolnih naselja.
Crvena prašina u dvorištima, kamioni na putevima i strah za zdravlje
Već pri ulasku u Jardan vidljivi su tragovi teškog teretnog saobraćaja. Put je, prema navodima mještana, oštećen i prekriven crvenim naslagama, a duboki kolotrazi otežavaju vožnju.
Riječ je o pravcu kojim kamioni prevoze materijal do i od fabrike. Stanovnici kažu da se prašina širi na okolna domaćinstva, a da je tokom sušnih perioda situacija posebno teška.
Među rijetkima koji su pristali javno govoriti o problemima jesu Milojka i Milorad Janjić, čija se domaćinstva nalaze u blizini fabričkog kompleksa.
Milojka Janjić kaže da se crvene naslage zadržavaju na stazama, prozorima, vratima i drugim površinama, te da ih je veoma teško ukloniti.
„Pogledajte staze, to samo ribaćom četkom moraš da ribaš, to ne može da se opere! Po kući non-stop briši, sve crvena ruda. Ovo je strašno ovdje živjeti, pogotovo zbog kamiona. Put nam je propao skroz“, ispričala je.
Posebno je zabrinuta zbog zdravlja unuka i mogućnosti da djeca svakodnevno dolaze u kontakt sa prašinom.
„Imam dvije unukice. Kako da se ne bojimo za njihovo zdravlje, ne samo za njih nego za sve i za nas ovo nije zdravo. Što god uzmeš, ako uzmeš voćku u avliji, ne možeš pojesti. Ona je sva od rude, ne može da se opere. Sve mora da se kupuje i ono što posiješ nemaš ništa“, navela je Milojka.
Slične probleme opisuje i njen komšija Milorad Janjić, koji ukazuje na buku teretnih vozila, oštećen put i povremene pojave gustog, tamnog dima.
„Jeste zagađeno, ima tu prašine, vidiš kakav je put, crveni se… I po krovu, po vratima, po prozorima. Trava ljeti kad ideš, crvene ti se noge kad nema kiše. Onda onaj dimnjak, dimi nekad kao da lože gume. Zacrni se“, rekao je.
Dodaje da se prašina širi kada duva vjetar, dok kamioni prolaze i tokom noći, zbog čega stanovnici imaju problema sa bukom i snom.
Crvena Drina i pomor ribe: pitanja bez odgovora
Zabrinutost stanovnika ne odnosi se samo na prašinu u naseljima. Prethodnih godina zabilježeni su i ekološki incidenti tokom kojih su rijeke Drina i Sapna poprimile crvenkastu boju, a prijavljen je i pomor ribe.
Odbornik u Skupštini grada Zvornika Mladen Radović tvrdi da su se u posljednje tri godine, nakon promjene menadžmenta fabrike, dogodila dva ili tri ozbiljna ekološka incidenta.
„Prije svega, to se ogleda u zagađenju vazduha i prvi put u istoriji grada Zvornika, rijeka Drina je pocrvenila. To nikad nije desilo. Bio je jedan ekološki incident gdje je riblji fond skoro uništen na potezu od Karakaja ka dole. Prolazili su primjerci riba po pet kilograma“, izjavio je Radović.
On problem vidi i u načinu reagovanja nadležnih institucija. Tvrdi da je zbog udaljenosti inspekcijskih službi i sporog izlaska na teren teško utvrditi odgovornost za incidente.
Ekološki aktivista Željko Vidaković upozorava da javnost i dalje nema dovoljno informacija o tome šta se dogodilo u Drini i Sapni.
„Mi do danas ne znamo da li su izvršeni uvidi od strane nadležnih institucija po pitanju oba incidenta – na Drini i na rječici Sapni, gdje je takođe došlo do izlivanja materija iz kruga fabrike i pomora ribe. Šta se tu zapravo dogodilo, ko je odgovoran, da li je neko snosio posljedice?“, upitao je Vidaković.
On smatra da bi zbog mogućeg prekograničnog uticaja trebalo uključiti i institucije Srbije, jer se posljedice zagađenja mogu odraziti na stanovnike opština nizvodno od Zvornika.
Spalionica otpada dodatno uznemirila Podrinje
Dok mještani traže odgovore o postojećim uslovima, dodatnu zabrinutost izazvala je najava izgradnje energane u krugu Nove Alumine, u kojoj bi se kao gorivo koristio otpad.
Prema navodima sagovornika, projekat predviđa spaljivanje velikih količina uvoznog i domaćeg otpada, što otvara pitanja o vrsti goriva, kapacitetu postrojenja, emisijama i načinu kontrole njegovog rada.
Vidaković tvrdi da se dvije studije uticaja na životnu sredinu, izrađene 2023. i 2025. godine, značajno razlikuju, posebno kada je riječ o planiranim količinama materijala za spaljivanje.
Prema njegovim navodima, kapacitet postrojenja mogao bi dostići količinu od oko 1.200 tona dnevno, što smatra posebno zabrinjavajućim.
„Da bi građani shvatili razmjere, planirani kapacitet spaljivanja u ovom postrojenju je duplo veći od količine ukupnog otpada koji cijela Republika Srpska proizvede na godišnjem nivou“, upozorio je Vidaković.
On navodi da bi se, osim RDF goriva, odnosno goriva dobijenog preradom otpada, u proces mogao uključiti i komunalni otpad. Međutim, precizne informacije o vrstama i količinama materijala, kako tvrdi, nisu dostupne javnosti.
Odbornik Mladen Radović takođe upozorava na kapacitet postrojenja.
„Narod strahuje. Oni su najavili, prema raspoloživim podacima, spaljivanje oko 1.200 tona otpada na dnevnom nivou u Karakaju. Zamislite tu cifru. Pa samo da spaljujete 1.200 tona čaja od nane svaki dan, to će biti katastrofa u Karakaju“, rekao je Radović.
Radović dovodi u pitanje i nezavisnost izrade studije procjene uticaja na životnu sredinu, tvrdeći da bi takav dokument trebalo da izrađuju stručnjaci koji nisu povezani sa investitorom i projektom.
Škola i vrtić u blizini industrijskog kompleksa
Posebnu zabrinutost izaziva blizina osjetljivih grupa stanovništva, prije svega djece.
Vidaković ističe da se dječiji vrtić nalazi u krugu fabrike, dok je osnovna škola u Karakaju, prema njegovim navodima, udaljena svega stotinjak metara vazdušnom linijom od fabričkih postrojenja i planirane energane.
On podsjeća i na raniji problem sa planiranom spalionicom medicinskog otpada iz 2020. godine, navodeći da je tada postojala zabrinutost u vezi sa kapacitetima nadležnih institucija za kontrolu takvih postrojenja.
Zbog toga traži da se prije realizacije novog projekta javnosti predoče svi relevantni podaci, uključujući studije uticaja, planirane emisije i način kontinuiranog nadzora.
Građani traže mjerenja, a ne uvjeravanja
Vidaković tvrdi da postojeći parametri kvaliteta vazduha izazivaju zabrinutost, posebno kada je riječ o suspendovanim česticama PM2,5 i PM10, kao i gasovima koji nastaju u industrijskim procesima.
Zbog toga traži objavljivanje rezultata mjerenja i postavljanje mjernih uređaja u naseljima koja su najbliža fabrici.
Radović navodi da je na sjednicama Skupštine grada više puta predlagao postavljanje digitalnih mjerača kvaliteta vazduha u Karakaju, Ulicama i Ekonomiji, ali da njegove inicijative, kako tvrdi, nisu prihvaćene.
„Ovdje je narod baziran na sumnji. Znači, mi ovdje ne znamo da li oni nas truju. Vi ako kažete direktno da nas truju, oni vam slože krivičnu prijavu, i onda čovjek ne zna – nemam dokaze za ovo što pričam, ali vidno je“, rekao je Radović.
Upravo nedostatak dostupnih i nezavisnih mjerenja jedan je od ključnih problema koje ističu sagovornici. Bez podataka o sastavu prašine, koncentracijama zagađujućih materija i njihovom uticaju na zdravlje, nije moguće pouzdano utvrditi rizike kojima su stanovnici izloženi.
Uprava Nove Alumine nije odgovorila na pitanja redakcije
Novinarska ekipa pokušala je da dobije odgovor uprave kompanije na tvrdnje mještana, navode o ranijim incidentima na Drini i Sapni, planove za izgradnju energane i pitanja o bezbjednosti brane crvenog mulja.
Redakcija je u više navrata kontaktirala generalnog direktora kompanije Radislava Filipovića, ali u dostavljenom tekstu nema njegovog odgovora.
Ostaju otvorena pitanja o rezultatima inspekcijskih kontrola, uzrocima ranijih ekoloških incidenata, stvarnim emisijama iz postojećih postrojenja i planiranim kapacitetima energane.
Mještani ne traže zatvaranje fabrike od koje zavisi veliki broj porodica i privredni život ovog kraja. Traže, kako poručuju, da proizvodnja ne bude na štetu njihovog zdravlja i životne sredine.
Dok ne budu objavljeni nezavisni rezultati mjerenja i nalazi nadležnih institucija, strah stanovnika Jardana i okolnih naselja ostaće bez odgovora koji bi mogao da ga potvrdi ili otkloni.