Vještačka inteligencija, robotika, biotehnologija, zaštita životne sredine i mentalno zdravlje samo su neke od oblasti koje bi mogle obilježiti tržište rada u narednih 20 godina. Hoće li današnja djeca raditi poslove koji još ne postoje i da li ih obrazovni sistem uopšte priprema za takvu budućnost?
Ako bismo pokušali zamisliti kako će izgledati tržište rada 2046. godine, vjerovatno bismo teško mogli nabrojati sva zanimanja koja će tada postojati. Neki poslovi koje danas smatramo sigurnim mogli bi nestati, drugi će se potpuno promijeniti, a pojaviće se i profesije za koje još nemamo ni odgovarajuće nazive.
Vještačka inteligencija već mijenja način na koji radimo, učimo i komuniciramo. Roboti preuzimaju sve više zadataka, digitalni alati mijenjaju administraciju, a automatizacija ulazi u industrije koje su donedavno zavisile isključivo od ljudskog rada.
Ipak, budućnost rada neće pripadati samo programerima i inženjerima. Sve je više razloga da se očekuje kako će posebno vrijedni biti ljudi koji će uspjeti spojiti tehnološko znanje sa stručnim iskustvom, kreativnošću i sposobnošću donošenja odluka.
Vještačka inteligencija i robotika među vodećim oblastima
Stručnjaci za vještačku inteligenciju, robotiku, automatizaciju i sajber-bezbjednost mogli bi biti među najtraženijim radnicima u narednim decenijama.
Međutim, neće svi morati biti programeri. Biće potrebni i stručnjaci iz drugih oblasti koji razumiju tehnologiju i znaju kako je primijeniti u medicini, obrazovanju, pravu, novinarstvu, industriji i svakodnevnom poslovanju.
Posebno bi mogli dobiti na značaju poslovi povezani sa kontrolom AI sistema, provjerom njihovih rezultata, zaštitom podataka i sprečavanjem zloupotreba.
Medicina i biotehnologija: Život duži, potrebe veće
Starenje stanovništva, razvoj genetike i napredak medicinske tehnologije mogli bi dodatno povećati potrebu za zdravstvenim radnicima i istraživačima.
Genetski inženjeri, biotehnolozi, stručnjaci za regenerativnu medicinu, fizioterapeuti, medicinske sestre i stručnjaci za njegu starijih osoba mogli bi imati veoma značajnu ulogu.
Razvoj personalizovane medicine, u kojoj se liječenje prilagođava karakteristikama pojedinca, mogao bi otvoriti prostor za čitav niz novih profesija.
Voda, hrana i energija postaju pitanja budućnosti
Klimatske promjene i sve veći pritisak na prirodne resurse mogli bi zaštitu životne sredine pretvoriti u jedno od najvažnijih područja zapošljavanja.
Hidrogeolozi, stručnjaci za upravljanje vodama, klimatski analitičari, inženjeri obnovljivih izvora energije, eksperti za zaštitu biodiverziteta i upravljanje otpadom mogli bi biti veoma traženi.
Voda, hrana i energija neće biti samo ekološka pitanja već i pitanja ekonomije, bezbjednosti i opstanka zajednica.
Psiholozi i stručnjaci za mentalno zdravlje
Što više tehnologija bude prisutna u svakodnevnom životu, to bi ljudski kontakt mogao postati važniji.
Psiholozi, psihoterapeuti, logopedi, stručnjaci za razvoj djece i porodični savjetnici mogli bi imati sve značajniju ulogu.
Iako će vještačka inteligencija moći pružati određene oblike podrške, ljudsko povjerenje, empatija i stručna procjena teško će izgubiti vrijednost.
Novinarstvo i borba za provjerene informacije
U vremenu u kojem će biti moguće generisati hiljade tekstova, fotografija i video-snimaka za nekoliko sekundi, razlikovanje istinitog od lažnog sadržaja postajaće sve važnije.
Istraživački novinari, digitalni forenzičari, stručnjaci za provjeru činjenica, analitičari dezinformacija i eksperti za medijsku pismenost mogli bi imati važnu ulogu u društvu.
Vrijednost novinarstva neće se mjeriti samo brzinom objavljivanja informacija, već sposobnošću da se informacije provjere, stave u kontekst i objasne javnosti.
A šta je sa zanatima?
Dok se govori o vještačkoj inteligenciji i visokim tehnologijama, ne treba zanemariti ni zanimanja koja zahtijevaju praktične vještine.
Dobri električari, vodoinstalateri, serviseri, tehničari za robotiku i stručnjaci za instalacije mogli bi biti veoma traženi. Automatizacija može preuzeti mnogo poslova u kontrolisanim uslovima, ali je mnogo teže zamijeniti čovjeka u nepredvidivim situacijama koje zahtijevaju praktično znanje i brzo prilagođavanje.
Da li danas djecu pripremamo za zanimanja koja će postojati za 20 godina?
Možda je upravo to najvažnije pitanje. Djeca koja danas polaze u školu na tržište rada ulaziće u svijetu koji će se značajno razlikovati od današnjeg.
Zato bi, osim usvajanja školskog gradiva, trebalo razvijati kritičko razmišljanje, kreativnost, digitalnu pismenost, poznavanje stranih jezika i sposobnost rješavanja problema.
Nije dovoljno naučiti koristiti jedan program ili ovladati jednom tehnologijom. Važnije je naučiti kako se uči, kako se procjenjuju informacije i kako se znanje primjenjuje u novim okolnostima.
Prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma „Future of Jobs Report 2025“, do 2030. godine očekuju se značajne promjene na tržištu rada, uz rast potražnje za tehnološkim, zelenim i zdravstvenim zanimanjima. To nije precizna prognoza za 2046. godinu, ali pokazuje pravac u kojem se promjene već odvijaju.
Možda zato danas ne bi trebalo djecu usmjeravati prema jednom zanimanju za koje vjerujemo da će im garantovati sigurnu budućnost. Mnogo važnije je pripremiti ih da tokom života mogu mijenjati profesije, usvajati nova znanja i prilagođavati se svijetu koji se stalno mijenja.
Jer budućnost možda neće pripadati onima koji znaju najviše o jednoj stvari, već onima koji su spremni učiti cijelog života.
