Jedna od najvećih izbornih prednosti Gadija Eisenkota jeste jednostavna i neosporna činjenica – on nije Benjamin Netanyahu.
Za mnoge birače na jednim od najvažnijih izbora u istoriji Izraela, upravo bi to moglo biti dovoljno, piše u analizi koju je napravio CNN.
Izbori su zakazani za 27. oktobar.
Eisenkot, 66-godišnji bivši načelnik Generalštaba Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) i sin marokanskih imigranata, izrastao je u vodećeg kandidata opozicije koji opasno ugrožava decenijsku dominaciju aktualnog premijera.
Etnički napadi i historicitet: Prvi Mizrahi premijer?
Da je izborna trka dostigla usijanje, potvrdio je i nedavni incident kada je Yinon Magal, uticajni televizijski voditelj i odani Netanyahuov pristalica, oštro napao Eisenkota na etničkoj osnovi. Magal je Eisenkota nazvao „majmunom“ marokansko-mizrahijskog porijekla kojim upravljaju „aškenaske elite“, što je izazvalo žestoku medijsku oluju i primoralo čak i samog Netanyahua da osudi takav rječnik.
Eisenkotovo porijeklo donosi duboku simboliku. Izrael u svojoj historiji nikada nije imao premijera mizrahijskog porijekla (Jevreja s Bliskog istoka i iz sjeverne Afrike), koji su tradicionalno činili glasačku bazu Netanyahuovog Likuda. Za razliku od Netanyahuovog privilegovanog odrastanja u jerusalemskim političkim krugovima, Eisenkot je odrastao u radničkim sredinama u Tiberijasu i Eilatu, izvan glavnih centara moći.
Od generala do političkog lidera: Put obilježen ličnom tragedijom
Eisenkot je vojnu karijeru započeo 1978. godine u brigadi Golani, da bi od 2015. do 2019. godine obavljao funkciju načelnika Generalštaba. Zapažen je po odbrani vojne discipline i etike tokom kontroverznog suđenja vojniku Eloru Azariji 2016. godine, uprkos pritiscima desnice i samog Netanyahua.
U politiku je ušao 2022. godine, a nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023. pridružio se vanrednom ratnom kabinetu, koji je napustio u junu 2024. zbog izostanka strateškog plana za period nakon rata. Rat je za njega dobio i najtežu ličnu dimenziju — u borbama u Gazi poginuo je njegov sin Gal.
„Nad Galovim mezarom zakleo sam se da cijena koju je platio, kao i cijena koju su platili njegovi prijatelji, neće biti uzaludna“, napisao je Eisenkot u aprilu 2026. godine za Yedioth Ahronoth, ističući da je ta zakletva temelj njegove političke borbe.
Šta pokazuju ankete i šta je potrebno za pobjedu?
Najnovija istraživanja javnog mnjenja predviđaju da bi Eisenkotova stranka Yashar (hebrejski: Pravo ili Direktno) mogla osvojiti između 20 i 23 mandata u Knesetu (od ukupno 120), čime bi prestigla Likud. Eisenkot takođe vodi u anketama na pitanje ko je najpogodniji za funkciju premijera.
Međutim, put do vlasti pun je prepreka:
- Ni Netanyahuov desničarsko-ultraortodoksni blok ni opozicioni blok trenutno nemaju sigurnu većinu od 61 poslanika.
- Eisenkot bi za formiranje koalicije morao kombinovati desničarske, centrističke i ljevičarske stranke, a u igri je i opcija manjinske vlade uz prećutnu podršku arapskih stranaka.
Sigurnosna politika: Između „Dahiyeh doktrine“ i odbacivanja dvodržavnog rješenja
Iako ga Netanyahu pokušava prikazati kao umjerenog ljevičara, Eisenkotova bezbjednosna doktrina je izuzetno čvrsta. Unutar IDF-a povezuje se s takozvanom „Dahiyeh doktrinom“ (upotreba prekomjerne sile protiv infrastrukturnih ciljeva radi odvraćanja) i strategijom „kampanje između ratova“.
Njegovi ključni stavovi uključuju:
- Odnos prema Gazu: Obećava okončanje Hamasove vlasti u roku od 18 mjeseci i optužuje Netanyahua da produžava rat i žrtvuje taoce radi opstanka na vlasti.
- Palestinsko pitanje: Nakon 7. oktobra izričito je odbacio koncept dviju država, nazvavši njegove zagovornike „zabludjelima“, ali se protivi aneksiji Zapadne obale i najoštrije osuđuje nasilje ekstremnih doseljenika, nazivajući ga „jevrejskim terorizmom“.
- Iran: Dijeli ciljeve o sprečavanju Teherana da razvije nuklearno oružje, ali insistira da vojne pobjede moraju biti praćene i diplomatijom.
Odnos s Washingtonom i otpor Trumpovom miješanju
Uoči izbora, bivši američki predsjednik Donald Trump otvoreno je podržao Netanyahua, nazvavši ga „velikim premijerom ratnikom“ i upozorivši da bi bilo ko drugi bio pogrešan izbor.
Uprkos pokušajima Eisenkotovog tima da preko uticajnih donatora odgovore Bijelu kuću od miješanja u izbore, Trump je ostao pri podršci Netanyahuu. Ipak, analitičari procjenjuju da bi Eisenkotova vlada, bez ekstremno desnih partnera poput Ben-Gvira i Smotricha, bila daleko prihvatljiviji partner za širu regionalnu diplomatiju i eventualnu normalizaciju odnosa sa Saudijskom Arabijom.