U prepunoj sali Kuće Milanovića sinoć je održana promocija knjige „Otvaranje“ autorke Anete Zrnić Ovo djelo, nastalo s ciljem podizanja svijesti i razbijanja ukorijenjenih predrasuda, otvoreno govori o porodičnom nasilju koje često ostaje skriveno, o strahu koji čovjeka drži zarobljenim, ali i o snazi potrebnoj da se ponovo pronađu sloboda i vlastiti život.
Autorka, diplomirana pravnica, s problematikom porodičnog nasilja i visokokonfliktnih razvoda godinama se susretala kroz pravnu praksu, rad u kancelariji i edukacije, kao i kroz višegodišnji rad na svom blogu „Nasilje – šta i kako“. Sva ta profesionalna i ljudska iskustva, sticana tokom susreta sa žrtvama i praćenja sudskih i krivičnih postupaka, pretočila je u ovo dragocjeno svjedočanstvo.
Promocija je bila prilika za razgovor o životu onakvom kakav zaista jeste – bez uljepšavanja, maski i lažnog pozitivizma.
U uvodnom dijelu prenesena je i poruka recenzentkinje, psihoterapeutkinje Biljane Ćulafić, koja je istakla da ova knjiga nosi izuzetnu emocionalnu i psihološku težinu te predstavlja dragocjen vodič kroz introspekciju i ličnu transformaciju.
„Ovo nije literatura o sreći niti vodič za instant zadovoljstvo. Nema ništa zajedničko sa ‘brzom samopomoći’ i jeftinim pozitivizmom. Knjiga se fokusira na traumu nasilja u partnerskim i porodičnim odnosima te na načine prepoznavanja i prevazilaženja posljedica takvog iskustva u cilju ličnog rasta. U tom smislu, autorka je bliža Viktoru Franklu nego motivacionim govornicima čije se metode svode na pozitivnu autosugestiju. Knjiga nudi praktične i dobro promišljene smjernice za suočavanje sa traumatičnim situacijama. Napisana je u egzistencijalističkom i introspektivnom duhu. Život jeste težak, ali imamo inicijativu da ga promijenimo onda kada se suočimo sa istinom“, naglasila je Ćulafić, izdvojivši i ključnu poruku s korica knjige: „Ne umire se od loših partnerskih odnosa. Umire se od ostanka u njima. Odlazite na vrijeme.“
Zašto baš naziv „Otvaranje“?
Objašnjavajući kako je nastao naslov knjige, autorka Aneta Zrnić istakla je da se naziv nametnuo sam od sebe tokom petogodišnjeg procesa pisanja. „U knjizi se otvaraju iskustvene priče o nasilju, ali i brojni strahovi s kojima se žene koje preživljavaju nasilje svakodnevno suočavaju. Otvaraju se i mnoge tabu-teme našeg društva, o kojima se rijetko i nerado govori – od visokorizičnih trudnoća i akušerskog nasilja, preko razvoda braka, koji su danas sve češći, pa sve do unutrašnjih mentalnih barijera, strahova i teških psihičkih stanja“, navela je Zrnić.
Za razliku od brojnih djela koja se fokusiraju isključivo na torturu i položaj žrtve, autorka je u prvi plan stavila priče o pobjedi i preživljavanju. „Danas sa svih strana dobijamo informacije o tragičnim ishodima, dok priče žena koje su uspjele da se spasu ostaju po strani, iza zatvorenih vrata. Nismo imali uvid u to kako je neko uspio da preživi i koje je konkretne strategije primijenio. Njihova iskustva pokazuju nam kako su te žene došle do slobode i izborile se za svoje živote“, naglasila je autorka.
Djelo je napisano u formi svjedočanstva, bez navođenja imena, radi potpune zaštite identiteta osoba o kojima se govori. Lik o kojem je autorka najviše pisala osmišljen je kao „glavni lik“, iako knjiga nije roman, s jasnom i svjesnom namjerom- da se svaka žena koja je pročita podsjeti na to da u vlastitom životu mora biti nosilac radnje i glavna junakinja, a ne sporedni lik ili ukras.
Tehnologija i novi oblici nasilja nad ženama
Govoreći o potrebi da piše bez zadrške, Zervić je istakla da joj je bilo daleko važnije da prenese ogoljenu istinu nego da brine o tome kako će djelo biti prihvaćeno. Iskrena svjedočanstva, kako kaže, ključna su za edukaciju i zaštitu narednih generacija, posebno u svjetlu novih izazova koje donosi digitalno doba. „U budućnosti će nasilje nad djevojčicama i ženama biti još izraženije. Razlog za to je nagli napredak tehnologije. Iako će mlade žene biti obrazovanije i samostalnije, tehnologija donosi nove oblike ugrožavanja – danas je identifikovano čak 44 nova oblika digitalnog nasilja. Ono se ne dešava samo javnim ličnostima već i djevojčicama u svakodnevnom životu, kroz ucjene i zloupotrebu snimaka, fotografija i glasa pomoću tehnologija vještačke inteligencije. Takvo nasilje više ne ostaje između četiri zida niti u okvirima jedne države, već postaje prekogranični problem, jer kompromitujući materijali kruže čitavim svijetom. Zato moramo osnaživati žene i učiti ih strategijama zaštite“, upozorava Zrnić.
Razbijanje tišine i opasnosti od prekidanja postupaka
Na pitanje zašto se u prošlosti toliko ćutalo, autorka je podsjetila na to da se porodično nasilje decenijama smatralo „privatnom stvari“ u koju društvo ne treba da se miješa. Put ka otvorenijem razgovoru prokrčile su nevladine organizacije, aktivisti i hrabre žene koje su prve progovorile.
Ipak, autorka skreće pažnju na to da borba zahtijeva strateško strpljenje, ali i istrajnost do samog kraja. „Ponekad u nasilnom okruženju moramo prvo da prećutimo da bismo preživjeli – kako kaže i junakinja u knjizi: ‘Biće vremena da se otvorim i kažem šta mislim, ali prvo moram da preživim.’ Međutim, kada izađemo iz takve zajednice i prijavimo nasilje, od presudne je važnosti da istrajemo do kraja. Često se dešava da žena, u želji da se situacija konačno smiri, odustane od postupka usred procesa. To je zabluda – odustajanje ne donosi mir, već otvara vrata novim problemima u kasnijim borbama za starateljstvo i kontakt s djecom, kada situacija na kraju postaje još teža“, objašnjava autorka.
Kako okolina postaje produžena ruka nasilnika: fenomen DARVO
Posebno upečatljiv dio razgovora bio je posvećen načinu na koji društvo i okolina, često i nehotice, staju na stranu agresora. „Okolina najčešće, iz neznanja, postane produžena ruka nasilnika. U knjizi sam detaljno opisala metod koji je u stručnoj literaturi poznat kao DARVO (Deny, Attack, and Reverse Victim and Offender). Nasilnik prvo poriče nasilje, zatim napada žrtvu, a onda potpuno zamjenjuje uloge – prebacuje krivicu na nju i uvjerava rodbinu, komšije i prijatelje da je ona zapravo nasilna. Pred institucijama žene potom prolaze kroz dodatnu torturu, pri čemu se dovodi u pitanje njihovo mentalno zdravlje kako bi bile diskreditovane, zbog čega moraju prolaziti kroz iscrpljujuća vještačenja. Prijaviti nasilje nije jednostavan čin – takvi postupci mogu trajati 10, 15 pa i 18 godina.“
Poruka za kraj: Sreća je vlastiti izbor
Promocija je završena emotivnom porukom autorke, koja je pozvala prisutne da djecu uče empatiji, ali i samopoštovanju.
„Nećemo svi živjeti ‘srećno do kraja života’. Srećno će živjeti samo oni koji su dovoljno hrabri da budu srećni, jer sreća nije ništa drugo do čovjekov vlastiti izbor. Učimo djecu empatiji i ljubavi prema drugima, ali ih naučimo i kako da vole sebe. Ako budu znali da vole sebe, znaće i da razlikuju dobro od zla“, poručila je Aneta Zrnić na kraju zvaničnog dijela promocije.
Nakon razgovora uslijedili su pitanja i komentari publike te potpisivanje knjige, čime je završeno veče posvećeno važnoj temi porodičnog nasilja, njegovom prepoznavanju i putu ka slobodi. Promociju je moderirala Nataša Lazukić.