Posljednja knjiga Vedrane Rudan, „Kao da me ima“, ugledala je svjetlo dana. Riječ je o zbirci njenih najvažnijih kolumni i tekstova nastalih tokom gotovo tri decenije, koju je književnica pripremala zajedno sa sinom Slavenom Hrvatinom.
Rudan nije dočekala objavljivanje knjige. Preminula je 18. avgusta, u 77. godini, nakon duge i teške bolesti. Ipak, prije smrti je vidjela prvu verziju zbirke, odobrila izbor tekstova i odredila naslov.
Knjigu je pripremala sa sinom dok se liječila
Ideja za zbirku nastala je početkom ove godine. U to vrijeme Rudan se već gotovo dvije godine borila s bolešću, a njen sin joj je predložio da zajedno naprave izbor tekstova iz njenog dugogodišnjeg rada.
Namjera mu je, kako je ispričao za NIN, bila da joj pisanjem i radom na knjizi barem nakratko skrene misli sa liječenja.
Rudan je, naravno, na prijedlog odgovorila u svom prepoznatljivom stilu.
„To će se dobro prodavati kad umrem“, rekla je.
Hrvatin je nakon toga pregledao majčine arhive, stare kolumne, blog i tekstove koji su godinama ostali manje poznati. Od tog materijala nastala je prva verzija knjige.
Rudan se složila s naslovom „Kao da me ima“, a odlučila je i kojim tekstom zbirka treba da bude završena. Ostatak posla prepustila je sinu.
Pisala je i kada više nije mogla za računarom
Pisanje za Rudan nije prestalo ni kada joj je bolest ozbiljno otežala svakodnevni život.
Kada više nije mogla raditi za računarom, tekstove je pisala na mobilnom telefonu i slala sinu putem Vocapa.
Slaven Hrvatin godinama je bio uključen u njen rad. Vodio je njene internet stranice i pomagao joj oko objavljivanja tekstova, pa su tako zajedno prolazili i kroz reakcije javnosti na njene često provokativne kolumne.
Njeni tekstovi nerijetko su ostavljali utisak da između majke i sina postoje ozbiljni sukobi. Hrvatin kaže da je stvarnost bila potpuno drugačija i da su se često zajedno smijali naslovima i reakcijama koje bi izazvale njene kolumne.
„Uvijek traži koliko vrijedi tvoj rad“
Od majke je, kaže, naučio i kako da se odnosi prema vlastitom radu.
Savjetovala mu je da za svoj rad uvijek traži odgovarajuću naknadu, a kada jednom bude plaćen, da se ne ustručava tražiti više.
Priznao je da taj savjet još nije u potpunosti primijenio.
Kada govori o tome kako bi volio da ljudi pamte njegovu majku, ne izdvaja samo njene provokativne izjave i viralne snimke. Volio bi da ostane zapamćena prije svega po spremnosti da se suprotstavi moćnicima i kaže ono što drugi nisu imali hrabrosti javno izgovoriti.
Vedrana Rudan rođena je 29. oktobra 1949. godine u Opatiji. Radila je kao novinarka, kolumnistkinja, urednica i književnica, a tokom karijere izgradila je prepoznatljiv stil obilježen britkim jezikom, crnim humorom i otvorenim komentarima društvenih i političkih tema.
Književnu karijeru počela je 2002. godine romanom „Uho, grlo, nož“. Među njenim poznatijim djelima su „Ljubav na posljednji pogled“, „Ples oko Sunca“ i „Doživotna robija“. Njene knjige prevedene su na više jezika.
O svojoj bolesti govorila je javno, bez mnogo uljepšavanja, baš kao što je govorila i o drugim temama.
Nakon njene smrti na zvaničnoj stranici objavljena je poruka:
„Vedrana je otišla na područje bez signala.“
Bio je to način oproštaja koji je sama ranije poželjela.