Hrvatima „legitimni predstavnici“, Bošnjacima SNSD: Konstitutivnost po mjeri vlasti?
Dok Milorad Dodik i Dragan Čović insistiraju na poštovanju izborne volje konstitutivnih naroda, mogući odnos snaga u Klubu Bošnjaka Vijeća naroda RS otvara pitanje koliko taj princip vrijedi kada zaštitni mehanizmi postanu prepreka vladajućoj većini. Najava novog Ustava Republike Srpske ovom pitanju daje dodatnu težinu.
Za jedne konstitutivnost znači pravo da ih predstavljaju političari koji imaju povjerenje njihovih birača. Za druge bi, izgleda, moglo biti dovoljno da su mjesta nacionalno popunjena — čak i kada predstavnici dolaze iz stranke čije bi odluke trebalo da kontrolišu.
Upravo na taj politički paradoks upozorio je novoizabrani poslanik u NSRS Edin Ramić u svom statusu na FB a koji se tiče budućeg sastava Vijeća naroda Republike Srpske. Njegova objava dolazi u trenutku kada Milorad Dodik ponovo najavljuje donošenje novog Ustava RS i promjenu položaja institucije koju otvoreno označava kao prepreku.
Ko će birati bošnjačke delegate?
Ramić navodi da su među kandidatima SNSD-a koji, prema njegovoj računici, ulaze u Narodnu skupštinu RS Dijana Aramanda, Alen Šeranić, Nina Bukejlović i Elvida Vujić. Upozorava da bi odnos političkih snaga u budućem Klubu Bošnjaka Vijeća naroda mogao biti četiri prema četiri.
„Ako dobijemo četvrtog narodnog poslanika kompenzacijom onda će omjer u Vijeću naroda ostati 4:4“, navodi Ramić, povezujući takav rasplet s gubitkom mogućnosti samostalnog aktiviranja zaštite vitalnog nacionalnog interesa.
Ova računica još zahtijeva potvrdu kroz konačne mandate i posredni izbor delegata. Poslanici koje Ramić nabraja ne prelaze automatski u Vijeće naroda: oni učestvuju u izboru njegovih delegata.
Prema Izbornom zakonu BiH, delegate bira odgovarajući nacionalni klub poslanika NSRS. Ako u tom klubu nema dovoljno poslanika, izborno tijelo dopunjava se članovima izabranim preko odbornika istog konstitutivnog naroda. Konačna raspodjela delegatskih mjesta zavisi od glasanja i proporcionalne formule.
Zato je politički značajno ko osvaja bošnjačke poslaničke mandate, međutim ne treba proglašavati završenim ni sastav Vijeća ni ponašanje njegovih budućih delegata.
Koliko je Bošnjacima uopšte stalo do vlastite političke snage?
Pitanje odgovornosti, međutim, ne završava na SNSD-u.
Ćamil Duraković je za Avaz 6. oktobra ocijenio: „Izlaznost je gotovo pa pola od onoga što je bilo 2022.“ Slab rezultat povezao je s razjedinjenim nastupom probosanskih stranaka, međusobnim podmetanjima i navodnom prodajom glasova.
Istovremeno je upozorio da bi posljedice mogle biti vidljive upravo kroz slabljenje zaštite bošnjačkih interesa u Vijeću naroda i otvaranje prostora za ustavne promjene.
Bez obzira na konačne podatke o izlaznosti i raspodjelu mandata, Durakovićevo upozorenje otvara neugodno pitanje: koliko su stranke koje se pozivaju na bošnjačku konstitutivnost učinile da ona bude stvarna politička snaga?
Slabiji odziv Bošnjaka može biti posljedica razočaranja, nepovjerenja ili osjećaja da izbori ništa ne mijenjaju. Podijeljenost stranaka i njihovi međusobni obračuni dodatno su mogli obeshrabriti birače i rasuti glasove.
Prosto rečeno, svako je tjerao vodu na svoj mlin, a posljedice ostaju zajedničke. Jer mjesta u institucijama ne ostaju prazna zato što neko nije glasao. Popunjavaju ih drugi i preuzimaju moć odlučivanja. Konstitutivnost ostaje ustavno pravo i onima koji ne glasaju, ali politička moć da je koriste ne nastaje sama od sebe.
Konstitutivnost u Banjaluci, konstitutivnost u Sarajevu
Samo nekoliko dana ranije, nakon sastanka Dodika i Čovića u Banjoj Luci, konstitutivnost je ponovo predstavljena kao temelj političkog dogovora.
Čović je zagovarao promjenu izbornih pravila kako brojniji narod ne bi mogao birati predstavnike drugog naroda u Predsjedništvu i domovima naroda. Dodik je insistirao na poštovanju ustavnog položaja i izborne volje konstitutivnih naroda. Izbor Darijane Filipović u Predsjedništvo BiH bio je važan dio tog postizbornog razgovora.
U tom političkom tumačenju nacionalna pripadnost izabranog predstavnika nije dovoljna. Traži se i politička legitimacija unutar naroda koji predstavlja.
Kada se razgovor premjesti na Bošnjake u Republici Srpskoj, otvara se drugačije pitanje: da li se ista pažnja posvećuje njihovoj samostalnosti u odlučivanju, posebno kada bi njihovi predstavnici trebalo da ospore ( ili potvrde) odluku vladajuće stranke?
Članstvo u SNSD-u, naravno, nikome ne oduzima bošnjački identitet niti pravo da bude biran. Ni SDA ni bilo koja druga stranka nemaju monopol na predstavljanje Bošnjaka. Takođe, izbor Predsjedništva i izbor Vijeća naroda pravno su različiti postupci.
Ali upravo zato ostaje pitanje političke dosljednosti: ako se za jedne insistira na autentičnoj izbornoj volji, zašto bi kod drugih bilo nevažno stiče li vladajuća stranka presudan uticaj i na instituciju koja treba da ograniči njenu moć?
Vijeće naroda RS kao „problem“
Dodik je u oktobarskoj najavi izmjene Ustava RS govorio o redefinisanju rada i nadležnosti te institucije
U nastupu na RTRS-u 14. oktobra najavio je moguće proglašenje novog Ustava 9. januara, uz mogućnost pomjeranja roka. Predstavio ga je kao dokument koji bi uvažavao konstitutivnost i sprečavao institucionalne zloupotrebe. Govoreći o Bošnjacima i Hrvatima koje vlast bira zbog stručnosti, odbacio je primjedbe da su oni politički „njihovi“.
Dan kasnije RTRS je prenio njegovu znatno direktniju ocjenu:
„Nama je bio problem Vijeće naroda gdje je muslimanska delegacija uvijek podizala veto na sve važne stvari.“
U istom izvještaju najavljeno je preuređenje rada i nadležnosti Vijeća. Nenad Stevandić dosadašnje korišćenje zaštitnih procedura uglavnom je opisivao kao zloupotrebu.
U intervjuu Sputniku Stevandić je zagovarao preciznije definisanje vitalnog nacionalnog interesa i kriterijuma za njegovo pokretanje. Kao primjer naveo je osporavanje grba Nemanjića, dovodeći u pitanje osnov da ga drugi narodi tretiraju kao pitanje svog vitalnog interesa.
Politički pravac je, dakle, vidljiv: ono što predstavnici jednog naroda smatraju zaštitom, vlast opisuje kao blokadu koju treba ograničiti.
Topić: SNSD kroji politički ambijent po svojoj mjeri
Politička analitičarka Tanja Topić ocjenjuje da je ovo primjer na kojem se jasno mogu uočiti bosanskohercegovački paradoksi. Podsjeća na izbor Emila Vlajkija za potpredsjednika Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda, koji, prema njenoj ocjeni, nije izazvao kritike kakve godinama prate izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH.
„Imali smo primjer kada su Srbi izabrali potpredsjednika entiteta iz reda hrvatskog naroda, Emila Vlajkija, i nismo čuli nijedan kritički ton“, kaže Topić.
Prema njenim riječima, SNSD u Republici Srpskoj već odavno ima „svoje Bošnjake i Hrvate“, a kada mu nedostaju „njegovi Hrvati“, brzo ih nadomješta iz partnerske baze HDZ-a BiH.
„Još jedna potvrda kako SNSD politički ambijent kroji po sopstvenoj mjeri, pri čemu se pokazuje da ima potporu i tamo gdje ne bismo ni pomislili da je uopšte moguće“, ističe Topić.
Ona upozorava da nedostatak Bošnjaka koji zastupaju autentične interese svoje etničke zajednice može ozbiljno narušiti prava ovog konstitutivnog naroda u RS.
„SNSD-ovi Bošnjaci slijepo slijede političke naloge sopstvene stranke“, ocjenjuje Topić.
Četiri glasa u Vijeću naroda mogu oslabiti zaštitu, ali ne mogu sama promijeniti Ustav
Ipak, odnos četiri prema četiri ne znači isto u svim postupcima.
Za pokretanje zaštite putem dvotrećinske odluke osmočlanog nacionalnog kluba potrebno je šest glasova. Četiri delegata taj prag ne mogu dosegnuti sama. Ustav predviđa i proceduru preko više od jednog člana rukovodstva Vijeća, pa nije precizno tvrditi da odnos 4:4 automatski ukida svaki put zaštite.
Za ustavne promjene važi druga računica. Prema članu 135. važećeg Ustava RS, potrebno je najmanje 56 glasova poslanika NSRS, kao i većina u svakom klubu Vijeća naroda: po pet delegata u klubovima konstitutivnih naroda i tri među Ostalima.
Četiri delegata spremna da podrže novi Ustav nisu dovoljna. Ako druga četiri glasaju protiv, saglasnosti tog kluba nema. Zbog toga ni eventualna dvotrećinska skupštinska većina sama po sebi ne znači da je put do novog Ustava otvoren.
Granica parlamentarne moći
Čak ni potrebne većine u NSRS i Vijeću naroda ne bi značile da se Ustav RS može mijenjati mimo Ustava BiH.
Ustavni sud BiH je 26. marta 2026, u predmetu U-13/25, ukinuo odluku o utvrđivanju nacrta Ustava RS iz 2025. godine i naložio obustavljanje aktivnosti zasnovanih na njoj. Sud je utvrdio nesaglasnost s državnim ustavnim odredbama i obavezujućim odlukama tog suda. To ne isključuje buduću ustavnu reformu, ali znači da novi pokušaj mora poštovati isti pravni okvir.
Ramić u svojoj objavi odgovornost pripisuje političkim konkurentima i iznosi sumnje u moguću trgovinu glasovima. Takve sumnje zahtijevaju dokaze i ne mogu zamijeniti analizu izbornih pravila i stvarnog odnosa snaga.
Vijeće naroda ne mora biti formalno ukinuto da bi njegova kontrolna uloga bila oslabljena. Dovoljno je da stranačka disciplina nadjača spremnost njegovih delegata da samostalno procjenjuju odluke vlasti, a da se istovremeno suzi prostor za korišćenje zaštitnih procedura.
Zato budući sastav Kluba Bošnjaka i najave novog Ustava treba posmatrati zajedno. U središtu je pitanje da li je konstitutivnost jednako pravo svih naroda da učestvuju u vlasti i kontrolišu je — ili princip čije se značenje mijenja zavisno od toga čiju većinu ograničava.