Nakon nedavnog sastanka s Draganom Čovićem u Banjoj Luci, predsjednik RS Milorad Dodik najavio je da će, pored diplomatije, jedan od prioriteta u narednom periodu biti i Centralna banka BiH. S obzirom na to da ova institucija čuva monetarnu stabilnost zemlje i upravlja deviznim rezervama, postavlja se pitanje šta se zapravo krije iza ovih najava — posebno u momentu kada se Republika Srpska suočava sa značajnim finansijskim obavezama.
Da li je krajnji cilj politička kontrola nad kadrovima, borba za entitetske kvote ili opasan pokušaj sticanja pristupa deviznim rezervama radi krpljenja budžetskih rupa? Za Buku o ovoj temi govore ekonomisti Draško Aćimović i Igor Gavran.
Novac ili kadrovi: Dva pogleda na Dodikove namjere
Iako se u javnosti često spekuliše o tome da vlasti žele iskoristiti sredstva Centralne banke za vraćanje dugova, ekonomista Draško Aćimović smatra da je priča o posezanju za rezervama samo politička retorika bez realnog uporišta u praksi.
„Prvo, niko unutar Bosne i Hercegovine ne može uticati na Centralnu banku jer je ona u suštini pod nadzorom svjetskih centralnih banaka, između ostalog i BIS-a u Ženevi, koji je ‘majka svih centralnih banaka’. Tako da tu niko od političara u BiH ne može ništa uraditi na svoju ruku“, ističe Aćimović.
Premo njegovom mišljenju, pozadina Dodikovih i Čovićevih najava je primarno personalne i stranačke prirode:
„Ono što oni u ovom momentu žele jeste promjena viceguvernera i kadrovske strukture unutar Centralne banke, jer su neki od njih čak i skoro imenovani iz kvote Željka Komšića u Predsjedništvu BiH, pa HDZ sada želi da se to izmijeni i da se postave njihovi kadrovi. S druge strane, kadrovi iz reda srpskog naroda u Centralnoj banci svakako su imenovani od strane srpskog člana Predsjedništva Željke Cvijanović i tu nema ništa sporno. Dakle, u suštini je riječ o kadrovskim pitanjima.“
Aćimović dodaje da su bilo kakve najave o korišćenju rezervi nerealne, upoređujući ih s ranijim političkim obećanjima o smanjenju PDV-a:
„Sve priče o tome da će se devizne rezerve koristiti na ovaj ili onaj način samo su političke priče koje nemaju nikakve šanse da se ostvare, a toga su svjesni i sami političari u BiH. To je nalik pričama o smanjenju PDV-a: dobro znamo da se međunarodni kreditori prvi namiruju iz prikupljenih indirektnih poreza i da oni odlučuju o tome, tako da to nisu samostalne odluke naših političara. Isto važi i za Centralnu banku — tu nema nikakve opasnosti od dramatičnih promjena, već je u pozadini isključivo borba oko personalnih pitanja.“
Opasnost po monetarnu stabilnost i uništenje stubova države
S druge strane, ekonomista Igor Gavran upozorava da ovakve najave ipak nose ozbiljne rizike te da su motivisane željom za nenamjenskim trošenjem novca u trenutku kada su uobičajeni izvori finansiranja sve nedostupniji.
„Ovakve najave nisu ništa novo, a cilj je uvijek isti i moglo bi se reći dvostruk. Primarni cilj je, naravno, novac — odnosno namjera da se sredstva Centralne banke BiH iskoriste za nenamjensko trošenje kao alternativa uobičajenim zaduženjima, do kojih je sve teže doći, a čiji su uslovi sve gori“, navodi Gavran.
On ističe da bi bilo kakvo popuštanje političkim pritiscima i stavljanje ruku u devizne rezerve proizvelo dalekosežne posljedice po sve građane:
„To bi imalo katastrofalne posljedice po monetarnu stabilnost i dodatno bi povećalo inflaciju. Dugo godina bilo je potrebno da se izgradi ovakav nivo monetarne stabilnosti i steknu sredstva kojima CBBiH raspolaže, te bi se taj gubitak teško ikada nadoknadio.“
Osim finansijskog momenta, Gavran ukazuje i na političku dimenziju pritiska na ovu instituciju:
„Sekundarni cilj jeste upravo ova monetarna i ekonomska destabilizacija, kao i uništenje CBBiH, jer je ona jedan od rijetkih stabilnih stubova i ekonomije i države u Bosni i Hercegovini uopšte.“
Može li politika ‘slomiti’ Centralnu banku?
Uprkos stalnim političkim pritiscima i činjenici da Upravno vijeće i guvernera biraju političke strukture, sagovornici Buke saglasni su da je mehanizam zaštite Centralne banke BiH dovoljno jak da spriječi direktne zloupotrebe.
„Srećom, uvjeren sam da im to nikada neće biti omogućeno“, zaključuje Gavran. „Iako određeni politički uticaj na CBBiH postoji i danas — jer se i Upravno vijeće i guverner imenuju po političkim linijama — praktično upravljanje Bankom je, na sreću, dovoljno nezavisno i profesionalno da održava povjerenje u sistem i brani njena sredstva od zloupotreba.“
Poruka ekonomista je jasna- dok god postoje zakonske kočnice i međunarodni nadzor nad radom Centralne banke BiH, pokušaji vlasti da dođu do novca deviznih rezervi ostaće na nivou političkih želja, dok će se stvarna borba voditi oko pozicija i uticaja unutar same upravljačke strukture.