Odluka američkog predsjednika Donalda Trampa da sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom dogovori hitan uvoz ruskog dizela u Sjedinjene Američke Države predstavlja jedan od neobičnijih zaokreta u dosadašnjoj politici Vašingtona prema Moskvi.
Prema navodima BBC-ja, riječ je o više od 300.000 tona dizela, što na prvi pogled djeluje kao ogromna količina. Međutim, kada se uporedi sa potrošnjom SAD, slika je potpuno drugačija.
Američko tržište dnevno troši oko 3,6 miliona barela dizela, pa bi najavljena ruska isporuka, prema toj računici, pokrila potrebe SAD za manje od pola dana.
Drugim riječima, nije riječ o količini koja može dramatično promijeniti cijene goriva u Americi. Mnogo važnija može biti politička poruka koju ovaj dogovor nosi.
Zašto Tramp sada poseže za ruskim dizelom?
Jedno od mogućih objašnjenja jeste pritisak visokih cijena goriva na američke građane, posebno poljoprivrednike i transportni sektor.
Cijene dizela imaju veliki uticaj na troškove proizvodnje hrane, ali i na cijene transporta. Posebno su osjetljive savezne države poput Ajove, Kanzasa, Teksasa i Ohaja, gdje poljoprivreda i transport predstavljaju važan dio ekonomije.
A upravo je tu i politička dimenzija.
Prema analizi BBC-ja, Tramp se nalazi pod pritiskom uoči izbora za Kongres, koji se održavaju za manje od mjesec dana. Visoki troškovi života mogu postati ozbiljan problem za Republikansku stranku, posebno u državama u kojima je podrška birača manje sigurna nego ranije.
Zbog toga dogovor sa Moskvom može izgledati kao pokušaj da se što prije pokaže da predsjednik nešto konkretno preduzima protiv skupog goriva.
Problem je što će stvarni efekat na američko tržište vjerovatno biti veoma ograničen.
Velika politička poruka, mala količina goriva
Ako SAD za jedan dan potroše oko 3,6 miliona barela dizela, onda 300.000 tona nije količina koja može dugoročno riješiti problem visokih cijena.
Osim toga, ostaje pitanje logistike – kada bi ruski tankeri uopšte mogli stići do američkih luka i pod kojim uslovima bi se isporuka realizovala.
Zbog toga analitičari upozoravaju da bi stvarni uticaj na cijene goriva mogao biti minimalan.
Ali politički efekat je druga priča.
Tramp može poslati poruku biračima da je spreman da pregovara čak i sa Moskvom kada je u pitanju zaštita američkog potrošača.
To je posebno zanimljivo jer dolazi u trenutku kada SAD i dalje pokušavaju da izvrše pritisak na Rusiju zbog rata u Ukrajini.
Dogovor sa Putinom otvara i pitanje sankcija
Najveći problem nije količina dizela, već ono što ovaj potez simbolički znači za zapadnu politiku prema Rusiji.
Omogućavanje plasmana ruskog goriva na američko tržište moglo bi oslabiti dio efekata sankcija i otvoriti pitanje da li se ekonomski pritisak na Moskvu počinje prilagođavati političkim i ekonomskim potrebama Vašingtona.
Ako Rusija od takvog aranžmana ostvari dodatne prihode, dio tog novca može indirektno povećati njene finansijske mogućnosti u trenutku kada rat u Ukrajini i dalje traje.
Istovremeno, ruska naftna industrija suočava se sa ozbiljnim problemima zbog ukrajinskih napada na rafinerije i energetsku infrastrukturu.
Zato dogovor nije jednostavan ni za Moskvu. Rusiji je potreban prihod od energenata, dok Vašingtonu treba stabilnije i jeftinije gorivo.
Upravo tu se susreću geopolitički interesi i unutrašnja američka politika.
Trampu je potrebna brza pobjeda pred izbore
Posebnu težinu ima činjenica da je u pojedinim američkim saveznim državama već počelo prevremeno glasanje.
Birači tako odluke o tome kome će dati svoj glas donose upravo u trenutku kada osjećaju posljedice visokih troškova života i rasta cijena goriva.
U takvoj situaciji Trampu je potrebna mjera koja može brzo proizvesti politički efekat.
Međutim, ako najavljena količina ruskog dizela zaista pokriva manje od pola dana američke potrošnje, teško je očekivati da će sama po sebi značajno oboriti cijene.
Zbog toga se ovaj dogovor može posmatrati prije svega kao politički signal, a tek onda kao ozbiljna energetska intervencija.
Šta sve ovo znači za Ukrajinu?
Za Kijev je ovakav razvoj događaja potencijalno mnogo ozbiljniji.
Godinama je osnovna logika zapadne politike bila da se ekonomskim sankcijama ograniče prihodi Rusije i time smanji njena sposobnost finansiranja rata.
Ako Washington sada direktno ili indirektno otvara vrata za veći plasman ruskih energenata, Moskva dobija dodatni prostor za zaradu.
To ne znači da će jedan ovakav aranžman promijeniti tok rata u Ukrajini, ali može biti važan simbolički presedan.
Jer poruka može biti vrlo jednostavna: kada američki ekonomski interes dođe u sukob sa sankcionom politikom, Bijela kuća je spremna napraviti izuzetak.
A to je mnogo veća vijest od samih 300.000 tona dizela.
Za Trampa – pokušaj da smiri birače. Za američke vozače – potencijalno tek simbolična pomoć. Za Putina – nova prilika za prihod. Za Ukrajinu – još jedan znak da se zapadna politika prema Moskvi može mijenjati kada se promijene američki interesi.