Projekt Južne interkonekcije mogao bi imati posljedice koje daleko nadilaze pitanje snabdijevanja Bosne i Hercegovine gasom, upozorava njemački list Die Zeit, analizirajući političke, pravne i poslovne rizike ovog projekta.
U tekstu pod naslovom „Ovaj gasovod donosi samo probleme. Osim Trumpovim prijateljima“, njemački list povezuje projekat sa poslovnim interesima ljudi bliskih američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, neriješenim pitanjem državne imovine u BiH i mogućom ulogom OHR-a.
Posebno oštru ocjenu iznio je Boris Mijatović, zastupnik Zelenih u Bundestagu koji se bavi pitanjima Zapadnog Balkana.
„Amerikanci su, samo radi unosnih poslova, spremni ovdje zapaliti kuću!“, rekao je Mijatović.
Južna interkonekcija trebalo bi da poveže gasnu mrežu BiH sa hrvatskim sistemom i terminalom za ukapljeni prirodni gas na Krku. Projekat se predstavlja kao način za diverzifikaciju snabdijevanja i smanjenje zavisnosti od ruskog gasa. Hrvatska i BiH su u aprilu potpisale sporazum o izgradnji, a procjene vrijednosti projekta i šireg investicionog paketa kreću se oko 1,5 milijardi dolara.
AAFS u zakonu: „Nikada nisam vidio nešto slično“
Jedno od ključnih pitanja koje Die Zeit otvara jeste način na koji je američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy postala centralni akter projekta.
U zakonskim izmjenama u Federaciji BiH kompanija AAFS Infrastructure and Energy d.o.o. iz Sarajeva određena je kao nosilac investicije Južne interkonekcije. Dokumentacija Parlamenta FBiH potvrđuje da je riječ o društvu čiji je vlasnik američki AAFS Infrastructure and Energy LLC.
Upravo ta činjenica izaziva pažnju njemačkog lista.
„Nikada se nisam susreo s tim da je u tekstu zakona izričito navedena kompanija! To je nedopustivo!“, rekao je Mijatović.
AAFS je osnovan tek 2025. godine, a prema dostupnim izvještajima nema prethodno iskustvo u izgradnji i upravljanju infrastrukturom ove veličine. Kompaniju vode Jesse Binnall, bivši Trumpov advokat, i Joseph Flynn, brat bivšeg Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna.
Binnall je ranije zastupao Trumpa i podržavao tvrdnje o navodnim izbornim nepravilnostima na predsjedničkim izborima 2020. godine, dok je Joseph Flynn poslovno povezan s energetskim projektima kompanije.
AAFS, s druge strane, odbacuje političke interpretacije svog angažmana. Kompanija je ranije poručila da nije uključena u političke aktivnosti u BiH i da je njen rad isključivo poslovno usmjeren na investicije, energetsku infrastrukturu i ekonomski razvoj.
Ziško: „Gas čini svega tri posto energetskog miksa“
Die Zeit problematizira i samu ekonomsku i energetsku opravdanost projekta.
Denis Ziško iz Aarhus centra smatra da BiH ne bi trebalo da ulaže u novu gasnu infrastrukturu u obimu koji se planira, posebno imajući u vidu udio gasa u ukupnom energetskom miksu zemlje.
„Snabdijevanje Sarajeva energijom dijelom zavisi od ruskog gasa, ali ta zavisnost može se lako ukloniti na drugi način. Gas čini svega tri posto energetskog miksa zemlje“, rekao je Ziško.
On smatra da se Južna interkonekcija ne uklapa u dugoročne klimatske ciljeve Evropske unije, kojoj BiH želi pristupiti.
Prema pisanju Die Zeita, američki energetski planovi u BiH ne odnose se samo na gasovod. U širem paketu pominju se i gasne elektrane u Tuzli, Kaknju i Mostaru.
„Te elektrane nam uopće nisu potrebne“, poručio je Ziško.
Slične kritike ranije su iznosile i organizacije za zaštitu životne sredine, koje upozoravaju da bi dugoročna ulaganja u gasnu infrastrukturu mogla biti u suprotnosti sa evropskom energetskom tranzicijom.
Istovremeno, zagovornici projekta tvrde da Južna interkonekcija ima strateški značaj jer bi BiH omogućila pristup alternativnim izvorima gasa i smanjila zavisnost od ruskog snabdijevanja.
Gasovod otvara mnogo veće pitanje – čije je zemljište?
Najosjetljiviji dio analize Die Zeita odnosi se na pitanje državne imovine.
Za izgradnju gasovoda potrebno je riješiti imovinsko-pravne odnose na zemljištu kojim bi prolazila trasa. Upravo tu se otvara šire pitanje statusa državne imovine BiH, koje decenijama predstavlja jedno od najspornijih političkih pitanja u zemlji.
Njemački list upozorava na mogućnost da se neriješeno pitanje državne imovine počne rješavati kroz potrebe konkretnog infrastrukturnog projekta.
Takav scenario, prema interpretaciji autora, mogao bi imati posljedice koje bi bile znatno šire od samog gasovoda.
Poseban problem predstavljala bi eventualna odluka koja bi omogućila korištenje zemljišta prije konačnog rješavanja pitanja državne imovine, jer bi takav potez mogao otvoriti prostor za nove pravne sporove.
Die Zeit u tom kontekstu razmatra i mogućnost da se pitanje državne imovine na određeni način poveže s međunarodnim pritiskom i djelovanjem OHR-a.
Crishock preuzeo OHR, Die Zeit razmatra moguću intervenciju
Ovaj dio teksta dobija dodatnu težinu zbog promjene na čelu OHR-a.
Christian Schmidt napustio je funkciju visokog predstavnika, a Louis J. Crishock je 1. jula 2026. preuzeo dužnost vršioca dužnosti visokog predstavnika. Upravni odbor PIC-a kasnije je potvrdio da Crishock ostaje na toj funkciji do postizanja dogovora o novom visokom predstavniku.
Sam Crishock je nakon preuzimanja dužnosti poručio da će OHR nastaviti djelovati u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom, podržavati institucije BiH i ustavni poredak zemlje.
Die Zeit, međutim, razmatra drugačiji scenario.
Autor teksta postavlja pitanje da li bi široke ovlasti OHR-a u nekom trenutku mogle biti iskorištene za rješavanje imovinskih prepreka koje stoje na putu realizaciji Južne interkonekcije.
To je, važno je naglasiti, procjena i scenario koji iznosi njemački list, a ne najavljena odluka OHR-a.
Upravo tu Die Zeit vidi potencijalni sudar između ekonomskih interesa investitora, međunarodne politike i ustavnog poretka BiH.
„Poslovni interes ne smije postati pokretač političkih odluka“
Die Zeit Južnu interkonekciju zato ne posmatra samo kao energetski projekat.
U fokusu su odnosi Washingtona prema BiH, poslovni interesi ljudi povezanih s Trumpovim političkim krugom, neriješena državna imovina, odnos prema Dodiku i buduća uloga međunarodne zajednice.
AAFS je dobio snažnu podršku američke administracije i diplomatskih struktura, dok su njegovi predstavnici u Sarajevu održavali sastanke sa najvišim domaćim zvaničnicima. Američka ambasada je javno potvrđivala sastanke sa rukovodstvom kompanije.
Istovremeno, postoje i ozbiljna pitanja o transparentnosti procesa. Analiza Bankwatcha, na primjer, upozorila je na rizike direktnog određivanja kompanije bez klasičnog konkurentskog postupka, kao i na činjenicu da AAFS nema prethodno iskustvo u sličnim projektima.
Kompanija odbacuje političke interpretacije i insistira da je njen angažman poslovne prirode.
Za Die Zeit, međutim, upravo spoj velikog infrastrukturnog projekta, međunarodne politike i neriješenog pitanja državne imovine predstavlja razlog za zabrinutost.
Mijatović je svoj stav sažeo u jednoj rečenici koja je privukla posebnu pažnju:
„Amerikanci su, samo radi unosnih poslova, spremni ovdje zapaliti kuću!“
Ta izjava predstavlja njegovu političku ocjenu, dok će stvarni domet Južne interkonekcije zavisiti od toga kako će biti riješena pravna pitanja, kakav će biti konačni odnos institucija BiH prema investitoru i hoće li projekat biti realizovan u skladu sa domaćim zakonima i evropskim energetskim standardima.