Nekada je klađenje imalo relativno jasne granice. Fudbal, konjske trke, tenis, eventualno pobjednik izbora ili dobitnik Oscara. Danas te granice ubrzano nestaju. Na platformama poput Polymarketa i Kalshija može se trgovati gotovo svakim događajem koji je moguće dovoljno precizno definisati: izborima, ratovima, cijenom Bitcoina, odlukama centralnih banaka, vremenskim prilikama, Nobelovom nagradom, filmskim kritikama, političkim imenovanjima, pa čak i riječima koje će Donald Trump izgovoriti tokom određenog perioda. Bloomberg je ovaj fenomen sažeo naslovom da su tržišta predviđanja “pretvorili svijet u kazino”.
Na Polymarketu trenutno postoje tržišta koja obuhvataju politiku, izbore, geopolitiku, ekonomiju, tehnologiju, kulturu, sport, kriptovalute i vremenske prilike. Na Kalshiju se, između ostalog, trguje očekivanjima o odlukama američkih Federalnih rezervi, inflaciji, izborima, Nobelovoj nagradi, rezultatima iz svijeta zabave i političkim potezima. Na posebnoj Kalshi stranici posvećenoj Donaldu Trumpu nalaze se tržišta o tome koliko će puta objaviti nešto na svojoj mreži Truth Socialu, koliko će predsjedničkih akcija preduzeti tokom sedmice, koga će imenovati na neku funkciju ili hoće li kritikovati predsjednika Federalnih rezervi.
Polymarket je otišao još dalje u mikroskopskom praćenju javnog života. Postoji tržište “Šta će Trump reći ove sedmice?”, na kojem se trguje riječima i izrazima poput “Dictionary”, “Too Late”, “Kim Jong Un”, “NFL”, “Witch” i drugih. Cijena svakog odgovora mijenja se iz minuta u minut, zavisno od toga koliko ljudi misli da će predsjednik tu riječ zaista izgovoriti.
Bloomberg je početkom godine opisao i tržišta na kojima se trgovalo time hoće li Jerome Powell, tadašnji predsjednik Federalnih rezervi, tokom konferencije za novinare izgovoriti riječi poput “renovation”, “projection” ili “trade war”, dok su se istovremeno ljudi mogli kladiti na temperaturu u Seattleu, ishod pravnog spora Elona Muska protiv OpenAI-ja ili čak — na Polymarketu — na pitanje hoće li se Isus Hrist vratiti prije 2027. godine.
To je možda najlakši način da se razumije koliko se tržište proširilo: predmet opklade više nije samo rezultat događaja. Predmet opklade može biti gotovo svaka mjerljiva činjenica iz budućnosti.
Nije kladionica — barem ne želi da se tako zove
Polymarket i Kalshi uporno naglašavaju da nisu klasične kladionice, već tržišta predviđanja. Razlika nije samo semantička.
U tradicionalnoj kladionici, kladionica određuje kvotu, vi je prihvatate i kladite se protiv kuće. Na tržištu predviđanja (engl. prediction market), korisnici trguju jedni protiv drugih. Umjesto klasične kvote, kupuju se ugovori koji vrijede između nula i jednog dolara. Ako se, na primjer, ugovor “DA” na pitanje hoće li se nešto dogoditi prodaje za 63 centa, tržište taj ishod približno procjenjuje na 63 odsto vjerovatnoće. Ako se događaj zaista desi, ugovor vrijedi jedan dolar. Ako ne, vrijedi nula, objašnjava Financial Times.
Još važnije, ugovor ne morate držati do kraja. Ako ste ga kupili za 30 centi, a nova vijest promijeni očekivanja i cijena poraste na 70 centi, možete ga prodati i uzeti razliku.
Zbog toga “prediction market” više liči na berzu nego na tiket u sportskoj kladionici.
Smarkets, jedan od starijih primjera “berze opklada” (engl. betting exchange), otvoreno objašnjava da korisnici postavljaju vlastite kvote i klade se jedni protiv drugih, kao na tržištu gdje se pozicije kupuju i prodaju.
Tu i počinje mnogo ozbiljnije pitanje.
Jer možda više nije najzanimljivije na šta se sve može kladiti.
Mnogo je važnije šta se događa kada cijena tih opklada počne uticati na stvarni svijet.
Kada prognoza više nije samo prognoza
Prediction marketi su dugo branili svoj smisao argumentom “mudrosti gomile”: hiljade ljudi sa različitim informacijama ulažu stvaran novac i tako zajednički proizvode bolju procjenu budućnosti nego pojedinačni analitičar, novinar ili anketa.
Problem nastaje kada se rezultat te “gomile” počne objavljivati kao vijest.
WIRED je u septembru opisao kako Polymarket sve više funkcioniše i kao medijska kompanija: proizvodi newslettere koji izgledaju poput političkih biltena, objavljuje vlastite interpretacije vijesti, razvija podcast, a njegove tržišne vjerovatnoće sve češće ulaze u mainstream medije. Kalshi je sklapao partnerstva sa velikim američkim medijskim kućama. Time nastaje zatvoren krug: vijest promijeni tržišnu cijenu –
– promijenjena tržišna cijena postane vijest – ta vijest zatim može dodatno uticati na ponašanje birača, investitora, političara ili štediša.
U tom trenutku, tržište više samo ne predviđa stvarnost. Ono počinje učestvovati u njenom oblikovanju.
A šta ako neko zna nešto prije ostalih?
Najveći problem za prediction markete posljednjih mjeseci nije etička rasprava o tome je li pristojno zarađivati na ratu. Mnogo opasniji problem je mogućnost da ljudi sa povlaštenim informacijama koriste tržište da zarade prije nego što ostatak svijeta sazna šta se događa.
Financial Times je početkom godine pronašao 12 novoosnovanih Polymarket naloga koji su zaradili više od 330.000 dolara opkladama na američki napad na Iran. Ukupno su uložili oko 67.000 dolara, a najveći dio novca plasiran je u šest sati neposredno prije napada 28. februara. Nalozi su se kladili gotovo isključivo na događaje povezane s Iranom i imali su besprijekoran rezultat.
Guardian je ranije pisao o korisniku koji je, dan prije izraelskog napada na Iran, uložio desetine hiljada dolara na ishod koji je tada tržište smatralo malo vjerovatnim. Nakon napada, isplaćeno mu je 128.000 dolara. Isti korisnik je nastavio pogađati slična tržišta i ostvario dodatne profite.
U aprilu je Guardian otkrio još neobičniji slučaj. Desetine novih naloga na Polymarketu počeli su kupovati ugovore na američko-iranski prekid vatre neposredno prije nego što ga je Trump objavio. Jedan korisnik uložio je približno 72.000 dolara i ostvario oko 200.000 dolara profita.
Bloomberg je problem opisao u još širem kontekstu. Analize sumnjivih naloga procijenile su da bi potencijalno povlašteno trgovanje na ratnim i političkim tržištima moglo biti povezano sa profitima od oko 143 miliona dolara, iako sama statistička anomalija nije dokaz da je svaki od tih poslova počivao na insajderskoj informaciji.
Reuters je potom pregledao nekoliko neobično dobro tempiranih poslova koji su prethodili velikim odlukama Trumpove administracije o Iranu, Venecueli i trgovinskoj politici. Stručnjaci koje je Reuters konsultovao ocijenili su da obrasci zaslužuju regulatornu provjeru upravo zato što su se velike pozicije otvarale neposredno prije iznenadnih političkih odluka.
To je ključna razlika između izbora i, recimo, vojnog udara. Kod izbora, informacije su uglavnom javne: ankete, kampanje, izlaznost.
Kod vojne operacije postoji mali broj ljudi koji unaprijed zna vrijeme napada. Ako jedan od njih ili neko iz njegovog kruga može nekoliko sati ranije otvoriti anonimni nalog i kupiti ugovor “DA”, tržište se pretvara u mjesto na kojem se državna tajna može monetizovati.
Koliko se na tome može zaraditi?
Dovoljno da to više nije egzotična zabava.
Financial Times je nedavno pisao o zatvorenoj grupi vrhunskih Polymarket trgovaca pod nazivom “Alpha”, među kojima su mladi matematičari, analitičari i ljudi koji satima prate političke signale, otvorene izvore, ratne vijesti i podatke. Prema FT-u, članovi grupe zajedno su zaradili desetine miliona dolara na političkim i geopolitičkim tržištima.
To ne znači da je taj novac stečen nelegalno. Naprotiv, veliki dio njihovog posla počiva na ekstremno detaljnoj analizi javno dostupnih informacija.
Ali upravo zbog toga granica postaje teško vidljiva. Je li neko genijalno spojio dostupne podatke? Ili je znao nešto što drugi nisu mogli znati?
Regulatoru je ponekad potrebno mnogo više od neobično precizne opklade da bi dokazao razliku.
Kada je insajder bukvalno čovjek pored predsjednika
Najjasniji primjer rizika pojavio se ove godine na Kalshiju.
Reuters je u julu objavio da američka savezna Komisija za trgovinu robnim fjučersima (Commodity Futures Trading Commission – CFTC) istražuje dugogodišnjeg Trumpovog operatera telepromptera Gabriela Pereza zbog mogućeg trgovanja povlaštenim informacijama. Kalshi je prijavio sumnjivu aktivnost nakon opklada koje su mogle imati koristi od unaprijed poznatog sadržaja predsjednikovih govora. Perez je, prema Reutersu, na tim poslovima zaradio više od 90.000 dolara. Sarađivao je s istragom i stavljen je na neplaćeno odsustvo.
To savršeno pokazuje koliko su opklade na izgovorene riječi i pojmove (engl. mention markets) osjetljive.
Ako se ljudi mogu kladiti hoće li predsjednik izgovoriti riječ “Iran”, “China” ili “tariffs”, onda osoba koja unaprijed vidi govor ima praktično isti problem povlaštene informacije kao bankar koji zna za spajanje dvije kompanije prije javnosti.
Polymarket je nakon niza kontroverzi promijenio svoja pravila i zabranio trgovanje na osnovu ukradenih povjerljivih informacija, nezakonito pribavljenih “dojava” ili u situacijama kada trgovac može uticati na sam ishod. Platforma je potom angažovala Chainalysis da razvije alate za prepoznavanje obrazaca karakterističnih za insajdersko trgovanje, piše Bloomberg.
WIRED je u septembru objavio dokumente prema kojima je američki CFTC pokrenuo najmanje tri ranije neobjavljene istrage vezane za Polymarket, uključujući tržišta o Bidenovim pomilovanjima i Iranu.
Ko ovo uopšte reguliše?
Odgovor zavisi od države — i upravo to pokazuje koliko je pravni okvir još uvijek nestabilan.
U SAD-u Kalshi posluje kao regulisano tržište pod nadzorom CFTC-a, što kompanija koristi kao glavni argument da njeni proizvodi nisu obične opklade nego finansijski ugovori o događajima (engl. event contracts).
Polymarket je imao mnogo turbulentniji odnos s američkim regulatorima. Nakon nagodbe sa CFTC-om 2022. godinama je bio nedostupan američkim korisnicima na glavnoj platformi, iako su ograničenja zaobilažena VPN-ovima. Bloomberg bilježi da se američki regulatorni odnos prema cijeloj industriji značajno promijenio nakon Trumpovog povratka na vlast.
Evropa je krenula u drugom pravcu. Španija je u maju blokirala Polymarket i Kalshi i pokrenula postupke zbog poslovanja bez odgovarajućih licenci za igre na sreću. Reuters je izvijestio da su platforme privremeno zabranjene upravo zato što španske vlasti smatraju da se njihovi proizvodi ne mogu jednostavno izuzeti iz nacionalnih zakona o kockanju.
Guardian navodi da su pristup Polymarketu ograničile ili blokirale i Francuska, Belgija, Nizozemska i Rumunija.
Brazil je otišao još dalje i blokirao 27 prediction-market platformi, uključujući Polymarket i Kalshi, uz obrazloženje da pokušavaju proizvode koji funkcionišu poput klađenja predstaviti kao finansijske derivate. Brazilski regulator istovremeno je ograničio koje vrste događaja uopšte mogu biti predmet derivativnih ugovora, javlja Reuters.
U samim Sjedinjenim Državama traje sukob između savezne vlasti i pojedinih saveznih država: CFTC tvrdi da “event contracts” potpadaju pod federalnu regulaciju derivata, dok brojne države tvrde da je riječ o klađenju koje mora poštovati njihove zakone o igrama na sreću, piše Reuters.
Trump, porodica i prediction markets
Donald Trump je u ovu priču ušao na više nivoa, zbog čega je američka regulatorna rasprava dobila i političku dimenziju.
Pod Bidenovom administracijom CFTC je pokušavao ograničiti tržišta koja se odnose na izbore, politiku i sport. Bloomberg piše da se nakon Trumpovog povratka u Bijelu kuću odnos savezne vlasti prema industriji bitno promijenio.
Donald Trump Jr. postao je plaćeni savjetnik Kalshija, a kasnije i investitor i savjetnik Polymarketa preko fonda 1789 Capital. Izvršni direktor Kalshija Tarek Mansour potvrdio je WIRED-u da je Trump Jr. plaćeni savjetnik kompanije, uz tvrdnju da nema nikakvu ulogu u regulatornim ili vladinim odlukama vezanim za Kalshi.
Trump Media and Technology Group, kompanija iza Truth Sociala, takođe je istraživala mogućnost vlastitog prediction-market proizvoda, piše The Guardian.
Sam američki predsjednik je u maju oštro napao američke savezne države koje pokušavaju ograničiti “prediction markets” i zagovarao federalni nadzor industrije. Istovremeno je njegov sin poslovno povezan sa dvije najveće platforme. Zbog toga protivnici industrije govore o mogućem sukobu interesa, dok kompanije i Trump Jr. tvrde da njegov privatni poslovni angažman nema veze s regulatornom politikom administracije.
Dodatnu kontroverzu čini činjenica da postoji čitava kategorija tržišta koja se odnosi upravo na Trumpove poteze i riječi — šta će reći, koga će smijeniti, koga će imenovati, koje države će posjetiti ili kakvu će odluku donijeti.
To nameće novo pitanje: šta se događa kada se javna funkcija pretvori u hiljade kratkoročnih tržišnih događaja, a ljudi iz neposrednog okruženja vlasti potencijalno znaju odgovor prije svih drugih?
Najveći problem možda tek dolazi
Početkom oktobra Polymarket je otvorio mnogo ozbiljniju raspravu.
Na platformi su se pojavile opklade na pitanje hoće li neke od najvećih britanskih banaka, uključujući HSBC i Lloyds, propasti do kraja godine. Do trenutka Guardianovog izvještaja na takvim tržištima bilo je uloženo više od 77.000 dolara.
Sama suma nije velika za globalni finansijski sistem. Problem je princip. Banka ne propada poput fudbalskog tima koji primi go više.
Banka može propasti zato što dovoljno ljudi povjeruje da će propasti. Ako se pojavi tržište sa naslovom “Hoće li HSBC propasti?”, zatim se cijena ugovora počne brzo kretati, pa tu vjerovatnoću prenesu društvene mreže, influenseri i mediji, može se stvoriti signal koji štediše tumače kao upozorenje. Povuku novac. Drugi vide povlačenja i urade isto.
Tako prognoza može početi pomagati stvaranju upravo onog događaja koji navodno samo predviđa.
Britanski poslanik Bobby Dean upozorio je, prema Guardianu, da bi takva tržišta mogla pogoršati finansijsku nestabilnost i potencijalno doprinijeti paničnom povlačenju depozita, poput procesa koji su igrali ulogu u krizama Silicon Valley Banka i Credit Suissea 2023. godine. Britanski FCA razgovara s međunarodnim regulatorima, a Bank of England prati razvoj situacije.
To je suštinski drugačiji problem od čovjeka koji izgubi 50 dolara kladeći se na to hoće li Trump izgovoriti neku riječ. Jer prediction market tada više nije samo ogledalo očekivanja. Postaje mogući akter. I upravo tu cijela priča o “mudrosti gomile” ulazi na mnogo opasniji teren.
Finansijska tržišta već decenijama znaju da očekivanja mogu stvarati stvarnost. Ako investitori vjeruju da valuta pada, prodaju je i ubrzavaju pad. Ako vjeruju da je banka nelikvidna, povuku depozite i mogu je učiniti nelikvidnom.
Prediction markets toj dinamici dodaju nešto novo: jednostavnu, javno vidljivu brojku koja izgleda kao vjerovatnoća. HSBC će propasti — 18%. Čak i ako iza tih 18 odsto stoji relativno malo novca, nedovoljna likvidnost ili nekoliko agresivnih anonimnih trgovaca, brojka na ekranu djeluje autoritativno. A kada tu brojku počnu prenositi mediji, ona više nije samo opklada nekoliko korisnika. Postaje informacija o banci.
Od prognoze do samog događaja
Prediction marketi imaju jedan snažan argument u svoju korist: ljudi koji rizikuju vlastiti novac imaju razlog da ozbiljno razmišljaju o budućnosti, pa cijene takvih ugovora mogu agregirati informacije koje ankete, komentatori i mediji ne uspijevaju uhvatiti. Polymarket svoje tržište upravo tako predstavlja — kao način da se raspršeno znanje pretvori u javno vidljivu procjenu vjerovatnoće, prenosi Financial Times.
Ali pitanje koje ostaje otvoreno nije samo koliko dobro predviđaju budućnost. Pitanje je šta se događa kada ljudi počnu vjerovati tim prognozama dovoljno da zbog njih mijenjaju ponašanje.
Na izborima to može uticati na donatore, kampanje, medijsko izvještavanje ili percepciju ko “vodi”. U geopolitici cijena može otkriti da neko možda zna nešto o vojnoj operaciji prije javnosti. Kod političkih govora može nagraditi čovjeka koji unaprijed zna tekst predsjednikovog obraćanja. A kod banke prediction market teoretski može pomoći stvaranju panike koja upravo tu banku dovodi u problem.
Možda zato najvažnije pitanje više nije ono koje nas najviše zabavlja: Na šta ćemo se sljedeće moći kladiti? Mnogo ozbiljnije pitanje glasi:
Šta će se dogoditi kada tržište koje tvrdi da predviđa stvarnost postane dovoljno veliko da tu stvarnost počne mijenjati?