U nedjelju održani izbori u Bosni i Hercegovini donijeli su istorijski najnižu zvaničnu izlaznost od svega 42 posto, otvorivši ključno pitanje koje političke elite godinama vješto izbjegavaju- koliko nas zapravo ima u zemlji i za koga se vlast uopšte bori?
Iako statistika na papiru prikazuje dramatičan pad odziva birača, realnost na terenu nudi sasvim drugu sliku. Kako upozorava sociolog i demograf Amer Osmić, zvanična izlaznost se izračunava na osnovu starog, neažuriranog i nerealnog biračkog spiska na kom se i dalje nalaze stotine hiljada ljudi koji odavno ne žive u BiH. Stvarna izlaznost rezidentnog stanovništva, odnosno građana koji zaista žive u Bosni i Hercegovini, znatno je veća, procjenjuje, i kreće se između 55 i 65 procenata.
Koliko nas zaista ima?
Dok političke stranke izborni proces posmatraju kroz matematičke kalkulacije za vlast, demografski podaci pokazuju da je Bosna i Hercegovina od 1991. do kraja 2024. godine izgubila više od trećine svog stanovništva. To predstavlja najdrastičniji populacioni pad zabilježen u cijeloj Evropi.
Uoči rata, odnosno 1991. godine, Bosna i Hercegovina je imala 4.377.033 stanovnika, čime je dostigla svoj istorijski demografski vrhunac. Zvanični popis iz 2013. godine zabilježio je pad na 3.531.159 ljudi, dok procjene stručnjaka za 2024. godinu govore o svega 2.865.656 stanovnika, što je smanjenje za gotovo 35 posto u odnosu na prijeratni period.
Profesor demografije dr Stevo Pašalić za Fenu navodi da je Republika Srpska u ovom periodu izgubila čak 36 posto stanovništva, pa je sa nekadašnjih 1,55 miliona pala na oko 995.000 realno prisutnih građana, uz mračne procjene da bi do 2050. godine mogla spasti na svega 600.000 ljudi. U Federaciji BiH broj stanovnika pao je sa prijeratnih 2,73 miliona na oko 1,8 miliona, dok se u Distriktu Brčko smanjio sa 87.627 na 68.173 stanovnika. Uprkos ovim poraznim brojkama, u BiH od 2013. godine nije sproveden novi popis stanovništva, zbog čega stručnjaci podvlače da je on hitno potreban kako bi se konačno utvrdio stvarni broj stanovnika i dobila tačna slika izbornog procesa i kompletne države.
Regionalni kontekst: Balkan kao “gerijatrijski centar”
Bosna i Hercegovina nije usamljen slučaj, već dio šireg regionalnog trenda. Prema procjenama za 2026. godinu, udio populacije starije od 65 godina prešao je granicu od 20 posto u većini balkanskih zemalja. Na samom vrhu nalazi se Bugarska sa 24,3 posto, a odmah iza nje su Srbija sa 22,6 posto i Hrvatska sa 22,4 posto. Visoke procente bilježe i Grčka sa 22,3 posto, Slovenija sa 21,8 posto, Rumunija sa 19,8 posto, Bosna i Hercegovina sa 19,5 posto, Sjeverna Makedonija sa 18,2 posto, Crna Gora sa 17,5 posto, te Albanija sa 16,8 posto. Jedina izuzetak u širem okruženju jeste Turska sa 10,6 posto starije populacije.
Dugoročne projekcije Ujedinjenih nacija (UN World Population Prospects 2024) predviđaju da će do 2100. godine Srbija izgubiti 58 posto stanovništva i pasti na 2,8 miliona, dok će BiH izgubiti 56 posto i spasti na 1,4 miliona stanovnika. Ovim mračnim brojkama pridružuju se i Bugarska sa padom od 55 posto, Hrvatska sa 53 posto, te Crna Gora sa 52 posto, čime se cijeli region nalazi u samom svjetskom vrhu po brzini pražnjenja teritorije.
Tempirana bomba: Slom penzionih fondova i radne snage
Izborni rezultati i politička obećanja potpuno zanemaruju strukturu stanovništva koja se mijenja nesmotrenom brzinom. Prosječna starost u BiH skočila je sa 30 godina iz 1991. godine na oko 43 godine danas.
Analitičar demografskih kretanja Adnan Fehratbegović upozorava na zabrinjavajuće projekcije Federalnog zavoda za statistiku do 2050. godine. Prema tim podacima, udio starijih od 65 godina u FBiH narastće na čak 37 posto, dok će radno sposobna populacija od 15 do 64 godine pašće sa nekadašnjih 1,53 miliona na svega 797.000 ljudi. Fehratbegović naglašava da ubrzano starenje i depopulacija predstavljaju najteži i najozbiljniji izazov u novijoj istoriji BiH, jer direktno ugrožavaju funkcionisanje penzionih fondova, ponudu radne snage, te održivost zdravstvenog i obrazovnog sistema.
Negativni prirodni priraštaj prati i odgađanje roditeljstva. Prosječna starost majki pri rađanju u RS pomjerena je na 33,8 godina, naspram 27 godina iz 1990-ih, dok jedna četvrtina žena u dobi od 35 godina nema djece. Rezultat ovih kretanja jeste pad broja novorođenih na nivou cijele Bosne i Hercegovine sa nekadašnjih 67.000 iz 1990. godine na skromnih 25.000 godišnje danas.
Predizborni populizam umjesto sistemskih reformi
Uoči svakih izbora vlasti pribjegavaju ad-hoc novčanim davanjima i jednokratnim pomoći pred glasanje, što stručnjaci ocjenjuju kao čisti populizam bez ikakvog efektivnog uticaja na demografiju. Profesor Pašalić napominje da novčana davanja daju najslabije rezultate i da su postojeće strategije uglavnom mrtvo slovo na papiru, jer bez razvoja ekonomije i sigurne egzistencije mladih nema ni povratka nataliteta. Fehratbegović dodaje da nadležni u potpunosti ignorišu naučnu zajednicu, navodeći primjer demografske konferencije održane u Sarajevu na koju se niko od predstavnika izvršne vlasti nije ni odazvao.
Rješenje demografske krize, ne leži u polovičnim izbornim reformama i prebrojavanju na zastarjelim spiskovima. Stručnjaci poručuju da je za opstanak društva neophodno hitno sprovođenje novog popisa stanovništva kako bi država konačno imala realne podatke. Pored toga, ključna je politička i pravna stabilizacija koja će zaustaviti masovni egzodus mladih, depolitizacija javnog sektora, te ozbiljno ulaganje u privredu, obrazovanje i infrastrukturu. U suprotnom, ukoliko političke partije nastave ignorisati demografsku realnost i voditi borbe isključivo za izborne fotelje, na nekim narednim izborima više neće biti pitanje ko je pobijedio, već ima li uopšte ko da glasa i kome vlast ostaje.