Ambasador Vladimir Vučinić, šef NATO-ove Jedinice za podršku političkom angažmanu u Bosni i Hercegovini, za Report Difesa govori o saradnji BiH i NATO-a, sigurnosti na Zapadnom Balkanu, sajber prijetnjama, političkoj stabilnosti i budućnosti odnosa BiH sa Alijansom.
SARAJEVO – Jedinica za podršku političkom angažmanu (Political Engagement Support Cell – PESC) u Bosni i Hercegovini osnovana je u julu 2024. godine u Sarajevu kao dio mreže NATO satelitskih kancelarija, a odgovara sjedištu Alijanse u Briselu. Njena glavna uloga je podrška ostvarivanju NATO ciljeva u Bosni i Hercegovini kroz politički dijalog, partnersku saradnju i strateško komuniciranje.
Report Difesa ekskluzivno je razgovarao sa ambasadorom Vladimirom Vučinićem.
Vučinić je karijerni diplomata sa dugogodišnjim iskustvom u evropskim i evroatlantskim poslovima i multilateralnoj diplomatiji.
Radio je u Podgorici i Briselu na procesu integracije Crne Gore u Evropsku uniju i NATO, a bio je i šef Stalne misije Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama u New Yorku.
Prije preuzimanja funkcije šefa NATO-ove Jedinice za podršku političkom angažmanu u Sarajevu bio je ambasador za sajber bezbjednost, kao prvi diplomata na toj funkciji u regionu Zapadnog Balkana.
Ove godine navršava se 20 godina otkako je BiH pristupila NATO programu Partnerstvo za mir. Šta je ostvareno tokom tog perioda?
Ove godine obilježavamo 20 godina otkako se BiH 2006. godine pridružila NATO programu Partnerstvo za mir. BiH je 2010. pozvana u Akcioni plan za članstvo, a saradnja sa NATO-om od tada postaje sve strukturiranija.
Prote dvije decenije pokazuju koliko se može postići kontinuiranim političkim dijalogom i praktičnom saradnjom.
Sjedište NATO-a u Sarajevu već više od dvije decenije radi na reformi odbrambenog i bezbjednosnog sektora u BiH.
U julu 2024. NATO je dodatno ojačao svoje prisustvo u BiH osnivanjem PESC-a u Sarajevu.
Cilj je dodatno unaprijediti politički dijalog, praktičnu saradnju i komunikaciju sa javnošću. To predstavlja važan korak u razvoju NATO angažmana u Bosni i Hercegovini.
BiH od maja 2007. godine učestvuje u Procesu planiranja i revizije, PARP-u.
PARP već gotovo dvije decenije predstavlja strukturiranu osnovu za identifikovanje snaga i sposobnosti koje bi mogle biti dostupne Alijansi za multinacionalne obuke, vježbe, mirovne operacije i operacije upravljanja krizama.
Istovremeno je služio kao glavni mehanizam za usmjeravanje i mjerenje napretka u reformama odbrane i vojske.
U oktobru 2025. NATO i BiH zajednički su usaglasili prvi Individualno prilagođeni program partnerstva – ITPP.
Program predstavlja sveobuhvatan okvir naše saradnje i obuhvata prioritete za period od 2025. do 2028. godine.
Program reformi je takođe veoma važan instrument našeg partnerstva jer pomaže institucijama BiH da identifikuju reformske aktivnosti koje namjeravaju provesti, a NATO-u omogućava da pruži podršku u tim naporima.
Za nešto više od godinu dana BiH je dostavila tri programa reformi.
Naša saradnja postaje sve praktičnija.
Paket za izgradnju odbrambenih i povezanih sigurnosnih kapaciteta, koji su ministri odbrane članica Alijanse odobrili 2023. godine, sadrži inicijative čiji je cilj jačanje vlastitih odbrambenih i sigurnosnih kapaciteta BiH, uključujući upravljanje krizama, sajber odbranu, borbu protiv terorizma i druge oblasti.
To je važno: pristup NATO-a je da partnerima pomogne da razviju održive vlastite kapacitete.
Ako bih ovih 20 godina morao opisati jednom rečenicom, rekao bih da se naš odnos razvio od partnerskih mehanizama prema sve široj, praktičnijoj i obostrano korisnoj saradnji.
PESC je dio tog razvoja – približava politički angažman NATO-a ljudima i zajednicama širom Bosne i Hercegovine.
Možemo li pretpostaviti da sajber napadi dolaze iz Srbije ili Rusije?
Ono što ovdje radimo jeste jačanje otpornosti društva, ali i institucija.
Naše inicijative, poput onih u okviru paketa za izgradnju kapaciteta, u velikoj su mjeri usmjerene na Ministarstvo odbrane i razvoj njegovih sajber sigurnosnih kapaciteta i sposobnosti, kako bi bilo u stanju da se brani od napada koji mogu dolaziti iz zemalja koje predstavljaju prijetnju.
To je nešto sa čim se suočavamo i unutar same Alijanse, ali i u drugim partnerskim državama.
Prisustvo NATO-a od završetka ratova na Balkanu devedesetih obilježilo je dug period stabilnosti i sigurnosti. Šta bi se moglo dogoditi Bosni i Hercegovini kada bi NATO okončao svoje prisustvo?
Bio bih oprezan sa hipotetičkim scenarijima. NATO nema namjeru da se povuče iz BiH.
Naša posvećenost suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine, u skladu sa Opštim okvirnim sporazumom za mir i drugim relevantnim sporazumima, kao i trajnom miru i sigurnosti zemlje i stabilnosti cijelog Zapadnog Balkana, ostaje čvrsta.
To su u više navrata potvrdili i generalni sekretar i zamjenica generalnog sekretara NATO-a.
Ono što se promijenilo tokom posljednje tri decenije jeste priroda NATO angažmana.
NATO je imao ključnu ulogu u provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma kroz IFOR, a kasnije i SFOR.
Godine 2004. glavna odgovornost za vojne aspekte Mirovnog sporazuma predata je Evropskoj uniji, dok NATO nastavlja pružati podršku operaciji EUFOR Althea u okviru Berlin Plus aranžmana.
Važno je razumjeti da se NATO angažman mijenjao zajedno sa okolnostima.
Od velikih mirovnih operacija prešli smo prema partnerstvu, podršci reformama, izgradnji kapaciteta, političkom dijalogu i jačanju otpornosti.
Za nas u PESC-u partnerstvo ne znači razgovarati samo sa institucijama i političkim predstavnicima, nego i izlaziti izvan tih okvira.
Razgovaramo s medijima, civilnim društvom, akademskom zajednicom, mladima i drugim akterima širom BiH.
Želimo slušati koliko i objašnjavati: razumjeti percepcije, zabrinutosti i očekivanja, a istovremeno pružiti činjenične informacije o tome šta NATO radi, šta partnerstvo BiH sa NATO-om donosi i šta ono ne znači.
To je posebno važno u današnjem informacionom okruženju.
Otpornost nije samo pitanje vojnih kapaciteta. Ona znači i snažne institucije, informisane građane i društva sposobnija da se odupru dezinformacijama i drugim malignim uticajima.
NATO ostaje ovdje.
Kao što sam već rekao, kontinuirano radimo na jačanju i daljem razvoju ovog partnerstva.
Sigurnosnu situaciju procjenjujemo kao stabilnu.
Međutim, kao što su generalni sekretar i drugi zvaničnici NATO-a više puta ponavljali, NATO neće dozvoliti stvaranje sigurnosnog vakuuma.
Stabilnost Zapadnog Balkana i sigurnost cjelokupnog evroatlantskog prostora međusobno su povezane.
Kada je riječ o BiH, naš fokus danas je na tome da pomognemo zemlji da postane otpornija, da podržimo reforme i domaće kapacitete, održavamo politički dijalog i sarađujemo sa međunarodnim partnerima.
Na kraju, održivu sigurnost moraju izgraditi same institucije i građani Bosne i Hercegovine.
NATO dosljedno ohrabruje vlasti da nastave sveobuhvatne reforme, u korist svih građana, i da u potpunosti koriste partnerske instrumente koji su im već na raspolaganju.
NATO može pružiti stručnost, pomoć i prilagođenu podršku, ali održive reforme zahtijevaju snažno domaće vlasništvo nad procesom i posvećenost.
A šta je sa Balkanom?
Zapadni Balkan ostaje region od strateškog značaja za NATO.
Kao što znate, Albanija, Hrvatska, Slovenija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i druge zemlje šireg regiona dio su NATO porodice.
Kao što sam već rekao, stabilnost ovog područja nije važna samo za ljude koji ovdje žive. Ona je važna i za širu evroatlantsku sigurnost.
Zbog toga je NATO angažman na Zapadnom Balkanu dugoročan, ali je istovremeno prilagođen okolnostima svakog pojedinačnog partnera i svake situacije.
Kada govorimo o BiH, taj odnos odražava slobodan i suveren izbor vlasti Bosne i Hercegovine da formalizuju svoje odnose sa NATO-om, a saradnja je prilagođena sigurnosnim potrebama zemlje.
Ne postoji jedan model koji odgovara svima.
Već sam objasnio koliko je široka naša saradnja sa BiH.
Na Kosovu, misija KFOR-a pod vodstvom NATO-a djeluje u skladu sa dugogodišnjim mandatom Ujedinjenih nacija, na osnovu Rezolucije 1244 Savjeta bezbjednosti UN-a iz 1999. godine, i nastavlja doprinositi održavanju sigurnog okruženja za sve ljude i zajednice koje žive na Kosovu.
KFOR blisko koordinira sa Kosovskom policijom i Misijom Evropske unije za vladavinu prava na Kosovu – EULEX-om, u skladu sa njihovim ulogama u sigurnosnom sistemu.
NATO trenutno postepeno prilagođava prisustvo KFOR-a nakon poboljšanja sigurnosne situacije.
Ali NATO je takođe jasno rekao da je taj proces zasnovan na stanju na terenu, da će biti postepen i da može biti poništen ukoliko sigurnosna situacija to bude zahtijevala.
KFOR će zadržati kapacitete, spremnost i fleksibilnost potrebne za izvršavanje svog mandata UN-a.
Istovremeno, NATO snažno podržava dijalog Beograda i Prištine uz posredovanje Evropske unije, kao okvir za rješavanje otvorenih pitanja na način koji poštuje prava svih zajednica.
Srbija ima dugogodišnje partnerstvo sa NATO-om.
Poštujemo deklarisanu politiku vojne neutralnosti Srbije.
Želimo jačati naše odnose na osnovu uzajamnog poštovanja i povjerenja, kao i stvarnog doprinosa Srbije regionalnoj stabilnosti.
U maju smo održali prvu posebnu vojnu vježbu NATO-a i Srbije.
Zajednička obuka doprinosi jačanju praktične saradnje NATO-a i Srbije i pomaže stabilnosti Zapadnog Balkana, u korist svih.
Pozdravljamo kontinuiranu koordinaciju Vojske Srbije i KFOR-a.
Riječ je o različitim instrumentima i različitim mandatima, ali svi oni odražavaju isti strateški cilj: trajnu stabilnost, sigurnost i saradnju na Zapadnom Balkanu.
Ta kombinacija je važna: sigurnost na terenu, politički dijalog i lokalna odgovornost moraju se međusobno podržavati.
Zapadni Balkan se ogromno promijenio od devedesetih godina.
Cilj NATO-a je pomoći da region nastavi ići naprijed, umjesto da se vraća podjelama iz prošlosti.
NATO vjeruje da ovaj region može ponuditi mnogo više nego što je do sada imao priliku da pokaže.
Želimo region koji će biti samostalniji i manje zavisan od vanjske pomoći i intervencija.
Želimo vidjeti region u kojem se problemi rješavaju dijalogom i pomirenjem, a ne retorikom podjela i eskalacijom.
NATO u BiH, Srbiji i na Kosovu ima različite oblike angažmana, sa različitim mandatima i institucionalnim okvirima.
Ali širi princip ostaje isti: NATO prilagođava svoj angažman okolnostima i ostaje potpuno posvećen regionalnoj stabilnosti, u korist svih.
Bosna i Hercegovina je 4. oktobra održala opšte izbore. Jeste li zabrinuti zbog mogućeg ponovnog jačanja političkog ekstremizma?
Izbori su prije svega demokratski proces koji pripada građanima Bosne i Hercegovine.
NATO ne komentariše pojedinačne kandidate, političke stranke ili izborne rezultate.
Za NATO je važno da se demokratski procesi odvijaju mirno, da institucije efikasno funkcionišu i da se političke razlike rješavaju dijalogom i kroz postojeće demokratske procedure.
Naravno, pažljivo pratimo dešavanja koja bi mogla uticati na stabilnost.
To uključuje zapaljivu retoriku, pokušaje produbljivanja podjela, dezinformacije i druge oblike malignog uticaja.
To nisu izazovi sa kojima se suočava samo BiH. Oni pogađaju mnoga naša društva, i u državama članicama i u partnerskim zemljama.
Politički lideri moraju pokazati veću odgovornost.
Radi se o tome da ljudima pružite povjerenje da svoju budućnost mogu graditi ovdje.
Ova prekrasna zemlja ima mnogo toga da ponudi.
Zato je razgovor sa mlađim generacijama toliko važan za nas.
Mladi ljudi treba da imaju priliku da direktno postavljaju teška pitanja.
Da od političkih lidera zahtijevaju odgovornost.
Da od nas čuju šta NATO zaista radi i da formiraju svoje stavove na osnovu činjenica, a ne stereotipa ili dezinformacija.
To je dio onoga što PESC donosi pojačanom prisustvu NATO-a u BiH: politički kapacitet i kapacitet za komunikaciju na terenu, koji može slušati, objašnjavati i održavati dijalog u različitim dijelovima društva.
Naše očekivanje od svih političkih aktera je jednostavno: konstruktivan dijalog, poštovanje demokratskih institucija i posvećenost miru, stabilnosti i funkcionisanju države.
Ako bi ipak došlo do političke eskalacije, šta bi se moglo dogoditi u političkom smislu i u odnosima NATO-a sa vlastima?
Ponovo bih izbjegao nagađanja o izbornim rezultatima ili hipotetičkim političkim kombinacijama.
Odnos NATO-a sa BiH i njenim institucijama i naše partnerstvo izgrađeni su na okvirima i obavezama razvijanim tokom mnogo godina.
Oni će ostati i dodatno će se jačati.
Međutim, izazovi ustavnom poretku i retorika koja podriva temelje mira ostaju crvena linija. Postoje planovi za djelovanje u slučaju eskalacije sigurnosne situacije.
Naš pristup nakon izbora nastaviće se kroz postojeće strukture.
Ali kako se svijet mijenja, mijenja se i Alijansa.
NATO 3.0 poprima oblik, a to će imati posljedice za Evropu, Zapadni Balkan i Bosnu i Hercegovinu.
Nastavićemo raditi sa institucijama BiH, podržavati politički dijalog i praktičnu saradnju i ohrabrivati reforme koje jačaju institucije zemlje, njene odbrambene i sigurnosne kapacitete i otpornost.
Istovremeno, partnerstvo mora biti dvosmjeran proces.
NATO može pružiti stručnost, pomoć, izgradnju kapaciteta i politički angažman, ali napredak na kraju zahtijeva domaće vlasništvo nad procesima i političku volju.
NATO očekuje da BiH evoluira od primaoca pomoći prema zemlji koja doprinosi sigurnosti.
Kada BiH počne doprinositi na drugačiji način, dobiće više i od svog odnosa sa NATO-om: veći pristup ekspertizi, inovacijama i standardima, sposobnije i interoperabilnije oružane snage, veću otpornost na sajber i hibridne prijetnje i nove mogućnosti za vlastitu odbrambenu industriju.
Ideja je sljedeća: ukoliko BiH uspije stvoriti političku volju za unapređenje dugogodišnjeg partnerstva sa Alijansom, taj odnos može iskoristiti za povezivanje sa sigurnosnom mrežom koja se danas širi daleko izvan evroatlantskog prostora.
To je bila i poruka kada se Predsjedništvo BiH u maju sastalo sa Sjevernoatlantskim savjetom NATO-a.
NATO je tada naglasio spremnost za produbljivanje saradnje na osnovu ITPP-a, Programa reformi i Programa izgradnje odbrambenih kapaciteta, ali je istovremeno poručeno da NATO podrška mora biti praćena vjerodostojnim naporima domaćih vlasti, uključujući obezbjeđivanje odgovarajućih finansijskih sredstava za dalji razvoj Oružanih snaga BiH.
PESC će nastaviti igrati svoju ulogu u tom procesu.
Održavaćemo politički dijalog, širiti angažman i komunikaciju i pomagati da politike i aktivnosti NATO-a budu tačno shvaćene širom Bosne i Hercegovine.
Taj dvosmjerni dijalog posebno je važan u politički osjetljivim periodima.
Naš angažman treba doprinijeti Bosni i Hercegovini koja je sigurnija, otpornija i sve sposobnija da sama brine o vlastitoj sigurnosti – u korist svih svojih građana.
Ambasadore, da li je budućnost ove zemlje moguća samo uz pomoć NATO-a?
Ono što pokušavamo postići i poruka koju šaljemo jeste da ova zemlja, koja je jedna od najljepših koje sam vidio, ima ogroman potencijal, posebno među mladim ljudima sa kojima razgovaramo.
Želimo da im pomognemo da imaju budućnost ovdje.
Želimo da im pružimo priliku da žive ovdje, da ostanu ovdje i da ne moraju napustiti ovu zemlju.
To možemo učiniti kroz investicije, praktičnu saradnju i jačanje otpornosti zemlje, ali i kroz poruku političkim liderima da moraju preuzeti odgovornost i vlasništvo nad procesima i da moraju odgovarati za ono što rade.
Mislim da je to veoma važno.
Da, mi smo ovdje.
Pomoći ćemo koliko možemo i pružiti podršku, ali domaće institucije i lideri moraju preuzeti odgovornost i vlasništvo nad procesima, jer je to jedini put naprijed.
Naravno, neće samo NATO pomagati.
Tu je Evropska unija, naš ključni partner, zatim druge organizacije i ambasade država saveznica koje takođe pružaju značajnu pomoć.