Na kandidatskim listama za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH na Općim izborima 2026. našlo se 110 imena na čelu liste – nešto manje nego 2022., kada ih je bilo 186. I tada, kao i sada, žene su na čelu tih lista rjeđe nego muškarci.
Ali, prava priča nije u tome koliko ih ima – nego na čelu kojih izbornih jedinica su ih političke stranke pozicionirale?!
Žene nose listu tamo gdje stranka ne prelazi izborni prag
Na Općim izborima 2022. godine, u svih osam izbornih jedinica, 33 politička subjekta prijavila su ukupno 186 kandidatskih lista za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Žene su predvodile 39 od njih, odnosno 21%. Među jedanaest vodećih stranaka i koalicija u oba entiteta, četiri – SDP BiH, DF/GS, SNSD i SDS – nisu imale nijednu nositeljicu kandidatske liste. Kod preostalih sedam, gdje žena jeste bila nositeljica, obrazac je iznenađujuće dosljedan: najniže procente osvajaju baš liste koje predvode žene, odnosno žene najčešće nose kandidatske liste upravo u izbornim jedinicama u kojima politički subjekt nije ni blizu izbornog praga od tri posto.
Najjasnije se to vidi kad se ista stranka pojavi sa ženom na čelu liste u dvije različite izborne jedinice – jer tada razlika u rezultatu ne dolazi od toga ko je nositeljica, nego od toga gdje se lista nalazi. Fuad Kasumović, osnivač i predsjednik BH inicijative – Kasumović Fuad, gradonačelnik je Zenice od 2016. godine, a stranku je osnovao u Zenici svega nekoliko mjeseci prije Općih izbora 2022. Izbornu jedinicu 514 čini upravo Zeničko-dobojski kanton – Kasumovićeva vlastita politička baza – i tu je Aida Baručija osvojila 6,99 % glasova i mandat. Susjedna izborna jedinica 515 (Posavski i Tuzlanski kanton, te dio Brčko distrikta) nalazi se izvan tog uporišta: stranka tamo nije imala ni članstvo ni prepoznatljivost, a Sabina Čaušević je s njene liste osvojila 0,08%.
Kod HDZ-a BiH i partnera radi se o istom obrascu, samo se umjesto gradonačelničke funkcije računaju mjesto u stranačkoj hijerarhiji i nacionalna geografija. Darijana Filipović, potpredsjednica HDZ-a BiH i dugogodišnja članica stranke, iz Mostara – do 2014. sekretarka Kantonalnog odbora stranke u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, a zastupnica u ZD PSBIH od 2018. Na Općim izborima 2022. u izbornoj jedinici 512 (Hercegovačko-neretvanski i Zapadnohercegovački kanton), tradicionalno najjačem uporištu ove stranke, čak 49,7 % glasova i mandat. U izbornoj jedinici 511 (Unsko-sanski kanton i dio Kantona 10), gdje je hrvatsko biračko tijelo daleko manje, njena stranačka kolegica Mira Vujeva ipak je uspjela preći izborni prag – 7,44 % – ali bez mandata. U izbornim jedinicama 513 (Kanton Sarajevo i Goražde) i 521 (banjalučka regija), gdje Hrvati čine tek simboličan dio glasačkog tijela, nositeljstvo lista Nade Spasojević i Ljiljane Došen ostalo je na 0,81, odnosno 0,21% – dakle, ovdje se sa sigurnošću može reći da bi ishod bio identičan i da je muškarac nosio listu. Dakle, ne radi se o spolu nositeljstva već o stranačkom potencijalu u izbornim jedinicama.
One su sve nositeljice, ali niti su im startne pozicije iste, niti se u njih ulaže u jednakom omjeru. Važno je znati prije svega stranački kapital u pojedinačnoj izbornoj jedinici, gdje stranka ima stvarno uporište – bilo kroz vlastitu političku bazu lidera, kao kod BH inicijative KS, bilo kroz stranačku hijerarhiju i tradicionalno najjaču regiju, kao kod HDZ-a BiH i uporediti sa izbornim jedinicama gdje stranka nema dovoljno članstva ni za prelazak izbornog praga od 3%, niti aktivno radi na njegovom stvaranju.
Ista stranka, dvije izborne jedinice, sasvim druga sudbina nositeljice – BH inicijativa i HDZ BiH i partneri, Opći izbori 2022.
Taj obrazac se, uostalom, potvrđuje i unatrag: Za razliku od 2022., kada je u izbornoj jedinici 512 Darijana Filipović predvodila kandidatsku listu koalicije HDZ BiH i partneri i osvojila mandat, 2026. istu listu predvodi muškarac – sama Filipović je ove godine kandidatkinja HDZ-a BiH za članicu Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Ostali politički subjekti u toj izbornoj jedinici ostali su dosljedni i za nositelje svojih listi kandidirali su muškarce, pa se među 13 lista prijavljenih u izbornoj jedinici 512 za 2026. ne nalazi nijedna žena na čelu.
Pravilo, ne izuzetak
Isti obrazac ponavlja se i kod drugih vodećih stranaka, samo bez unutarstranačkog para za poređenje: Snježana Radišić je s listom PDP-a u izbornoj jedinici 511 osvojila 0,12 posto, Jelena Maksimović (HDZ 1990, izborna jedinica 522) 0,13 posto, a Mersiha Salihić (BH zeleni, izborna jedinica 513) 0,11 posto. Sve tri su bile “nositeljice kandidatske liste” u punom formalnom smislu te riječi – a politički subjekt koji su predvodile nije bio ni približno blizu izbornog praga od tri posto.
I dalje ista slika, druge stranke – još primjera nositeljica vodećih stranaka bez izbornog kapaciteta, Opći izbori 2022.
Kad ni broj na kandidatskoj listi nije sigurica
Izborni zakon dozvoljava biračima da preferencijalnim glasanjem promijene redoslijed koji je odredio politički subjekt: da bi se kandidat ili kandidatkinja uopšte kvalifikovao/la za pomjeranje na listi, mora osvojiti najmanje 20 posto glasova koje je stranka dobila u toj izbornoj jedinici – to je prvi uslov. Da bi, potom, preuzeo/la mjesto osobe koja je na listi bila ispred njega/nje, a koja je i sama prešla taj prag od 20 posto, mora osvojiti jedan više preferencijalni glas od nje. U ciklusu 2022. taj mehanizam je pet puta promijenio poredak između muškarca i žene na istoj listi – i svih pet puta, muškarac je napredovao na račun žene. Nijednom obrnuto.
Najupečatljiviji je slučaj Alme Čolo – danas bivše dugogodišnje članice SDA – koja je 2022. bila nositeljica liste te stranke u izbornoj jedinici 513. Čolo je preferencijalnim glasanjem ostvarila najviši rezultat od svih žena na SDA-ovim listama u cijelom ciklusu – 33,41 % od važećih glasova koje je stranka osvojila u toj jedinici, znatno iznad zakonskog praga. Uprkos tome, Amor Mašović, koji je na početnoj listi bio na četvrtom mjestu, preferencijalnim glasovima ju je pretekao i osvojio mandat.
Za ovaj tekst, Alma Čolo je dala izjavu:
„Mislim da sam na izborima 2022. bila podržana od SDA kao i drugi nosioci lista. Imala sam dovoljno prostora u medijima i u kampanji. Moj subjektivni osjećaj je bio da se od određenih osoba iz vrha stranke favorizuju drugi kandidati ili kandidat. Ali nisam imala dokaza za to, osim što mi je na jednom stranačkom skupu, pred same izbore, voditeljica saopštila da nije planirano da se ja obratim, nego moj kolega koji je bio četvrti na listi. Kasnije sam čula da su preporuke u nekim općinskim odborima bile da se glasa za broj četiri, ili za broj na kojem se nalazila Bisera Turković. Nisam uspjela da dobijem potvrdu ove informacije, sve je ostalo u sferi sumnje. Poslije izbora, nakon što sam dobila najveći broj glasova od svih žena u SDA na svim listama, za mene nije bilo nijedne pozicije. Nadala sam se da će me predsjednik partije predložiti u Dom naroda ili rukovodstvo Federacije, međutim on je na sve te pozicije predložio muškarce, a jedno mjesto u Domu naroda je poklonio, ili ‘trgovao‘, sa DF-om.“
Posljednji dio njene izjave potvrđuju javno dostupni podaci: Čolo nije ušla u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH u Klubu Bošnjaka ispred SDA, niti je preuzela drugu funkciju – iako je, za razliku od direktnog mandata, upravo su pozicije u Domu naroda PSBIH i rukovodstvo Federacije (Predsjednik/ica i 2 potpredsjednika/ce) one koje politički subjekt kandidira/delegira samostalno, nezavisno od preferencijalnog glasanja.
Kazna za vidljivost
Rejhana Dervišević, aktuelna zastupnica SDP-a BiH u Zastupničkom domu PSBiH, na Općim izborima 2022. bila je na drugom mjestu kandidatske liste u izbornoj jedinici 515, iza nositelja Jasmina Imamovića, i tim putem osvojila mandat. Aktivna je, kako sama ističe, i u Klubu poslanika SD BiH i u samom Domu – a na listi za 2026. nalazi se na pretposljednjem, devetom mjestu. Za ovaj tekst, upitana zašto je kao aktivna zastupnica spuštena sa drugog na deveto mjesto, odgovorila je:
„S obzirom na to da niko prethodno sa mnom nije razgovarao o mom mjestu na listi, kao ni o rezultatima mog rada, ne mogu znati zvaničan razlog zašto sam nakon aktivnog angažmana sa dva spuštena na začelje, broj devet. Međutim, iz takvog pristupa mogu samo pretpostaviti da je upravo ta vidljiva aktivnost i bila glavni razlog. U tu vrstu unutarstranačke matematike i kalkulacija se ne razumijem, niti smatram da je ona u interesu građana koji prate konkretan rad i rezultate. Mišljenja sam da ovo govori o širem odnosu prema zastupnicama koje se ističu radom, te o namjeri da se ženama ne dozvoli da budu još aktivnije, vidljivije i uticajnije u političkom odlučivanju. Odustajanje za mene nije način da se iskaže negodovanje.“
Njen slučaj pokazuje da mehanizam koji ženu udaljava od mandata ne mora biti preferencijalno glasanje birača, kao kod Čolo – dovoljna je i sama odluka stranke o tome ko zaslužuje vidljivo mjesto na listi, a ko ne.
Na njenom mjestu, drugoj poziciji liste u izbornoj jedinici 515 za 2026., nalazi se Azra Okić, predsjednica Foruma žena SDP BiH i aktuelna zastupnica u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH. Razlika u njihovim ličnim rezultatima 2022. ne objašnjava ovakav ishod: Okić je tada, na drugoj poziciji liste za Parlament FBiH u izbornoj jedinici 403, osvojila 13,77 % preferencijalnih glasova, dok je Dervišević, na istoj, drugoj poziciji liste ali za Zastupnički dom PSBiH u izbornoj jedinici 515, osvojila 9,05%. Razlika postoji u veličini izbornih jedinica u kojima su bile kandidatkinje, te članstva i simpatizerima partije u izbornim jedinicama za ZD PFBiH i ZD PSBiH, te se procenat osvojenih preferencijalnih glasova može dovesti u vezu s tim. No, razlike u svemu tome ne bi trebale biti presudne i ići do te mjere da se jedna aktuelna zastupnica nagrađuje pozicijom dva za ZD PSBIH na predstojećim izborima, dok se druga aktuelna zastupnica kažnjava brojem devet za ZD PSBIH gdje već vrlo aktivno djeluje.
Lider koji sumnja u sebe, pa se duplicira
Osim redovnih, svaki politički subjekt ima i kompenzacijsku listu – jedinstvenu za cijeli entitet, ne po izbornoj jedinici – koja predstavlja dodatni put do mandata. Ko je na njenom čelu, odluka je stranačkog lidera ili liderke, nezavisna od bilo kakvog zakonskog pravila, uz poštovanje istog zakonskog minimuma od 40 posto za manje zastupljeni spol kao i na redovnoj kandidatskoj listi. U izbornom ciklusu 2022. ustaljena praksa kod nekoliko vodećih političkih subjekata bila je da stranački lider sebe postavi i na prvo mjesto redovne i na prvo mjesto kompenzacijske liste: Nermin Nikšić (SDP BiH), Ilija Cvitanović (HDZ 1990) i Branislav Borenović (PDP) su tako, postavivši sebe za nositelje obje liste, zatvorili taj prostor za profilaciju članstva – i potvrdili da ni kompenzacijska lista nije mehanizam za povećanje zastupljenosti žena u zakonodavnim tijelima.
Ta praksa otvara pitanje na koje bi članstvo tih stranaka moglo tražiti odgovor: ako lider stranke sam sebe duplicira na oba kandidacijska kanala, ne priznaje li time da sumnja da iza sebe ima dovoljno sljedbenika politike koju predvodi da bi drugi put do mandata prepustio nekom drugom imenu – da ne kažem ženi? Suprotan pristup pokazali su Edin Forto, tadašnji lider Naše stranke, i Fuad Kasumović, lider Bosanskohercegovačke inicijative – nijedan se od njih dvojice nije postavio za nositelja kandidatske liste za Zastupnički dom PSBiH; Forto je, umjesto toga, predvodio listu za Skupštinu Kantona, a Kasumović se drži gradonačelničke pozicije u Zenici.
Da li žena na čelu mijenja pravila igre?
Taj kontrast je važan za ono što slijedi. Edin Forto, lider Naše stranke 2022., sebe tada nije postavio ni na jednu kandidatsku listu za državni parlament – suprotno praksi u kojoj lideri gotovo svih stranaka po pravilu zauzimaju liste s kojih se dosežu najviše funkcije u državi. Njegova nasljednica na čelu stranke, Sabina Ćudić, tu suzdržanost ne nastavlja.
Naša stranka danas pokazuje da odgovor nije jednostavan. Sabina Ćudić, njena aktuelna liderka, i za 2022. i za 2026. sebe je postavila i na redovnu i na kompenzacijsku listu – potpuno isti obrazac koji su prakticirali njeni muški prethodnici i kolege iz drugih stranaka. Mandat, drugim riječima, podjednako privlači i muškarce i žene na čelu stranaka. Značajnije je šta se dešava iza nje: na drugom mjestu kompenzacijske liste, i 2022. i 2026., nalazi se isti muškarac, Predrag Kojović – ne kolegica koja bi ušla u parlament kada bi se to mjesto oslobodilo. I kao žena na čelu stranke, dakle, Ćudić taj drugi put do mandata nije prepustila drugoj ženi.
Na širem planu, Ćudić ima pokriće za svoju kritiku drugih stranaka: kandidatske liste Naše stranke za Zastupnički dom PSBiH za 2026. u tri od pet izbornih jedinica u kojima stranka nastupa – 511, 513 i 514 – predvode žene (Šeherzada Delić, Sabina Ćudić i Mirela Buljubašić), naspram samo jedne 2022. Prilikom predaje tih lista Centralnoj izbornoj komisiji BiH, u julu 2026., Ćudić je za medije izjavila: „Postavlja se pitanje zašto se momci, odnosno politički lideri, plaše svojih stranačkih kolegica i žena uopšte?“, primijetivši da nijedna druga stranka u Kantonu Sarajevo nije predložila ženu za nositeljicu liste.
Broj nositeljica je, dakle, realno porastao. Ostaje, ipak, isto pitanje koje ova priča postavlja za državni nivo u cjelini: jesu li to izborne jedinice u kojima stranka ima realne izglede? Odgovor je djelimičan. Izborna jedinica 513, gdje je Ćudić 2022. lično osvojila mandat sa 14,77 posto, ostaje ubjedljivo najjača za Našu stranku – i tu je nositeljica Ćudić. Ali u izbornim jedinicama 511 i 514, gdje su muškarci na čelu liste 2022. osvojili tek 2,21, odnosno 2,07 posto glasova, žene su preuzele čelo tek pošto se pokazalo da ni njihovi prethodnici nisu uspijevali prijeći prag. Drugi najbolji rezultat stranke iz 2022. – 3,13 posto u izbornoj jedinici 515 – i za 2026. ostao je u rukama muškarca, Amira Hasičevića.
Kompenzacijska lista HDZ-a BiH i partnera za 2026. pokazuje da je moguće i drugačije: njene prve dvije pozicije zaredom drže dvije žene, Borjana Krišto i Marina Pendeš – jedini takav slučaj među kandidatskim listama svih političkih subjekata u osam izbornih jedinica za Zastupnički dom PSBiH. Krišto je, pored kompenzacijske, nositeljica i redovne liste u izbornoj jedinici 511; ako koalicija osvoji kompenzacijski mandat i on pripadne njoj, sljedeća osoba na kompenzacijskoj listi kojoj bi taj mandat pripao jeste upravo Pendeš – koja je ujedno i na drugom mjestu redovne kandidatske liste u izbornoj jedinici 514. Od svih vodećih stranaka, jedino je koalicija HDZ BiH i partneri iskoristila taj mehanizam da otvori, a ne zatvori, dodatni put do mandata ženama.
Prisustvo nije isto što i pozicija
Udio žena nositeljica kandidatskih lista za Zastupnički dom PSBiH za Opće izbore 2026. godine, prema već ovjerenim listama Centralne izborne komisije BiH, dodatno je opao – na 16% (18 od 110 lista), sa 21 % u 2022. Dvije kandidatkinje koje su 2022. preferencijalnim glasanjem prestigle prvoplasiranu osobu na svojoj listi – Selma Kendić i Jasmina Mujić Kajan – ne nalaze se ni na jednoj listi za državni parlament za 2026: Kendić je sada na drugom mjestu liste za Skupštinu Kantona 1, iza kandidata bez prethodnog izbornog iskustva.
Izborni zakon BiH propisuje da nijedan spol ne smije činiti manje od 40 posto kandidata na listi. Taj minimum obezbjeđuje prisustvo. Ne obezbjeđuje i poziciju s koje se to prisustvo može pretvoriti u mandat. Da li će Opći izbori 4. oktobra 2026. donijeti stvarnu promjenu, pokazaće brojevi koji tek dolaze.
Besima Borić, dugogodišnja članica SDP BiH i borkinja za ljudska prava i ravnopravnost spolova, na pitanje zašto žene uopšte pristaju biti nositeljice kandidatskih listi u izbornim jedinicama u kojima stranka jedva prelazi izborni prag, odgovara:
„Žene obično ne odlučuju hoće li na listu ikako ili ne, o tome odlučuju muškarci, uglavnom – one čekaju, nadaju se, znaju za zakonsku obavezu i sretne su kad se to i desi baš njima… Ako se dogodi da budu nositeljice liste, to je najčešće u izbornim jedinicama gdje se ne očekuje dobar rezultat. Rijetke žene nose liste i u atraktivnijim izbornim jedinicama, a ako se to i dogodi znaju često ostati bez stranačke potpore, logistike i slično, a događa se da kolege/ice rade protiv nje… Žena je presretna ako je nositeljica, gdje god. Ona to doživljava kao nagradu i ne razmišlja dublje o tome kako je došlo do toga.“
Mnogim strankama u Bosni i Hercegovini nedostaju jasni kriteriji po kojima neko uopšte može, ili ne može, biti kandidat ili kandidatkinja – a potom i parametri za rangiranje na kandidatskoj listi. Utopijski je, ipak, očekivati da će do toga ikada doći: takvi kriteriji doveli bi do profilacije kadra, unijeli red u rad i rezultate – a poslušnici i poslušnice bi se u takvom sistemu osjetili suvišnima, a pojedini/e lideri/ke i nositelji/ce kandidatskih listi bi ostali bez svojih najvjernijih fanova.
Izvor podataka: Centralna izborna komisija BiH (izbori.ba), Opći izbori 2022. i 2026. Izjave Alme Čolo, Rejhane Dervišević i Besime Borić dobijene su direktno za potrebe ovog teksta.
Autorica: Maja Gasal, analitičarka i aktivistica
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta MediaLit, koji realizuje Centar za građansko obrazovanje (CGO) u partnerstvu sa Helsinškim odborom za ljudska prava u Srbiji, Helsinškim odborom za ljudska prava u Sjevernoj Makedoniji, Tirana Centrom za novinarsku izvrsnost u Albaniji i Atlantskom Inicijativom u Bosni i Hercegovini. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama Vlade Crne Gore. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stavove CGO-a, partnerskih organizacija, Evropske unije ili Ministarstva.