U proteklih 36 godina izbor dobre vlasti ostao je neispunjeno očekivanje građana u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj. Na izborima 1990. godine birana je ratna vlast, dok su na izbor od 1996. do 2026. godine uticali pokušaji ostvarivanja ratnih ciljeva mirnodopskim političkim sredstvima, nacionalne, vjerske i političke podjele, neusklađenost oktroisanog ustavnog i partokratskog sistema, nepošteni izbori, nekredibilne političke partije, vršenje vlasti u privatnom interesu, razarajuća korupcija i inostrani uticaj.
Provjerom postavljene hipoteze utvrđeno je da trenutno nema uslova da se na ovogodišnjim izborima izabere dobra vlast, jer relevantni politički subjekti nemaju izborne programe za uspostavljanje dobrog upravljanja. Takođe, dio vladajućih i opozicionih subjekata učestvuje u predizbornoj korupciji, dok alarmantno stanje u oblastima političkog sistema, borbe protiv korupcije, javne uprave, depopulacije, javnog duga i poslovanja javnih preduzeća diskvalifikuje trenutne aktere.
Mogući scenariji nakon izbora
Nakon ovogodišnjih opštih izbora, prema analizi Centra, moguća su tri scenarija za formiranje parlamentarne većine i vlade. Prvi je ostanak SNSD-a sa partnerima, pod uslovom da predizborno korumpiraju dovoljan broj birača, iskoriste slabosti i podjele u opoziciji i izbore dobiju i prije samog glasanja. Drugi je pobjeda opozicionih subjekata, ako uspiju značajno povećati izbornu izlaznost, iskoriste loše rezultate vladajućih partija u protekle dvije decenije i obezbijede novac za korumpiranje dijela biračkog tijela. Treći scenario podrazumijeva koaliciju SNSD-a i Pokreta sigurna Srpska, uz moguće učešće SDS-a, pod uticajem spoljnih aktera i pojedinačno nedovoljno dobrog izbornog rezultata. Iz Centra poručuju da bi, u nedostatku uslova za izbor prave dobre vlasti, za društvo bilo ljekovito da se vladajuća struktura u Republici Srpskoj promijeni nakon pet uzastopnih izbornih ciklusa.
Ključni parametri modela dobre vlasti
Prema kreiranom modelu, dobra vlast mora ispuniti nekoliko ključnih parametara, među kojima su uspostavljanje predstavničko-participativnog dvokomponentnog sistema umjesto uzurpatorskog i neustavnog partokratskog političkog sistema, te vršenje vlasti isključivo u skladu sa javnim interesom utvrđenim na referendumu. Takođe je predviđeno mjerenje povjerenja i zadovoljstva građana radom predstavnika u institucijama dva puta godišnje, gdje bi nepovjerenje većine automatski podrazumijevalo ostavke, smjene i raspisivanje novih izbora, uz potpunu nekorumpiranost i uspostavljanje dobre vlasti kao standarda, prava i obaveze.
Ocjena izbornih programa i ponude partija
Skeniranjem trenutne političke ponude za izborni ciklus 2026–2030. godine, utvrđeno je da SNSD i SDS uopšte nemaju izborne programe. Pokret sigurna Srpska nudi ugovor sa narodom bez ideja koje se mogu povezati sa dobrom vlasti, dok pokreti Za pravdu i red i Narodni front jedini imaju izborne programe koji, pod uslovom da budu ispunjeni, obećavaju bolju, ali ne i suštinski dobru vlast.
Obmanjujuća obećanja i manipulativni slogani
U analizi se posebno kritikuje udarno obećanje Pokreta sigurna Srpska o zabrani rada kladionica u blizini škola, što se ocjenjuje kao neozbiljno za nekoga ko se samokandiduje za premijera, jer se kladionice kao problem trebaju tretirati sveobuhvatno. Takođe, najavljena revizija spornih poslova bez navođenja konkretnih afera i uz oslanjanje na trenutno korumpirano pravosuđe djeluje obmanjujuće. Zaključuje se da su dominantni izborni slogani poput „Uvijek uz narod, uvijek uz Srpsku“, „Pravda se vraća u Srpsku“ i „Sigurno premijer“ izrazito manipulativni, jer narod od partokratije i nazadovanja ne može osloboditi niko ko je nekada učestvovao u instaliranju nepravde ili ko ucjenjivačkim kapacitetom planira poslijeizborne saveze sa bilo kojom stranom radi dobijanja premijerske funkcije.