Pravni stručnjak Milan Blagojević tvrdi da je Vlada Milorada Dodika 2006. godine predložila, a Narodna skupština Republike Srpske usvojila zakon čiji su ključni dijelovi preuzeti iz propisa koji je 2002. nametnuo tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch. Zvanični parlamentarni dokumenti potvrđuju da je zakon usvojen i objavljen u „Službenom glasniku RS“ broj 70/06.
Blagojević u svojoj analizi podsjeća da je tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch 9. februara 2002. godine donio odluku kojom je nametnut zakon koji je trebalo da reguliše sprovođenje odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika u Republici Srpskoj. OHR u svojoj odluci navodi da je zakon uveden privremeno, do trenutka kada ga Narodna skupština RS usvoji „bez izmjena i bez uslovljavanja“.
Petrič zakon nametnuo 2002. godine
OHR je u obrazloženju odluke naveo da domaće zakonodavstvo Republike Srpske tada nije dovoljno uređivalo nivo zaštite nacionalnih spomenika koje je proglašavala Komisija uspostavljena Aneksom 8 Dejtonskog sporazuma.
Petritsch je zato donio Zakon o implementaciji odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uz obrazloženje da treba osigurati izvršavanje obaveza Republike Srpske iz Aneksa 8. OHR je istovremeno naveo da će zakon važiti privremeno, sve dok ga Narodna skupština ne usvoji u propisanom obliku.
Među odredbama Petričevog zakona bile su i one prema kojima su odluke donesene suprotno zakonu proglašavane ništavnim, prostorni planovi koji nisu bili u skladu sa zakonom nisu se primjenjivali na zaštićene prostore nacionalnih spomenika, dok se odredbe drugih zakona nisu primjenjivale u dijelu u kojem su bile u suprotnosti sa ovim zakonom.
Zakon usvojen u Narodnoj skupštini RS 2006.
Narodna skupština Republike Srpske u svojoj zvaničnoj evidenciji navodi Zakon o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8 pod brojem „Službenog glasnika RS“ 70/06, sa datumom 4. jul 2006. godine.
Blagojević tvrdi da je zakon koji je tada usvojen sadržinski preuzeo ključne odredbe Petričevog zakona iz 2002. godine i da je time, prema njegovom tumačenju, OHR-ov propis praktično pretočen u domaći zakon.
Posebno poredi članove 6, 9. i 16. dva zakona i tvrdi da su njihove odredbe ostale gotovo doslovno iste.
Njegova teza je da je tadašnja vlast Republike Srpske, umjesto odbacivanja nametnutog propisa, prihvatila njegovu sadržinu kroz zakon koji je usvojila Narodna skupština.
Šta piše u spornim odredbama?
Petričev zakon je, između ostalog, propisivao da su odluke donesene suprotno zakonu ništavne, kao i da se prostorni planovi izrađeni protivno njegovim odredbama ne primjenjuju na zaštićene prostore nacionalnih spomenika.
Član 16. predviđao je da se odredbe drugih zakona koji direktno ili indirektno uređuju zaštitu, očuvanje, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnih spomenika ne primjenjuju u dijelu u kojem su suprotne tom zakonu.
Upravo te odredbe Blagojević koristi kao ključni argument u svojoj analizi i poređenju propisa iz 2002. i 2006. godine.
Zakon nije ostao potpuno neizmijenjen
Jedan važan detalj iz današnjeg pravnog stanja jeste da zakon iz 2006. nije ostao potpuno nepromijenjen.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH navodi da je zakon Republike Srpske ranije objavljen u „Službenom glasniku RS“ broj 9/02, 70/06 i 64/08, a zatim je 10. januara 2025. godine objavljen i Zakon o izmjenama Zakona o sprovođenju odluka Komisije, pod brojem 1/25.
Narodna skupština RS potvrđuje donošenje tog zakona iz 2025. godine.
Zbog toga je preciznije reći da su pojedine odredbe iz starijeg zakona ostale na snazi kroz kasnije izmjene, nego da zakon od 2006. godine „nikada nije mijenjan“.
Ustavni sud RS razmatrao dio zakona
O zakonitosti pojedinih odredaba ovog zakona raspravljao je i Ustavni sud Republike Srpske.
U rješenju iz oktobra 2023. godine Sud je razmatrao inicijativu za ocjenu ustavnosti dijela zakona objavljenog u „Službenom glasniku RS“ broj 70/06 i 64/08. Postupak po toj inicijativi nije pokrenut iz procesnih razloga, jer je podnosilac bio strani državljanin bez ustavne legitimacije za pokretanje takvog postupka pred Ustavnim sudom RS.
To znači da se tim rješenjem Sud nije upustio u meritornu ocjenu ustavnosti osporenih odredaba.
„Ovo treba pamtiti“
Blagojević cijelu analizu zaključuje tvrdnjom da je važno podsjećati na odnos vlasti Republike Srpske prema nametnutim zakonima i odlukama OHR-a.
Njegovo tumačenje je da primjer zakona o nacionalnim spomenicima pokazuje kako je tadašnja vlast, nakon Petričeve odluke iz 2002. godine, četiri godine kasnije kroz Narodnu skupštinu usvojila domaći propis sa ključnim odredbama prethodno nametnutog zakona.
Dokumentovano je da je Petritsch zakon nametnuo 9. februara 2002. i da je Narodna skupština RS 2006. usvojila zakon iz iste oblasti, objavljen u „Službenom glasniku RS“ broj 70/06. Pitanje koliko su pojedine odredbe dva teksta doslovno identične predstavlja pravnu interpretaciju koju u svojoj analizi iznosi Blagojević.