Veliki gradovi na Mjesecu možda jesu mogući, ali čovječanstvo će prije morati riješiti jedan mnogo osnovniji problem – kako obezbijediti dovoljno vode. Nova studija pokazuje da bi sa trenutno poznatim zalihama leda održavanje milionskog grada bilo izuzetno teško.
Voda na Mjesecu uglavnom se nalazi u obliku leda u trajno zasjenjenim kraterima u blizini polova. Temperature u tim područjima mogu padati ispod minus 160 stepeni Celzijusa, što omogućava da led opstane milijardama godina.
Problem je, međutim, količina vode koja bi se mogla iskoristiti.
Istraživači su u jednom od optimističnih scenarija računali sa zalihom od oko milijardu tona vode. Kada se ne bi reciklirala, grad sa milion stanovnika takvu bi količinu potrošio za svega nekoliko godina.
Recikliranje značajno mijenja situaciju.
Na Međunarodnoj svemirskoj stanici danas se ponovo koristi oko 98 odsto vode, a kada bi lunarno naselje dostiglo sličnu efikasnost, milijarda tona vode mogla bi teoretski biti dovoljna za oko jedan vijek života miliona stanovnika.
Međutim, procjene stvarno dostupnih lunarnih zaliha mnogo su manje – prema autorima studije, čak oko 30 puta manje od tog optimističnog scenarija.
Zbog toga naučnici smatraju da su u početku mnogo realnija naselja sa hiljadu do nekoliko hiljada stanovnika, koja bi uz veoma efikasno recikliranje vode mogla opstati stotinama godina.
Možda ispod površine postoji još leda
Ipak, konačna računica još nije poznata.
Instrumenti kojima se danas istražuje Mjesec ne mogu detaljno ispitati sve dubine njegovog površinskog sloja. Zbog toga nije isključeno da se ispod površine nalaze dodatne količine leda koje još nisu otkrivene.
Ako buduće misije potvrde znatno veće rezerve, broj ljudi koje bi Mjesec mogao dugoročno podržavati mogao bi biti mnogo veći.
Energija bi mogla biti manji problem
Zanimljivo je da voda možda neće biti jedini ključni resurs, ali bi mogla biti najteži za obezbjeđivanje.
U blizini lunarnih polova postoje područja koja su gotovo stalno izložena Sunčevoj svjetlosti, što ih čini pogodnim za izgradnju velikih solarnih postrojenja.
Prema proračunima iz studije, solarni tornjevi visoki oko jednog kilometra mogli bi proizvoditi približno tri gigavata električne energije.
Lunarno tlo istovremeno sadrži velike količine silicija, koji bi mogao biti iskorišten za proizvodnju solarnih ćelija i druge opreme.
To znači da bi buduća naselja možda mogla dio potrebne infrastrukture proizvoditi direktno na Mjesecu.
Prije metropole – lunarno selo
Zaključak istraživača nije da su milionski gradovi na Mjesecu nemogući, već da su još veoma daleko od realnosti.
Prvi korak vjerovatnije će biti manja stalna naselja u blizini lunarnih polova, gdje bi se istraživale zalihe vode, proizvodila energija i razvijala lokalna industrija.
Tek kada čovječanstvo bude znalo koliko vode zaista ima na Mjesecu i koliko efikasno može da je reciklira, moći će ozbiljno odgovoriti na pitanje koliko ljudi ovaj prirodni satelit može da primi.